Kod autoimunih poremećaja, protutijela ili stanice koje proizvodi tijelo napadaju vlastita tkiva.. Mnogi autoimuni poremećaji utječu na vezivno tkivo i razne organe. Vezivno tkivo je strukturalno tkivo koje daje potporu zglobovima, tetivama, ligamentima i krvnim žilama.
Autoimuni reumatološki poremećaji uključuju
Reumatoidni artritis i spondiloartritis primjeri su ostalih autoimunih poremećaja koji zahvaćaju vezivno tkivo.
Autoimuni poremećaji mogu utjecati na druga tkiva pored vezivnog, a neki ljudi s autoimunim poremećajima vezivnog tkiva imaju i druge vrste autoimunih poremećaja, kao što su Hashimoto tireoiditis (autoimuni poremećaj štitnjače koji može dovesti do prekomjerne ili smanjene aktivnosti štitne žlijezde).
Simptomi
Kod autoimunih poremećaja, upala i imunološki odgovor mogu rezultirati oštećenjem vezivnog tkiva, ne samo unutar i oko zglobova, već i u drugim tkivima, uključujući vitalne organe, kao što su bubrezi i organi u gastrointestinalnom traktu. Može biti zahvaćena i vreća koja okružuje srce (perikard), membrana koja prekriva pluća (pleura), pa čak i mozak. Vrsta i težina simptoma ovise o tome koji su organi pogođeni.
Većina autoimunih reumatoloških poremećaja povećava rizik od taloženja naslaga kolesterola (plakova) u arterijama, što rezultira otvrdnuće arterija (ateroskleroza).
Dijagnoza
Autoimuni poremećai vezivnog tkiva (koji se naziva i autoimuni reumatski poremećaj ili autoimuni kolageno-vaskularni poremećaj) dijagnosticira se na temelju posebnog obrasca simptoma, nalaza fizikalnog pregleda i rezultata laboratorijskih testova (kao što su testovi krvi i biopsije). Za neke od tih poremećaja liječnici mogu dijagnozu temeljiti i na utvrđenom skupu kriterija.
Ponekad se simptomi jedne bolesti preklapaju sa simptomima druge bolesti toliko da ih liječnici ne mogu razlikovati. U ovom slučaju, poremećaj se može nazvati nediferencirana bolest vezivnog tkiva ili bolest preklapanja.
Liječenje
Mnogi autoimuni poremećaji vezivnog tkiva liječe se kortikosteroidima, drugim lijekovima koji suprimiraju imunološki sustav (imunosupresivni lijekovi), ili oboje.
Osobe koje uzimaju kortikosteroide, kao što je prednizon, izložene su riziku od prijeloma uslijed razvoja osteoporoze. Kako bi se spriječila osteoporoza, tim ljudima se mogu dati lijekovi koji se koriste za liječenje osteoporoze, kao što su bisfosfonati, denosumab, teriparatid uz dodatak vitamina D i kalcija. Ljudima čiji je imunološki sustav suprimiran kortikosteroidima i drugim lijekovima, kao i samim autoimunim bolestima često se daju lijekovi za prevenciju infekcija uzrokovanim primjerice gljivom Pneumocystis jirovecii (vidjeti prevencija upale pluća kod osoba s oslabljenim imunitetom).
Kod ljudi koji boluju od bolesti preklapanja, liječnici liječe simptome i disfunkciju organa kako se razvijaju.
Budući da osobe s autoimunim poremećajima imaju povećan rizik od infekcije, važno je da im se daju preporučena cjepiva, kao što je cjepivo protiv gripe i pneumokokno cjepivo.
Iako su mnogi ljudi koji imaju autoimune poremećaje vezivnog tkiva pokušali promijeniti svoju prehranu kako bi smanjili upalu uzrokovanu tim poremećajima, nije pokazano da "protuupalna" dijeta ublažava simptome ili mijenja tijek poremećaja.