Napad panike je kratko razdoblje ekstremnog distresa, tjeskobe ili straha koje počinje iznenada i popraćeno je fizičkim i/ili emocionalnim simptomima. Panični poremećaj uključuje ponavljajuće napade panike koji dovode do prekomjerne brige o budućim napadima i/ili promjene u ponašanju s ciljem izbjegavanja situacija koje mogu izazvati napad.
-
Napadi panike mogu uzrokovati simptome kao što su bol u prsima, osjećaj gušenja, vrtoglavica, mučnina i otežano disanje.
-
Liječnici dijagnozu temelje na opisu napada i straha od budućih napada.
-
Liječenje može uključivati antidepresive, lijekove protiv tjeskobe, terapiju izlaganjem i psihoterapiju.
Napadi panike mogu se pojaviti kao dio bilo kojeg anksioznog poremećaja. Napadi panike mogu se pojaviti i kod osoba s drugim psihijatrijskim poremećajima (kao što je depresija). Neki napadi panike javljaju se kao odgovor na specifičnu situaciju. Na primjer, osoba sa strahom od zmija može paničariti kada naiđe na zmiju. Drugi se napadi događaju bez ikakvog vidljivog okidača.
Napadi panike su česti i javljaju se u najmanje 11% odraslih osoba svake godine. Većina ljudi oporavlja se od napada panike bez liječenja, ali neki razvijaju panični poremećaj.
Panični poremećaj definiramo onda kada se ljudi brinu da će imati više napada panike i / ili mijenjaju svoje ponašanje kako bi izbjegli napade. Panični poremećaj prisutan je u 2 do 3% populacije tijekom bilo kojeg 12-mjesečnog razdoblja. Žene imaju oko 2 puta veću vjerojatnost od paničnog poremećaja od muškaraca. Panični poremećaj obično počinje u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi (vidi Poremećaji panike u djece i adolescenata).
Simptomi
Napad panike uključuje iznenadnu pojavu intenzivnog straha ili nelagode te najmanje 4 od sljedećih fizičkih i emocionalnih simptoma:
-
Bol ili nelagoda u prsima
-
Osjećaj gušenja
-
Vrtoglavica, nestabilnost ili slabost
-
Strah od umiranja
-
Strah od ludila ili gubitka kontrole
-
Osjećaji nestvarnosti, stranosti ili odvojenosti od okoline
-
Crvenilo ili zimica
-
Mučnina, bol u trbuhu ili proljev
-
Utrnulost ili trnci
-
Palpitacije, ubrzani otkucaji srca
-
Kratkoća daha ili osjećaj ugušenosti
-
Znojenje
-
Treperenje ili drhtanje
Mnogi ljudi s paničnim poremećajem također imaju simptome depresije.
Simptomi su obično na vrhuncu u roku od 10 minuta i nestaju za nekoliko minuta, što liječniku ostavlja ograničeni prostor za promatranje, osim straha osobe od drugog zastrašujućeg napada. Budući da se napadi panike mogu pojaviti bez očiglednog razloga, ljudi koji ih imaju često predviđaju i brinu se o drugom napadu. To stanje naziva se anticipacijska anksioznost te zato ljudi s ovim poremećajem pokušavaju izbjeći situacije koje povezuju s prethodnim napadima panike.
Budući da simptomi napada panike uključuju mnoge vitalne organe, ljudi se često brinu da imaju opasan medicinski problem koji uključuje srce, pluća ili mozak. Naprimjer, napad panike može se osjećati kao srčani udar. Stoga, ljudi mogu višekratno posjećivati obiteljskog liječnika ili hitnu ambulantu. Ako se ne postavi ispravna dijagnoza napada panike, mogu se dodatno brinuti da je ozbiljan medicinski problem previđen. Iako su napadi panike neugodni (ponekad i ekstremno nelagodni), oni nisu opasni.
Učestalost napada može se uvelike razlikovati. Neki ljudi imaju tjedne ili čak dnevne napade koji se javljaju mjesecima, dok drugi imaju nekoliko dnevnih napada dok su tjednima ili mjesecima bez napada.
Dijagnoza
Budući da ozbiljni fizički poremećaji često uzrokuju iste fizičke i emocionalne simptome kao napade panike, liječnici najprije moraju sa sigurnošću isključiti somatski poremećaj.
Panični poremećaj dijagnosticira se kada ljudi imaju ponavljane neprovocirane i neočekivane napade panike plus najmanje jedno od sljedećeg najmanje 1 mjesec:
-
Trajna zabrinutost da će imati više napada panike ili brinuti o posljedicama napada (na primjer, da će izgubiti kontrolu ili poludjeti)
-
Promjene u ponašanju zbog napada panike (na primjer, izbjegavanje situacija koje mogu uzrokovati napad)
Nakon što su liječnici uvjereni da su simptomi osobe uzrokovani paničnim poremećajem, oni pokušavaju izbjeći opsežne pretrage kada se događaju budući napadi panike, osim ako simptomi osobe ili rezultati liječničkog pregleda ne ukazuju na novi problem.
Liječenje
Bez formalnog liječenja, neki se ljudi oporavljaju, osobito ako se i dalje suočavaju sa situacijama u kojima su se dogodili napadi. Za druge simptomi variraju godinama.
Međutim, ako su ljudi imali česte napade i promijenili svoje ponašanje kako bi izbjegli buduće napade, obično je potrebno liječenje lijekovima i / ili psihoterapijom. Osobe s paničnim poremećajem su više prijemčive za liječenje ako shvate da poremećaj uključuje i fizičke i psihološke procese i da liječenje obično može kontrolirati simptome.
Lijekovi
Lijekovi koji se koriste za liječenje paničnog poremećaja uključuju
Većina vrsta antidepresiva - triciklički antidepresivi, inhibitori monoaminooksidaze (MAOI), selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS, eng. SSRI), modulatori serotonina i inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina i noradrenalina (eng. SNRI) - su djelotvorni u liječenju(vidi tablicu) Lijekovi za liječenje depresije).
Benzodiazepini djeluju brže od antidepresiva, ali mogu uzrokovati ovisnost o lijekovima i vjerojatnije je da će izazvati pospanost, poremećenu koordinaciju, probleme s pamćenjem i usporeno vrijeme reakcije.
SIPPS (eng. SSRI) ili SNRI su preferirani lijekovi jer su jednako učinkoviti kao i drugi lijekovi, ali obično imaju manje nuspojava. Na primjer, mnogo je manje vjerojatno da će izazvati pospanost, a ne uzrokuju ovisnost o lijekovima, iako ako se naglo prekine uzimanje, većina SIPPS (eng. SSRI) i SNRI može uzrokovati neugodne simptome nakon prestanka uzimanja.
U početku se mogu dati benzodiazepin i antidepresiv. Kada antidepresiv počne djelovati, doza benzodiazepina se obično smanjuje, a zatim izostavlja. Međutim, za neke ljude, benzodiazepin je jedina učinkovita dugotrajna terapija.
Liječenje lijekovima može spriječiti ili uvelike smanjiti broj napada panike. Međutim, bez psihoterapije, lijekovi ne mogu pomoći ljudima da se manje brinu o budućim napadima i prestanu izbjegavati situacije koje uzrokuju napade panike.
Lijekove će možda trebati uzimati dugo vremena jer se napadi panike često vraćaju nakon prestanka uzimanja lijekova.
Psihoterapija
Različiti oblici psihoterapije su učinkoviti.
Terapija izlaganjem vrsta je psihoterapije koja je često od pomoći. Terapija izlaganjem uključuje izlaganje ljudi postupno i opetovano u njihovoj mašti i / ili u stvarnosti onome što izaziva napad panike. Terapija izlaganjem se ponavlja sve dok ljudi ne počnu dobro podnositi situaciju koja im izaziva tjeskobu. Kako bi se lakše podnosila izloženost, ljudi su često podučavani tehnikama opuštanja koje koriste prije suočavanja sa situacijom koja izaziva tjeskobu. Na primjer, stabilno sporo disanje je pouzdan način kako smanjiti anksioznost koja može dovesti do napada panike.
U terapiji izlaganjem, ljudi su opetovano izloženi situacijama ili predmetima koji im izazivaju strah, doslovno ili koristeći svoju maštu. Oni doživljavaju tjeskobu stalno iznova sve dok poticaj koji izaziva strah ne izgubi svoj učinak. Taj se proces naziva navikavanje.
Tipično, liječnici počinju s najnižom razinom izloženosti koju ljudi mogu lako tolerirati. Na primjer, od ljudi se može tražiti da pogledaju predmet kojeg se boje iz daljine. Liječnici zatim upućuju ljude da se uvjere kako udaljeni objekt vjerojatno neće njima nauditi. Ako njihovo srce počne jako lupati ili osjećaju kratkoću daha, upućeno im je reagirati polaganim, dubokim udisajima ili izvoditi druge vježbe opuštanja (poput zamišljanja neke mirne scene).
Kada se ljudi osjećaju ugodno na jednoj razini izloženosti, postupno su izloženi bližem kontaktu sa situacijom ili predmetom - ali samo do točke da simptomi postanu neugodni. Zatim se upućuje ponovno uvjeravanje kako šteta nije vjerojatna i ponovljaju se vježbe opuštanja. Ljudi su izloženi sve bližem kontaktu dok ne toleriraju normalnu interakciju sa situacijom ili predmetom.
Ponekad je potrebno samo nekoliko izlaganja.
Dvije su varijante terapije izlaganjem: poplava i stupnjevana izloženost.
-
Preplavljivanje izlaže ljude poticajima koji stvaraju tjeskobu sve do 1 ili 2 sata. Ova tehnika je obično neugodna i često se ne tolerira.
-
Postupno izlaganje daje ljudima veći stupanj kontrole nad duljinom i učestalošću izloženosti.
Kognitivno bihevioralna terapija također može pomoći. Ljudi se uče sljedećem:
-
Ne izbjegavati situacije koje uzrokuju napade panike
-
Prepoznati kada su njihovi strahovi neutemeljeni
-
Umjesto toga reagirati sporim, kontroliranim disanjem ili drugim tehnikama koje potiču opuštanje
Suportivna (potporna) psihoterapija, uključuje obrazovanje i savjetovanje, korisna je jer terapeut može pružiti opće informacije o poremećaju i njegovom liječenju, realnu nadu za poboljšanje i podršku koja dolazi iz odnosa povjerenja s liječnikom.