Apsces je ograničena nakupina gnoja koja obično nastaje uslijed bakterijske infekcije.
-
Većina oboljelih prezentira se groznicom i stalnom boli u trbuhu.
-
Uspješno se dijagnosticira slikovnim pretragama poput kompjutorske tomografije (CT).
-
Liječenje se temelji na drenaži gnojnog sadržaja i antibiotskoj terapiji.
(Vidi također Akutna bol u trbuhu.)
Najčešća mjesta nastanka trbušnih apscesa su područja ispod ošita, u središtu trbuha, u zdjelici ili iza potrbušnice (retroperitonealno). Apscesi se mogu stvarati u trbušnim organima poput bubrega, slezene, gušterače, jetre ili prostate, ali i oko njih. Neliječeni apscesi rastu te oštećuju obližnje krvne žile i organe. Ponekad bakterije ulaze u krvotok (sepsa) pa se zaraza širi na udaljene organe i tkiva, zbog čega postoji rizik fatalnog ishoda.
Uzroci nastanka
Trbušni apscesi ponekad se javljaju kao komplikacija probijanja crijeva uslijed maligne bolesti, čira ili ozljede.
Češće ipak nastaju zbog širenja infekcija ili upala trbušnih organa kao što su apendicitis (upala slijepog crijeva), divertikulitis (upala divertikula), Crohnova bolest (upalna bolest crijeva), pankreatitis (upala gušterače) ili upalna bolest zdjelice.
Ponekad se apscesi formiraju nakon ozljede ili operacije trbuha.
Simptomi
Iako tegobe ovise o lokalizaciji trbušnog apscesa, većina oboljelih ima stalnu bol, nelagodu, slabost i groznicu. Ostali mogući simptomi su mučnina, oslabljeni apetit i gubitak tjelesne težine.
Apscesi ispod ošita nastaju prilikom pomicanja zaražene tekućine prema gore. Primjerice, sadržaj iz napuklog slijepog crijeva može, uslijed pritiska trbušnih organa i negativnog tlaka koji se stvara pomicanjem ošita, završiti u gornjem dijelu abdomena. Pri tom se javljaju tegobe poput kašlja, bolnog disanja te boli u prsištu i ramenu. U ovom slučaju, bol koja se osjeća u ramenu primjer je prenesene boli, koja se osjeća u jednom dijelu tijela iako je teškoća nastala u drugome. Prenesena bol nastaje zbog toga što rame i ošit dijele iste spletove živaca pa mozak pogrešno interpretira izvor boli ( vidi: Što je projicirana bol?).
Apscesi u središtu trbuha su posljedica puknuća crvuljka ili nekog drugog dijela crijeva, potom upalne bolesti crijeva, divertikulitisa ili trbušne rane. Trbuh je obično bolan na mjestu formiranja apscesa.
Apscesi u donjem dijelu trbuha se mogu proširiti u bedro ili područje oko rektuma (perirektalna jama).
Zdjelične apscese uzrokuju ginekološke infekcije te iste bolesti koje dovode do nastanka apscesa u središnjem dijelu trbuha. Mogući simptomi su bol u trbuhu, proljev uzrokovan iritacijom crijeva te učestala potreba za mokrenjem uslijed nadražaja mokraćnog mjehura.
Abscesi iza trbušne šupljine (retroperitonealni apscesi) nalaze se iza potrbušnice (peritoneuma) - ovojnice koja oblaže trbušnu šupljinu i organe. Uzroci su slični onima za apscese u abdomenu - npr. upala i infekcija slijepog crijeva (apendicitis) ili gušterače (pankreatitis). Tipični simptom je bol u donjem dijelu leđa koja se pogoršava kada osoba pomiče nogu u zglobu kuka.
Apscesi gušterače su rijetka komplikacija akutnog pankreatitisa. Prezentiraju se groznicom, bolovima u trbuhu, mučninom i povraćanjem nakon tjedan ili više dana od preboljele upale gušterače.
Apscese jetre uzrokuje prisutnost bakterija ili ameba (jednostanični paraziti). Bakterije mogu doprijeti do jetre putem nekog od zaraženih trbušnih organa (npr. žučnog mjehura), uslijed puknuća organa ili ubodne rane, ili pak iz udaljenog sijela s drugog mjesta u tijelu preko krvotoka. Amebe (mikroskopski paraziti) do jetre dolaze krvnim žilama iz crijeva. Na apsces jetre treba posumnjati ukoliko osoba ima oslabljen apetit, mučninu i povišenu temperaturu. Bol u trbuhu može i ne mora biti prisutna.
Apscesi u slezeni nastaju zbog infektivnog procesa koji krvotokom putuje do slezene - primjerice, iz obližnjeg apscesa (ispod ošita) ili iz mjesta ozljede same slezene. Bol se može pojaviti na lijevoj strani trbuha, leđa ili u lijevome ramenu.
Dijagnoza
Nije neuobičajeno da liječnici ne dijagnosticiraju apsces u njegovom samom začetku, jer su prvi simptomi nespecifični i blagi pa se mogu zamijeniti za manje ozbiljna stanja koja su u kliničkoj praksi mnogo češća.
Ukoliko se posumnja na razvoj apscesa, pacijentu se učini neka od slikovnih pretraga - kompjutorska tomografija (CT) trbuha i zdjelice, ultrazvučni pregled (UZV), rendgenska snimka trbuha ili magnetska rezonancija (MR). Ovim pretragama se apsces može razlikovati od drugih bolesti, a također se može preciznije odrediti izvor, lokalizacija i veličina procesa.
Za postavljanje definitivne dijagnoze mora se uzeti uzorak gnoja iz apscesa uz pomoć igle, a odmah se postavlja i dren ukoliko je potrebno. Za točno usmjeravanje igle liječnici koriste CT ili ultrazvuk. Uzorak tekućine se potom ispituje u laboratoriju radi ispravne identifikacije mikroorganizma i boljeg izbora antibiotika.
Ponekad je za prepoznavanje apscesa potrebno radionuklidno snimanje, tj. scintigrafija. Scintigrafija koristi radionuklide (radioaktivne izotope) za označavanje tvari koje se nakupljaju u određenom dijelu tijela. Izbor tvari ovisi o ciljnom dijelu tijela koji zahtijeva procjenu.
Prognoza
Abdominalni apscesi uzrokuju smrtni ishod u 10 do 40% oboljelih. Razlog nastanka apscesa i opće zdravstveno stanje osobe utječu na prognozu više od specifične prirode i položaja apscesa.
Liječenje
Osnovno liječenje apscesa podrazumijeva drenažu gnoja što se u njemu nakuplja, a to se može učiniti kirurškim putem ili pomoću igle i male fleksibilne cijevi - katetera. Radi točnijeg usmjeravanja igle i katetera, liječnici se pomažu ultrazvučnim ili CT snimanjem. Nakon što je liječnik siguran da je dosegao apsces, igla se izvadi, a kateter ostaje na ciljnom mjestu. Gnoj se kroz nekoliko dana ili tjedana spontano evakuira putem katetera.
Antibiotici su dodatna mjera liječenja kojom se sprječava eventualno širenje infekcije iz žarišta nakon invazivnog postupka. Uvijek se dodatno učini i laboratorijska analiza gnoja kojom se identificira infektivni mikroorganizam, a sve u svrhu kasnijeg odabira najučinkovitijeg antibiotika. Vrlo su rijetki slučajevi kada se apscesi uspijevaju zaliječiti bez drenaže, isključivo uz pomoć antibiotske terapije.
Ukoliko apsces nije moguće na siguran način dosegnuti iglom i kateterom, potrebna je kirurška drenaža. Nakon završetka drenaže apscsa, kirurški se liječi izvor infekcije. Na primjer, ukoliko je apsces uzrokovan rupom (perforacijom) u debelom crijevu, obično se uklanja i taj puknuti dio crijeva.
Važno je održavati pravilnu prehranu. Ukoliko bolesnici nisu u stanju samostalno jesti radi apscesa ili uzroka njegovog nastanka, hranu mogu primiti kroz cijev postavljenu u želudac (enteralna prehrana) ili direktno kroz venu (parenteralna prehrana).