Napad panike kratko je razdoblje ekstremnog distresa, tjeskobe ili straha koje počinje iznenada i popraćeno je fizičkim i/ili emocionalnim simptomima. Panični poremećaj uključuje ponavljajuće napade panike koji dovode do prekomjerne brige o budućim napadima i/ili promjene u ponašanju s ciljem izbjegavanja situacija koje mogu izazvati napad panike.
-
Napadi panike mogu uzrokovati simptome kao što su bol u prsima, osjećaj gušenja, vrtoglavicu, mučninu i otežano disanje.
-
Liječnici dijagnozu temelje na opisu napada i straha od budućih napada.
-
Liječenje može uključivati antidepresive, anksiolitike, terapiju izlaganjem i psihoterapiju.
Napadi panike mogu se pojaviti u sklopu nekog drugog anksioznog poremećaja. Napadi panike mogu se pojaviti i kod osoba s drugim psihijatrijskim poremećajima (poput depresije). Neki napadi panike javljaju se kao odgovor na specifičnu situaciju. Na primjer, osoba sa strahom od zmija može paničariti kada naiđe na zmiju. Drugi napadi se događaju bez ikakvog vidljivog okidača.
Napadi panike su česti i javljaju se u najmanje 11% odraslih osoba svake godine. Većina ljudi oporavlja se od napada panike i bez liječenja, ali neki razvijaju panični poremećaj.
Panični poremećaj definiramo onda kada se ljudi brinu da će imati više napada panike i/ili mijenjaju svoje ponašanje kako bi izbjegli napade. Panični poremećaj bilježi prisutnost u 2 do 3% opće populacije tijekom bilo kojeg 12-mjesečnog razdoblja. Žene imaju oko 2 puta veću vjerojatnost paničnog poremećaja u odnosu na muškarace. Panični poremećaj obično počinje u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi (vidi Poremećaji panike u djece i adolescenata).
Simptomi
Simptomi napada panike i paničnog poremećaja
Napad panike uključuje iznenadnu pojavu preplavljujućeg straha ili nelagode te najmanje četiri od sljedećih fizičkih i emocionalnih simptoma:
Bol ili nelagoda u prsima
Osjećaj gušenja
Vrtoglavica, nestabilnost ili slabost
Strah od umiranja
Strah od ludila ili gubitka kontrole
Osjećaji nestvarnosti, stranosti ili odvojenosti od okoline
Crvenilo ili osjećaj hladnoće
Mučnina, bol u trbuhu ili proljev
Utrnulost ili trnci
Palpitacije ili ubrzani otkucaji srca
Kratkoća daha ili osjećaj gušenja
Znojenje
Treperenje ili drhtanje
Mnogi ljudi s paničnim poremećajem također imaju simptome depresije.
Simptomi su obično na vrhuncu unutar 10 minuta i nestaju za nekoliko minuta, što liječniku ostavlja ograničeni prostor za promatranje, osim straha osobe od drugog zastrašujućeg napada. Budući da se napadi panike mogu pojaviti bez posebnog razloga, ljudi koji ih često imaju, predviđaju ih i brinu se o sljedećem napadu. To se stanje naziva anticipacijska anksioznost te zato ljudi s ovim poremećajem pokušavaju izbjeći situacije koje povezuju s prethodnim napadima panike.
Budući da simptomi napada panike uključuju mnoge vitalne organe, ljudi se često brinu da imaju opasan medicinski problem koji uključuje srce, pluća ili mozak. Primjerice, napad panike može se osjećati kao srčani udar. Stoga, ljudi mogu višekratno posjećivati liječnika obiteljske medicine ili hitnu ambulantu. Ako se ne postavi ispravna dijagnoza napada panike, može doći do zabrinutosti da je ozbiljan medicinski problem previđen. Iako su napadi panike neugodni (ponekad i ekstremno nelagodni), oni nisu opasni.
Učestalost napada može se uvelike razlikovati. Neki ljudi imaju napade na tjednoj ili čak dnevnoj razini koji se javljaju mjesecima, dok drugi imaju nekoliko napada dnevno te su tjednima ili mjesecima bez napada.
Dijagnoza
Dijagnoza napada panike i paničnog poremećaja
Budući da ozbiljna somatska stanja često uzrokuju iste fizičke i emocionalne simptome kao i napadi panike, liječnici najprije moraju sa sigurnošću isključiti somatski poremećaj.
Panični poremećaj dijagnosticira se kada ljudi imaju ponavljane neprovocirane i neočekivane napade panike uz najmanje jedno od sljedećeg tijekom najmanje jednog mjeseca:
Trajna zabrinutost da će imati više napada panike ili brige o posljedicama napada (na primjer, da će izgubiti kontrolu ili poludjeti)
Promjene u ponašanju zbog napada panike (na primjer, izbjegavanje situacija koje mogu uzrokovati napad)
Nakon što su liječnici uvjereni da su simptomi osobe uzrokovani paničnim poremećajem, oni pokušavaju izbjeći opsežne pretrage kada se događaju budući napadi panike, osim ako simptomi osobe ili rezultati liječničkog pregleda ne ukazuju na novi problem.
Liječenje
Liječenje napada panike i paničnog poremećaja
Bez formalnog liječenja, neki se ljudi oporavljaju, osobito ako se i dalje suočavaju sa situacijama u kojima su se dogodili napadi. Za druge simptomi variraju godinama.
Međutim, ako su ljudi imali česte napade i promijenili svoje ponašanje kako bi izbjegli buduće napade, obično je potrebno liječenje lijekovima i/ili psihoterapijom. Osobe s paničnim poremećajem su više prijemčive za liječenje ako shvate da poremećaj uključuje i fizičke i psihološke procese i da liječenje obično može kontrolirati simptome.
Lijekovi
Lijekovi koji se koriste za liječenje paničnog poremećaja uključuju
Većina antidepresiva - triciklički antidepresivi (TCA), inhibitori monoaminooksidaze (MAOI), selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS, eng. SSRI), modulatori serotonina, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (eng. SNRI)— su učinkoviti (vidjeti tablicu Lijekovi koji se koriste u liječenju depresije).
Benzodiazepini djeluju brže od antidepresiva, ali mogu uzrokovati ovisnost o lijekovima i vjerojatnije je da će izazvati pospanost, poremećenu koordinaciju, probleme s pamćenjem i usporeno vrijeme reakcije.
SIPPS (eng. SSRI) ili SNRI su preferirani lijekovi jer su jednako učinkoviti kao i drugi lijekovi, ali obično imaju manje nuspojava. Primjerice, znatno je manje vjerojatno da će izazvati pospanost, a ne uzrokuju ovisnost o lijekovima, iako ako se naglo prekine uzimanje, većina SIPPS (eng. SSRI) i SNRI može uzrokovati neugodne simptome nakon prestanka uzimanja.
U početku se mogu dati benzodiazepin i antidepresiv. Kada antidepresiv počne djelovati, doza benzodiazepina se uobičajeno smanjuje, a zatim izostavlja. Međutim, za neke ljude, benzodiazepin je jedina učinkovita dugotrajna terapija.
Liječenje lijekovima može spriječiti ili uvelike smanjiti broj napada panike. Međutim, bez psihoterapije, lijekovi ne mogu pomoći ljudima da se manje brinu o budućim napadima i prestanu izbjegavati situacije koje uzrokuju napade panike.
Lijekove će možda trebati uzimati dugo vremena jer se napadi panike često vraćaju nakon prestanka uzimanja lijekova.
Psihoterapija
Različiti oblici psihoterapije su učinkoviti.
Terapija izlaganjem uključuje izlaganje ljudi postepeno i opetovano - imaginarno i/ili u realitetu - do okidača napada panike. Terapija izlaganjem se ponavlja sve dok ljudi ne počnu dobro podnositi situaciju koja im izaziva tjeskobu. Kako bi se lakše podnosila izloženost, ljudi su često podučavani tehnikama opuštanja koje koriste prije suočavanja sa situacijom koja izaziva tjeskobu. Na primjer, stabilno sporo disanje je pouzdan način kako smanjiti anksioznost koja može dovesti do napada panike.
U terapiji izlaganjem ljudi su opetovano izloženi situacijama ili predmetima koji im izazivaju strah, doslovno ili koristeći svoju maštu. Oni doživljavaju tjeskobu stalno iznova sve dok poticaj koji izaziva strah ne izgubi svoj učinak. Taj se proces naziva navikavanje (habituacija).
Tipično, liječnici počinju s najnižom razinom izloženosti koju ljudi mogu lako tolerirati. Na primjer, od ljudi se može tražiti da pogledaju predmet kojeg se boje iz daljine. Liječnici zatim upućuju ljude da se uvjere kako udaljeni objekt vjerojatno neće njima nauditi. Ako njihovo srce počne jako lupati ili osjećaju kratkoću daha, upućeno im je reagirati polaganim, dubokim udisajima ili izvoditi druge vježbe opuštanja (poput zamišljanja neke smirujuće scene).
Kada se ljudi osjećaju ugodno na jednoj razini izloženosti, postupno su izloženi bližem kontaktu sa situacijom ili predmetom - ali samo do točke da simptomi postanu neugodni. Zatim se upućuje ponovno uvjeravanje kako šteta nije vjerojatna i ponovljaju se vježbe opuštanja. Ljudi su izloženi sve bližem kontaktu dok ne toleriraju normalnu interakciju sa situacijom ili predmetom.
Ponekad je potrebno samo nekoliko izlaganja.
Dvije su varijante terapije izlaganjem: preplavljivanje i postupno izlaganje.
Preplavljivanje izlaže ljude poticajima koji stvaraju tjeskobu sve do 1 ili 2 sata. Ova tehnika je obično neugodna i često se ne tolerira.
Postupno izlaganje daje ljudima veći stupanj kontrole nad duljinom i učestalošću izloženosti.
Kognitivno-bihevioralna terapija također može pomoći. Ljudi se uče sljedećem:
Ne izbjegavati situacije koje uzrokuju napade panike
Prepoznati kada su njihovi strahovi neutemeljeni
Umjesto toga reagirati sporim, kontroliranim disanjem ili drugim tehnikama koje potiču opuštanje
Suportivna (potporna) psihoterapija, koja uključuje edukaciju i savjetovanje, korisna je jer terapeut može pružiti opće informacije o poremećaju i njegovom liječenju, realnu nadu za poboljšanje i podršku koja dolazi iz odnosa povjerenja s liječnikom.
Više informacija