Autonomni živčani sustav regulira određene fiziološke procese poput krvnog tlaka i brzine disanja. Regulacija se odvija automatski (autonomno), bez svjesne kontrole.
Poremećaji autonomnog živčanog sustava mogu utjecati na bilo koji dio tijela ili njegov proces. Poremećaji autonomnog sustava mogu biti reverzibilni ili progresivni.
Anatomija autonomnog živčanog sustava
Autonomni živčani sustav dio je živčanog sustava koji opskrbljuje unutarnje organe, uključujući krvne žile, želudac, crijeva, jetru, bubrege, mokraćni mjehur, spolne organe, pluća, zjenice, srce te žlijezde znojnice, slinovnice i žlijezde koje sudjeluju u probavnom sustavu.
Dva glavna dijela autonomnog živčanog sustava su:
Nakon što autonomni živčani sustav primi informacije o tijelu i vanjskom okruženju, reagira stimuliranjem tjelesnih procesa - obično putem simpatikusa ili ih inhibira - obično putem parasimpatikusa.
Put autonomnog živca uključuje dvije živčane stanice. Jedna se stanica nalazi u moždanom deblu ili kralježničnoj moždini. Povezana je živčanim vlaknima s drugom stanicom koja se nalazi u skupu živčanih stanica (tzv. autonomni ganglij). Živčana vlakna iz tih ganglija povezuju se s unutarnjim organima. Većina ganglija simpatičkog dijela nalazi se tik izvan leđne moždine s obje njezine strane. Gangliji parasimpatičkog dijela nalaze se blizu ili unutar organa s kojima se povezuju.
Funkcije autonomnog živčanog sustava
Autonomni živčani sustav kontrolira unutarnje tjelesne procese poput:
Krvnog tlaka
Brzine disanja i rada srca
Tjelesne temperature
Probave
Metabolizma (tako utječući na tjelesnu težinu)
Ravnoteže vode i elektrolita (kao što su natrij i kalcij)
Proizvodnje tjelesnih tekućina (slina, znoj i suze)
Mokrenja
Defekacije
Seksualnog odgovora
Mnoge organe kontrolira prvenstveno simpatički ili parasimpatički dio. Ponekad ove dvije grane imaju suprotne učinke na isti organ. Na primjer, simpatikus povećava krvni tlak, a parasimpatikus ga snižava. Općenito, dva dijela autonomnog sustava rade zajedno kako bi osigurali adekvatan odgovor organizma u različitim situacijama.
Općenito, simpatički sustav čini sljedeće:
Dakle, simpatički sustav povećava broj otkucaja srca i snagu srčanih kontrakcija te širi (dilatira) dišne putove kako bi olakšao disanje. Posljedično dolazi do oslobađanja pohranjene energije u tijelu. Povećana je mišićna snaga. Simpatikus također uzrokuje i znojenje dlanova, širenje zjenica i dizanje dlake (piloerekcija). Usporava procese u tijelu koji su manje važni u hitnim slučajevima, poput probave i mokrenja.
Simpatička inervacija
Simpatička grana je dio autonomnog živčanog sustava - dio živčanog sustava koji djeluje automatski (autonomno), bez svjesnog napora osobe, u regulaciji unutarnjih tjelesnih procesa.
Općenito, simpatička grana priprema tijelo za stresne ili hitne situacije - borbu ili bijeg. Na primjer, povećava broj otkucaja srca i snagu srčanih kontrakcija te širi (dilatira) dišne puteve kako bi se olakšalo disanje.
Parasimpatička grana:
Općenito, parasimpatički sustav čuva i obnavlja. Usporava rad srca i snižava krvni tlak. Stimulira probavni sustav u probavi hrane i uklanjanju otpada. Energija dobivena iz probavljene hrane koristi se za obnavljanje i izgradnju tkiva.
Parasimpatička inervacija
Parasimpatička grana je dio autonomnog živčanog sustava - dio živčanog sustava koji radi automatski (autonomno), bez svjesnog napora osobe, u regulaciji unutarnjih tjelesnih procesa.
Parasimpatička grana regulira tjelesne procese tijekom uobičajenih situacija. Općenito, čuva i obnavlja. Na primjer, usporava rad srca i smanjuje krvni tlak. Stimulira probavni trakt u procesuiranju hrane i uklanjanju otpada.
I simpatička i parasimpatička grana uključene su u seksualnu aktivnost, kao i dijelovi živčanog sustava koji kontroliraju voljne akcije i prenose osjet s kože (somatski živčani sustav).
Podjela autonomnog živčanog sustavaGrana | Efekti |
|---|
Simpatička | Povećava: Broj otkucaja srca i srčanu kontraktilnost Oslobađanje energije pohranjene u jetri Brzinu korištenja energije za obavljanje tjelesnih funkcija dok je osoba u mirovanju (stopa bazalnog metabolizma) Mišićnu snagu
Proširuje dišne putove kako bi olakšao disanje Uzrokuje znojenje dlanova Smanjuje funkcije koje su manje važne u hitnim slučajevima (poput probave i mokrenja) Kontrolira oslobađanje sperme (ejakulacija) |
Parasimpatička | Stimulira probavni sustav u probavi hrane i uklanjanju otpada (u radu crijeva) Usporava otkucaje srca Snižava krvni tlak Kontrolira erekciju |
Za komunikaciju unutar autonomnog živčanog sustava koriste se dva kemijska glasnika (neurotransmitera):
Živčana vlakna koja izlučuju acetilkolin nazivaju se kolinergička vlakna. Vlakna koja izlučuju noradrenalin nazivaju se adrenergička vlakna. Općenito, acetilkolin ima parasimpatičke (inhibirajuće) učinke, a noradrenalin ima simpatičke (stimulirajuće) učinke. Međutim, acetilkolin posjeduje i neke simpatičke učinke. Na primjer, ponekad potiče znojenje ili piloerekciju.
Uzroci
Uzroci autonomnih poremećaja
Autonomni poremećaji mogu biti posljedica poremećaja koji oštećuju autonomne živce ili dijelove mozga koji pomažu u kontroli tjelesnih procesa, ili se mogu pojaviti neovisno, bez jasnog uzroka.
Česti uzroci autonomnih poremećaja su:
Drugi, manje česti uzroci su:
Autonomna disfunkcija koja se javlja kod COVID-19 infekcije još se proučava. Može uzrokovati ortostatsku intoleranciju i, rjeđe, autonomnu neuropatiju. Ortostatska intolerancija opisuje disfunkciju autonomnog živčanog sustava koja se javlja kada osoba ustane. Simptomi uključuju vrtoglavicu, zamagljen vid, pritisak u glavi, lupanje srca, drhtavicu, mučninu i otežano disanje. Čak može doći i do gubitka svijesti.
Simptomi
Simptomi autonomnih poremećaja
Kod muškaraca, poteškoće u pokretanju i održavanju erekcije (erektilna disfunkcija) mogu biti rani simptom autonomnog poremećaja.
Autonomni poremećaji često uzrokuju vrtoglavicu ili omaglicu zbog pretjeranog sniženja krvnog tlaka kad osoba stoji (ortostatska hipotenzija).
Može doći do smanjenja znojenja ili potpunog prestanka znojenja što dovodi do nepodnošenja topline. Oči i usta mogu biti suhi.
Nakon jela, osoba s autonomnim poremećajem može imati preuranjen osjećaj sitosti ili čak povraćati jer se želudac prazni vrlo sporo (tzv. gastropareza). Neke osobe nehotice mokre (urinarna inkontinencija), često zbog toga što je mjehur preaktivan. Neki mogu imati poteškoća s pražnjenjem mjehura (retencija urina) jer je mokraćni mjehur manje aktivan. Može doći do zatvora ili do gubitka kontrole nad crijevima.
Zjenice se ne mogu širiti i sužavati na promjenu količine svjetla.
Dijagnoza
Dijagnoza autonomnih poremećaja
Tijekom fizikalnog pregleda, liječnici mogu tražiti znakove autonomnih poremećaja, poput ortostatske hipotenzije. Na primjer, mjeri se krvni tlak i otkucaji srca u ležećem ili sjedećem položaju te potom nakon ustajanja kako bi se testiralo dolazi li do značajnih promjena vrijednosti krvnog tlaka pri promjeni položaja. Kad osoba ustane, gravitacija otežava povratak krvi iz nogu prema srcu. Stoga se krvni tlak snižava. Za kompenzaciju, srce pumpa jače, a broj otkucaja srca se povećava. Međutim, promjene srčanog ritma i krvnog tlaka su neznatne i kratke. Ako su promjene veće ili duže traju, osoba može imati ortostatsku hipotenziju.
Također, može se kontinuirano mjeriti krvni tlak dok osoba izvodi Valsalvin manevar (forsirani izdisaj prilikom kojeg se ne dopušta zraku da pobjegne kroz nos ili usta - slično naprezanju tijekom defekacije). Elektrokardiografija služi kako bi se utvrdilo mijenja li se puls kao što je uobičajeno pri dubokom udahu i Valsalvinom manevru.
Tilt table test služi za mjerenje razlike vrijednosti krvnog tlaka i broja otkucaja srca ovisno o promjeni položaja. U ovom testu, krvni tlak se mjeri prije i nakon što se osoba koja leži na zakretnom stolu naginje u uspravan položaj.
Tilt table test i Valsalvin manevar, izvedeni zajedno, mogu pomoći u određivanju je li sniženje krvnog tlaka uzrokovano poremećajem autonomnog živčanog sustava.
Liječnici pregledavaju zjenice u potrazi za abnormalnim odgovorom ili izostankom odgovora na promjenu količine svjetla.
Može se učiniti i test znojenja. Za jedan test znojenja, žlijezde znojnice se stimuliraju elektrodama koje se pune acetilkolinom i postavljaju na noge i podlakticu. Zatim se mjeri volumen znoja kako bi se utvrdilo je li proizvodnja znoja uredna. Tijekom ispitivanja može doći do blagog osjećaja pečenja.
Prilikom izvođenja testa termoregulacijskog znojenja, na kožu se nanosi boja, a osoba se stavlja u zatvoreni, zagrijani odjeljak za poticanje znojenja. Znoj uzrokuje promjenu boje. Liječnici potom mogu analizirati uzorak gubitka znoja koji može pomoći u određivanju uzroka poremećaja autonomnog živčanog sustava.
Drugi testovi, uključujući krvne testove, mogu se učiniti za postavljanje dijagnoze poremećaja koji uzrokuju autonomnu disfunkciju.
Liječenje
Liječenje autonomnih poremećaja
Liječe se poremećaji koji doprinose autonomnom poremećaju. Ako nema drugih poremećaja ili ako se takvi poremećaji ne mogu liječiti, fokus je na olakšavanju simptoma.
Jednostavne mjere, a ponekad i lijekovi mogu pomoći u ublažavanju nekih simptoma autonomnih poremećaja:
Ortostatska hipotenzija: Savjetuje se podizanje uzglavlja kreveta za otprilike 4 inča (10 centimetara) te polako ustajanje iz kreveta. Može pomoći nošenje kompresijske odjeće ili potpornih pomagala, poput abdominalnog steznika ili kompresijskih čarapa. Konzumacija više soli i vode pomaže u održavanju volumena krvi u krvotoku, a time i krvnog tlaka. Ponekad se koriste lijekovi. Fludrokortizon pomaže u održavanju volumena krvi, a time i krvnog tlaka. Midodrin pomaže u održavanju krvnog tlaka uzrokujući sužavanje arterija (konstrikciju). Ovi lijekovi se uzimaju na usta (peroralno).
Smanjeno ili odsutno znojenje: Ako je znojenje smanjeno ili ga nema, korisno je izbjegavati topla okruženja.
Retencija urina: Ako se zadržavanje urina događa zato što se mokraćni mjehur ne može normalno kontrahirati, osobe se mogu naučiti postavljati kateter (tanku gumenu cijev) kroz mokraćnu cijev u mjehur. Kateter dopušta da se zadržani urin u mokraćnom mjehuru ispusti. Potrebno je postavljati kateter nekoliko puta dnevno i ukloniti ga nakon što se mjehur isprazni. Betanekol se može koristiti za povećanje tonusa mokraćnog mjehura i tako pomoći u pražnjenju mjehura.
Zatvor: Preporučuje se prehrana bogata vlaknima i omekšivači stolice. Ako zatvor (konstipacija) perzistira, može biti potrebno klistiranje.
Erektilna disfunkcija: Obično se liječenje sastoji od lijekova kao što su sildenafil, tadalafil ili vardenafil. Ponekad se mogu koristiti konstrikcijski uređaji (pruge i prstenovi smješteni na bazu penisa) i / ili vakuumski uređaji.
Neki lijekovi koji se koriste u simptomatskom liječenju autonomnih poremećajaSimptom | Lijek | Djelovanje lijeka |
|---|
Konstipacija | Vlakna (kao što su mekinje ili psilijum) Omekšivači stolice (kao što je dokusat, laktuloza ili polietilen glikol) | Dodaci vlaknima dodaju masu stolici i tako stimuliraju prirodne kontrakcije crijeva. Vlakna i omekšivači stolice pomažu u bržem prolasku hrane kroz crijevo. |
Osjećaj punoće u želucu | Domperidon Eritromicin Metoklopramid | Ovi lijekovi stimuliraju kontrakcije probavnog trakta i tako pomažu u bržem prolasku hrane. |
Erektilna disfunkcija | Avanafil Sildenafil Tadalafil Vardenafil | Ovi lijekovi povećavaju učestalost, čvrstoću i trajanje erekcije. |
Ortostatska hipotenzija (pretjerano sniženje krvnog tlaka kad osoba stoji) | Fludrokortizon | Ovaj lijek pomaže tijelu da zadrži sol i tako pomaže u održavanju volumena krvi i krvnog tlaka. |
| Droksidopa Midodrin | Ovi lijekovi uzrokuju sužavanje (konstrikciju) malih arterija (arteriola) i tako pomažu u održavanju krvnog tlaka. |
Urinarna inkontinencija | Mirabegron Oksibutinin Tamsulozin Tolterodin | Ovi lijekovi opuštaju mišiće preaktivnog mjehura. |
Retencija urina | Betanekol | Ovaj lijek stimulira kontrakcije mokraćnog mjehura i tako pomaže u pražnjenju. |