Zdravstveni radnici mogu pružati skrb starijim osobama u različitim okruženjima.
Liječnička ordinacija
Većina starijih osoba dobiva medicinsku skrb u ordinacijama liječnika primarne zdravstvene zaštite. Ordinacija može biti u Domovima zdravlja, klinici, bolnici ili drugdje. Dijagnostičke pretrage, kao što su laboratorijske pretrage ili Roendgenske slike, često se mogu obaviti u sklopu primarne zdrastvene zaštite. Neke liječničke ordinacije nude i tretmane, kao što je fizikalna terapija.
Bolnice
Bolnice pružaju najopsežniju medicinsku skrb. Osobito za starije osobe, boravak u bolnici povećava rizik od komplikacija kao što su infekcije, dekubitusi, zbunjenost i inkontinencija. Zbog tih rizika, starije osobe trebaju biti hospitalizirane samo ako su jako bolesne. Stariji ljudi mogu ući u bolnicu preko odjela hitne pomoći ili na dogovorenu hospitalizaciju.
Liječnik (specijalist ili liječnik u bolnici) je zadužen za njegu u bolnici. Ponekad je uključeno i nekoliko drugih liječnika. Medicinske sestre, koje su na raspolaganju 24 sata dnevno, pružaju velik dio skrbi. Medicinska sestra je uvijek dostupna, ali liječnici mogu dolaziti i odlaziti u neredovitijim vremenima.
Mnoge druge osobe mogu pomoći u pružanju skrbi u bolnici. Oni uključuju
Koliko dugo ljudi ostaju u bolnici ovisi djelomično o težini bolesti, dijagnozi i ovisno o potrebama dogovora dugotrajnije skrbi nakon otpusta iz bolnice. Uključeni zdravstveni djelatnici određuju je li i koja je vrsta trajne skrbi potrebna. Ta se skrb može pružiti u objektima za rehabilitaciju, u ustanovi za dugotrajnu skrb, ili kod kuće uz pomoć patronažne medicinske sestre.
Opservacija je skrb u bolnici za ljude koji nisu dovoljno dobri za odlazak kući, ali nisu dovoljno bolesni da zadovolje uvjete za stvarni prijem u bolnicu. Zdrastveni radnici mogu obaviti dijagnostičke testove i liječiti bolesnika dan ili dva prije nego se odluče hoće li ljudi biti primljeni. Takvi se ljudi nakratko promatraju u hitnoj službi ili posebnoj jedinici za promatranje iako oni zapravo nisu primljeni u bolnicu. Razlika između primanja i promatranja je važna jer zdravstvena zaštita promatračku skrb smatra ambulantnom uslugom. Stoga zdrastveno osiguranje ne obuhvaća rehabilitacijske usluge nakon opservacijske skrbi.
Kirurški centri
Kirurški centri su mjesta gdje se može obaviti jednodnevna operacija ili drugi kirurški postupci. Takvi postupci uključuju one koji obično zahtijevaju anesteziju, koji su previše komplicirani da bi se mogli obaviti u liječničkoj ordinaciji, ali to ne zahtijeva noćenje u bolnici. Česti primjeri su endoskopija, kolonoskopija, uklanjanje katarakte. Kirurški centri mogu biti smješteni u bolnici ili biti zasebna, samostalna ustanova.
Mnoge sredine bez bolnica imaju kirurške centre. Tako bolesnici mogu imati zahvate u svojoj sredini stanovanja bez potrebe da putuju u udaljeniju bolnicu.
Rehabilitacijski centri
Nakon otpusta iz bolnice, osobe s teškim invaliditetom možda će morati nastaviti oporavak u rehabilitacijskom centru. Centar za rehabilitaciju može biti smješten u bolnici ili staračkom domu. Ove ustanove pružaju stručnu njegu i fizikalnu, profesionalnu i govornu terapiju. Obično ljudi moraju biti primljeni u bolnicu ili imati mišljenje specijalista da bi mogli biti zbrinuti u rehabilitacijskoj ustanovi.
Kada su ljudi primljeni u ustanovu za rehabilitaciju, multidisciplinarni tim pokušava predvidjeti koliko će dugo trajati njihov oporavak. Za starije osobe, boravak može varirati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Postavljaju se ciljevi napretka, a napredak se ocjenjuje svaki dan. Stoga se prema potrebi mogu prilagoditi vrsta i količina terapije.
Neke starije osobe mogu ostati kod kuće i dobiti rehabilitacijsku terapiju kao ambulantu u rehabilitacijskom centru.
Kućna zdravstvena zaštita
Ljudima koji su slabi ili koji su nedavno otpušteni iz bolnice ili rehabilitacijske ustanove često je potrebna skrb u njihovom domu. Tu skrb često pružaju članovi obitelji i / ili prijatelji. Ali kada takva pomoć nije dostupna ili kada starijim osobama treba više pomoći nego što članovi obitelji i prijatelji mogu pružiti, starije osobe mogu imati pravo na usluge zdrastvene njege iz doma zdravlja. Nadležni domovi zdravlja šalju registrirane medicinske sestre, terapeute i / ili socijalne radnike ovisno o potrebama osobe.
Trenutno se povećava broj zdrastvenih radnika koji će posjećivati ljude u njihovom domu. Kućne posjete mogu biti vrlo korisne jer su pogodnije za starije osobe, a zdrastvenim radnicima omogućuju da vide kako ljudi snalaze u svom uobičajenom životnom okruženju.
Hospicijska skrb se može pružiti i kod kuće.
Usluge u zajednici
U Sjedinjenim Državama, jedan izvor usluga podrške i zdravstvene zaštite u zajednici je viši centar. Ti centri pružaju društvene, rekreativne i obrazovne aktivnosti, a neki služe jela - važna usluga za ljude koji ne mogu sami pripremiti obroke.
Dnevni centri su još jedna usluga u zajednici. Dnevni boravci naplaćuju usluge. Međutim, oni mogu pružiti odmor za skrbnike tijekom dana, tako da skrbnici mogu, na primjer, zadržati svoj posao. Neki centri za dnevnu skrb također pružaju određenu zdravstvenu skrb. Na primjer, u SAD-u ovakvi centri mogu imati na usluzi medicinsku sestru i / ili pomoćnike za njegu. Medicinska sestra može izmjerti krvni tlak, pobrinuti se da korisnici uzimaju lijekove prema uputama i mogu pružati zdravstvene informacije. Pomoćnici u njezi mogu brinuti o tome da je starija osoba dobila njegu koju zahtjeva i da je nahranjena tjekom dana. Kada postoji bilo kakva sumnja, medicinska sestra može kontaktirati liječnika primarne zdravstvene zaštite ili članove obitelji. Neki centri za dnevnu skrb pružaju dnevnu skrb osobama s blagom do umjerenom demencijom, a neke pružaju fizikalnu i radnu terapiju.
Ostale usluge dostupne u zajednici uključuju programe obroka (kao što je dostava na kućnu adresu), usluge prijevoza, pomoć u svakodnevnim aktivnostima, grupe za podršku. Neke vjerske zajednice pružaju mnoge od tih usluga. Ove usluge su obično jeftine, a neke su besplatne.
Navedeni centri se mogu potražiti putem internete, oglasnika ili telefonskog imenika.
Nakon akutne i dugotrajne skrbi
Poslije-akutna skrbi je skrb za bolesnika odmah nakon otpuštanja iz bolnice, a za osobe kojima je potrebno više skrbi nego što mogu dobiti kod kuće, ali im nije potrebna dugotrajna njega. Post-akutne zdravstvene ustanove pružaju razne zdravstvene usluge, uključujući kvalificiranu njegu i fizičku i profesionalnu rehabilitaciju kako bi pomogli ljudima da povrate svoju snagu i funkciju. Većina ljudi se na kraju vraća u svoj dom. Međutim, neki ne oporavljaju sve svoje funkcije i mogu zahtijevati dugotrajnu skrb.
Mogućnost pružanja usluga dugotrajne skrbi odnosi se naveliki broj starijih osoba. Vjerojatnost potrebe za dugotrajnom skrbi uvelike se povećava kako ljudi stari, jer starije osobe češće razvijaju kronične bolesti i imaju problema s funkcioniranjem. Dužina potrebe za dugotrajnom skrbi varira od tjedana do godina do neograničeno.
Dugotrajna skrb usmjerena je na pomaganje ljudima da održe funkciju. Pomaže im u obavljanju aktivnosti potrebnih da se brinu o sebi i da žive što je više moguće samostalno. Te aktivnosti uključuju osnovne dnevne aktivnosti (kao što su jelo, odijevanje, kupanje, dotjerivanje i hodanje) i druge aktivnosti (kao što su kupovina, pranje rublja i čišćenje u kućanstvu). Dugotrajna skrb uključuje i zdravstvenu skrbi, primjerice brigu o kao redovitu kontrolu vitalnih parametara, praćenje težine bolesti i davanje lijekova. Većina ustanova za dugotrajnu skrb također pruža društvene i rekreativne aktivnosti.
Mnogi ljudi imaju svoje prvo iskustvo boravka u post-akutnoj ustanovi nakon boravka u bolnici. Tijekom bolesti ili nakon ozljede, mnogi stariji ljudi gube neke ili sve mogućnosti za brigu o sebi. Stoga, iako mogu biti dovoljno dobro da napuste bolnicu, možda će trebati ići u ustanovu za post-akutnu i dugotrajnu skrb radi rehabilitacije i oporavka. Ovaj potez može biti fizički i psihički zahtjevan. Ljudi se moraju prilagoditi mnogim licima i novim rutinama za spavanje, kupanje, odijevanje, jelo i druge dnevne aktivnosti. To se obično događa brzo, s malo vremena za prilagodbu.
Većina ljudi povezuje dugotrajnu skrb s promjenom prebivališta:
Stariji ljudi mogu biti posebno zabrinuti zbog preseljenja u neku od ustanova. Ljudi žive u ustanovama iz različitih društvenih i ekonomskih razloga. Najčešći razlozi su fizički problemi i / ili problemi s mentalnom funkcijom (spoznajom) te nedostatak odgovarajuće socijalne podrške.
Koja vrsta aranžmana je moguća ovisi dijelom o potrebama osobe (medicinske, funkcionalne, socijalne i emocionalne), sklonostima, financijskim i društvenim resursima (kao što su osiguranje za dugotrajnu skrb i spremnost članova obitelji). Neke osobe mogu živjeti kod kuće uz pomoć supružnika. Druge osobe sa sličnim problemima, ali bez podrške obitelji, morati će možada ići u starački dom. Informiranje o vrstama ustanova za dugotrajnu skrb može pomoći ljudima da odaberu pravo vrijeme i mjesto za dugotrajnu skrb. Svaka vrsta ustanove za dugotrajnu skrb pruža različite usluge i razine zdravstvene zaštite.
Nakon određivanja vrste skrbi koja je potrebna, potrebno je pažljivo odabrati određeni objekt. Čak i unutar svake vrste, objekti se znatno razlikuju u okolišu, uslugama (uključujući zdravstvenu skrb), aktivnostima, organizacijom života i pravilima. Ponekad je razlika jednostavno stvar onoga što ljudi mogu priuštiti, ali čak i unutar raspona cijena, kvaliteta varira.
Vrste dugotrajne skrbiTip | Usluge | Tipični raspored življenja | Financiranje |
|---|
Ustanova za sakodnevnu pomoć | Obroci (u zajedničkoj blagovaonici ili u sobi osobe) Društvene i rekreativne aktivnosti Pomoć u svakodnevnim aktivnostima U nekim objektima, monitori za hitne slučajeve (kao što su interfoni i sustavi za hitne intervencije), usluge medicinskih sestara i fizioterapeuta te 24-satni nadzor ako je potrebno | Apartmani ili povremeno samo spavaća soba s vlastitom kupaonicom | Uglavnom privatna sredstva ili osiguranje za dugotrajnu skrb U nekim državama iz programa zdrastvenog osiguranja |
Ustanove za smještaj i njegu | Obroci (u zajedničkoj blagovaonici ili u sobi osobe) Prijevoz na medicinske preglede ili trgovine Socijalne aktivnosti Pomoć u osobnoj njezi, a ponekad i pomoć u uzimanju lijekova (na primjer, podsjećanje ljudi na uzimanje lijeka) | Sobe sa zajedničkim hodnikom | Uglavnom privatna sredstva |
Zajednice životne skrbi | Obroci (obično u zajedničkoj blagovaonici, osim stanovnika koji trebaju više skrbi i koji imaju obroke u svojoj sobi) Prijevoz Društvene i rekreativne aktivnosti Ukoliko je potrebna pomoć s dnevnim aktivnostima i zdravstvenom skrbi | Različiti raspored prema potrebi | Uglavnom privatna sredstva Pomoć zdrastvenog osiguranja za stručnu njegu kada je to potrebno |
Starački domovi | Prehrana Pomoć u svakodnevnim aktivnostima 24-satna kvalificirana njega Rehabilitacija (fizikalna, profesionalna, respiratorna i govorna terapija) Njega u bolnicama Nadzor od strane liječnika | Sobe na zajedničkom hodniku | Privatna sredstva Zdrastveno osiguranje |
Odgađanje potrebe za uslugom dugotrajne skrbiVećinu ljudi ne privlači ideja o odlasku u ustanovu za dugotrajnu skrb, osobito u dom za starije i nemoćne osobe. Sljedeći problemi su uobičajeni razlozi za ulazak u ustanovu za dugotrajnu skrb. Međutim, ponekad se problemi mogu riješiti, a potreba za ustanovom za dugotrajnu skrb može se odgoditi ili izbjeći. Urinarna inkontinencija: O osobama s urinarnom inkontinencijom se može biti teško brinuti kod kuće. Međutim, urinarna inkontinencija može biti uzrokovana poremećajem koji se može liječiti. Liječenje poremećaja može izliječiti inkontinenciju. Osobe s urinarnom inkontinencijom, članovi njihovih obitelji ili njihovi skrbnici trebaju razgovarati s liječnikom kako bi saznali je li liječenje moguće. Problemi s obavljanjem dnevnih aktivnosti: Određeni uređaji mogu pomoći ljudima da bolje funkcioniraju. Fizikalni ili radni terapeut ili medicinska sestramogu promatrati osobe u njihovom domu i ponekad im pomoći da odaberu prikladne uređaje koji će im omogućiti da i dalje sigurno borave kod kuće. Demencija: Briga o osobama s demencijom je teška i frustrirajuća. Međutim, članovi obitelji mogu naučiti kako se nositi s tim ponašanjem. Na primjer, da bi izbijegli da odoba odluta ili se izgubi, članovi obitelji mogu nabaviti posebnu narukvicu ili kupiti ili iznajmiti uređaj za praćenje. Informiranje o tome kako se brinuti o osobi s demencijom može odgoditi potrebu za ustanovom dugotrajne skrbi. "Burnout" njegovatelja: Jako motivirani članovi obitelji obično mogu pružiti kvalitetnu skrb. Međutim, pružanje takve skrbi može ih fizički i emocionalno opteretiti. Takvim osobama može pomoći razgovor s liječnikom. Liječnici mogu pružiti informacije o grupama za pružanje skrbi i o skupinama koje pružaju privremenu skrb. Financijska pitanja: U nekim državama je moguće uplatiti osiguranje za dugotrajnu njegu koja pokriva njegu u kući. Ova skrb obično uključuje pomaganje bolesnicima s osobnom njegom, kao što su kupanje, dotjerivanje i jelo. Takvo osiguranje može omogućiti odgodu odlaska u ustanovu za dugotrajnu skrb. |
Njega u hospicijima (ustanovama palijativne skrbi)
Kada osobe imaju progresivni, neizlječivi poremećaj, palijativna skrb pruža terapiju i usluge potrebne za kontrolu simptoma, ublažavanje bolova i pomoći bolesnicima i članovima njihovih obitelji da se pripreme za smrt voljene osobe. Palijativna skrb se može pružiti u
Njega u hospicijima obično uključuje liječnika primarne zdravstvene zaštite, medicinsku sestru, socijalnu radnicu i druge osobe koje su obučene za brigu o osobama koje umiru. Na primjer, farmaceuti, savjetnici, fizioterapeuti, etičari i volonteri također mogu biti uključeni. Ovi zdrastveni radnici su potrebni kako bi bile zadovoljene sve fizičke i psihološke potrebe bolesnika, kao i potrebe obitelji i njegovatelja. Većina ljudi koji primaju palijativnu skrb ne moraju ići u bolnicu. Na taj način mogu umrijeti u intimnijem okruženju, često s voljenima oko sebe. Njega u hospicijima također uključuje pomaganje članovima obitelji da prepoznaju fizičke znakove da je smrt blizu, da razumiju što učiniti kad osoba umre i pomoći im da se nose s gubitkom.