Fizikalna terapija prsnog koša koristi mehaničke tehnike, kao što su perkusija prsnog koša, posturalna drenaža i vibracija, kako bi se olakšalo uklanjanje sekreta iz pluća.
Respiratorni terapeuti koriste nekoliko različitih tehnika za liječenje plućnih bolesti, uključujući:
Izbor terapije ovisi o osnovnoj bolesti i općem stanju bolesnika.
(Vidi također Plućna rehabilitacija.)
Položajna drenaža
Kod položajne drenaže bolesnik zauzima položaj pod određenim kutom koji olakšava drenažu sekreta iz pluća (bolesnik se nagne ili osloni/podupre pod određenim kutom). Po bolesnikovom prsnom košu ili leđima također se može lagano udarati (pljeskati ili lupkati) kupastom (šupljom) šakom kako bi se oslobodio sekret—tehnikom koja se naziva perkusija prsnog koša. Alternativno, terapeut može upotrijebiti mehanički vibrator za prsni koš ili visokofrekventni oscilator za prsni koš (napuhljivi prsluk koji vibrira visokom frekvencijom kako bi se oslobodio sekret). Terapeut može naučiti članove obitelji kako koristiti jedan od tih uređaja.
Ove se tehnike primjenjuju u određenim razmacima (intervalima) kod bolesnika sa stanjima koja dovode do stvaranja velike količine sputuma, npr. kod cistične fibroze, bronhiektazija (nepovratno proširenje bronha) ili ponekad kod KOPB-a (kronična opstruktivna plućna bolest). Ove se tehnike mogu primjenjivati i kada bolesnici ne mogu učinkovito iskašljati sekret, što se može dogoditi kod starijih osoba ili kod osoba s mišićnom slabošću, kao i kod onih koji se oporavljaju od operacije, ozljede ili teške bolesti.
Položajna drenaža ne može se primjenjivati kod osoba koje:
ne mogu zauzeti traženi položaj
nedavno su povraćale ili iskašljavale krv
nedavno su imale prijelom rebra ili kralješka
imaju tešku osteoporozu
imaju visok rizik od krvarenja
Položajna drenaža također se ne smije vršiti kod bolesnika sa stanjima koja ne dovode do stvaranja prekomjerne količine sekreta.
Usisavanje (sukcija)
Respiratorni terapeuti, medicinske sestre i članovi obitelji koji su podučeni tom postupku mogu vršiti usisavanje (aspiraciju) kako bi uklonili sekret iz dišnih putova. Mala plastična cjevčica uvodi se kroz nos te se ulazi nekoliko centimetara dublje, u dušnik (traheju). Blagom aspiracijom uklanja se sekret koji se ne može iskašljati. Aspiracija se također koristi za uklanjanje sekreta kod bolesnika s traheostomom (kirurški napravljen otvor u dušniku koji omogućuje disanje) ili kod onih kojima je cijev za disanje uvedena kroz nos ili usta u dušnik (endotrahealni tubus) dok se nalaze na respiratoru (strojnoj ventilaciji).
Vježbe disanja
Vježbe disanja potiču duboko disanje kako bi se ograničila ili otklonila atelektaza pluća (kolaps alveola, odnosno sitnih zračnih mjehurića), ali ne poboljšavaju izravno funkciju pluća. Ipak, vježbe disanja smanjuju vjerojatnost plućnih komplikacija nakon operacije kod teških pušača i drugih plućnih bolesnika. Takve su vježbe posebno korisne osobama koje se malo kreću jer imaju KOPB ili bolesnicima koji su netom skinuti s respiratora.
Ove vježbe često uključuju uporabu instrumenta koji se naziva poticajni spirometar. Osoba udiše što je moguće dublje kroz cjevčicu koja je spojena na plastičnu komoru koja se drži u ruci. U komori se nalazi kuglica, a svaki udah podiže kuglicu. U idealnom slučaju, ovaj se manevar izvodi 5 do 10 puta uzastopno svakog sata dok je osoba budna. Ovaj se uređaj rutinski koristi u bolnicama prije i nakon operacije. Međutim, vježbe za duboko disanje koje se vrše pod nadzorom medicinske sestre i respiratornog terapeuta mogu biti učinkovitije od vježbi disanja koje bolesnik samostalno izvodi uz uporabu poticajnog spirometra.
Poticajni spirometar
Ljudi mogu koristiti poticajni spirometar za izvođenje vježbi disanja dok se oporavljaju od operacije.
Disanje kroz napućene usne (stisnute usne) je način disanja koji može biti od koristi kada se osobama s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću tijekom napada bronhoopstrukcije (suženja dišnih putova), napada panike ili fizičkog napora prekomjerno napušu pluća. Također može služiti kao dodatna vježba disanja za osobe koje se podvrgavaju plućnoj rehabilitaciji. Ljudi nauče—ili često sami otkriju—izdisati kroz djelomično zatvorene (stisnute) usne, kao da se pripremaju za zviždanje. Na taj se način povećava tlak u dišnim putovima i sprječava njihov kolaps (zatvaranje i ostanak bez zraka). Vježba ne izaziva štetne učinke, a neki ljudi naviku usvajaju bez prethodne poduke.
Bolesnici također mogu imati koristi od naginjanja prema naprijed dok dišu sa stisnutim (napućenim) usnama. U tom položaju bolesnik stoji s ispruženim rukama i otvorenim šakama te se, oslonjen, težinom tijela podupire o stol ili sličnu podlogu.