Interakcije lijekova

Autor: Shalini S. Lynch, PharmD
Urednica sekcije: doc. dr. sc. Suzana Mimica Matanović, dr. med.
Prijevod: Igor Rubinić, dr. med.

Učinak lijeka na osobu može biti drukčiji od očekivanog, jer na lijek može utjecati:

  • Drugi lijek koji osoba uzima (interakcija lijek-lijek)

  • Hrana, piće ili suplementi koje osoba konzumira (interakcija lijek-hrana)

  • Druga bolest koju osoba ima (interakcija lijek-bolest)

Učinci interakcija lijekova su obično neželjeni i ponekad štetni. Interakcije mogu:

  • Povećati djelovanje jednog ili više lijekova, što može dovesti do nuspojava ili toksičnosti

  • Smanjiti djelovanje jednog ili više lijekova, što može dovesti do neuspješnog liječenja.

Interakcije lijek-lijek

Interakcije lijek-lijek mogu uključivati lijekove koji se izdaju na recept ili lijekove u slobodnoj prodaji. Vrste interakcija među lijekovima uključuju terapijsko dupliciranje (pojačani učinak, aditivni učinak, sinergizam, op. prev.), antagonizam (suprotni učinak) i promjene apsorpcije, metabolizma, raspodjele i izlučivanja (ono što se u tijelu događa s jednim ili više lijekova).

Pojačani učinci (dupliciranje)

Kada se uzmu dva lijeka s istim učinkom, mogu se pojačati njihove nuspojave. Dupliciranje se može dogoditi kada ljudi nehotice uzmu dva lijeka (često je barem jedan lijek iz slobodne prodaje) koji imaju isti aktivni sastojak. Na primjer, ljudi mogu uzeti lijek protiv prehlade uz sredstvo za spavanje, od kojih oba sadrže difenhidramin, ili lijek protiv prehlade uz sredstvo za ublažavanje boli, a oba sadrže paracetamol (acetaminofen). Ova vrsta pojačanja učinka osobito je česta kod uporabe lijekova koji sadrže više sastojaka ili se prodaju pod zaštićenim imenima (tako se čini da su različiti, ali zapravo sadrže iste aktivne sastojke).

Svijest o sastojcima lijekova je važna, kao i provjera sastava svakog novog lijeka kako bi se izbjeglo terapijsko dupliciranje. Primjerice, mnogi lijekovi protiv bolova koji se izdaju na recept sadrže opioid i paracetamol (acetaminofen). Ljudi koji uzimaju takav proizvod, a ne poznaju njegove sastojke mogu uzeti dodatni paracetamol (acetaminofen) iz slobodne prodaje za daljnje olakšanje, pritom riskirajući toksičnost.

Slični problemi s terapijskim dupliciranjem mogu nastati kada se uzmu dva različita lijeka s istim učinkom. To se najčešće događa kada pacijenti posjećuju nekoliko liječnika, te podižu različite lijekove u različitim ljekarnama. Liječnici koji nisu svjesni onoga što su drugi propisali mogu nenamjerno propisati slične lijekove. Na primjer, kada dva liječnika zasebno propišu dva sredstva za spavanje ili kada jedan propiše sredstvo za spavanje, a drugi lijek protiv tjeskobe, mogu se javiti prekomjerna sedacija i vrtoglavica.

Ljudi mogu smanjiti rizik od ovakve situacije tako što će svakog liječnika obavijestiti o svim lijekovima koje uzimaju i podizati sve lijekove u istoj ljekarni. Korisno je imati ažuran popis svih lijekova koji se uzimaju i donijeti taj popis prilikom svakog posjeta liječniku. Također, ljudi ne smiju uzimati prethodno propisane lijekove (kao što su sredstva za spavanje ili sredstva za ublažavanje boli) bez provjere s liječnikom ili ljekarnikom jer taj lijek može stupiti u interakciju s nekim od lijekova koji su naknadno propisani, a osobe ih trenutno uzimaju.

Suprotni učinak (antagonizam)

Dva lijeka sa suprotnim djelovanjem uzeta istovremeno mogu dovesti do smanjenja učinkovitost jednog ili oba lijeka. Na primjer, nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR), kao što je ibuprofen, koji se uzima za ublažavanje boli, može uzrokovati zadržavanje soli i tekućine u tijelu. Diuretici, kao što su hidroklorotiazid i furosemid, pomažu osloboditi tijelo od viška soli i tekućine. Ako osoba uzima obje vrste lijeka, NSAR može smanjiti učinkovitost diuretika. Određeni beta-blokatori (kao što je propranolol), koji se primjenjuju za kontrolu visokog krvnog tlaka i srčanih bolesti, djeluju protiv beta-adrenergičkih agonista, kao što je salbutamol (albuterol), koji se uzima u liječenju astme. Oba lijeka se vežu na iste receptore na površini stanice - beta-2 receptore - (vidi tablicu Ciljna mjesta u tijelu: stanični receptori) - ali jedan lijek ih blokira, a drugi stimulira.

Promjene kinetike (apsorpcije, metabolizma, raspodjele i izlučivanja)

jedan lijek može utjecati na način na koji se drugi lijek apsorbira, metabolizira, raspodjeljuje ili izlučuje. (vidi Primjena i kinetika lijekova).

Lijekovi za blokiranje izlučivanja želučane kiseline, kao što su histamin-2 (H2) blokatori i inhibitori protonske crpke, povećavaju pH u želucu i smanjuju apsorpciju nekih lijekova, kao što je ketokonazol, lijek koji se koristi u liječenju gljivičnih infekcija.

Mnogi lijekovi se razgrađuju i inaktiviraju (metaboliziraju) određenim enzimima u jetri. Neki lijekovi utječu na ove jetrene enzime, povećavajući ili smanjujući njihovu aktivnost, čime mogu uzrokovati bržu ili sporiju inaktivaciju drugog lijeka. Na primjer, povećanjem aktivnosti jetrenih enzima, barbiturati, kao što je fenobarbital, uzrokuju brže inaktiviranje varfarina (antikoagulans), zbog čega je njegov učinak manji kada se uzimaju istovremeno. Nasuprot tome, smanjenjem aktivnosti enzimskog sustava, lijekovi kao što su eritromicin i ciprofloksacin mogu povećati aktivnost varfarina, povećavajući rizik od krvarenja. Kada se lijekovi koji utječu na jetrene enzime koriste kod ljudi koji uzimaju varfarin, liječnici pomno prate ljude i prilagođavaju dozu varfarina kako bi kompenzirali taj učinak. Doza varfarina se ponovno prilagođava kada se obustavi primjena drugih lijekova. Mnogi drugi lijekovi također mogu djelovati na jetrene enzime.

Tvari u dimu cigarete mogu povećati aktivnost nekih enzima jetre. Iz toga razloga, pušenje smanjuje učinkovitost nekih lijekova, uključujući teofilin (lijek koji proširuje dišne putove - bronhodilatator).

Neki lijekovi utječu na brzinu izlučivanja drugog lijeka putem bubrega. Na primjer, velike doze vitamina C povećavaju kiselost urina i tako mogu promijeniti brzinu izlučivanja određenih lijekova. Na primjer, brzina izlučivanja može se smanjiti za kisele lijekove kao što je aspirin, ali se može povećati za lužnate lijekove kao što je pseudoefedrin.

Budući da postoji mnogo interakcija s lijekovima, mnogi liječnici i ljekarnici smanjuju rizik od problema provjerom referentnih knjiga i računalnih programa prilikom propisivanja ili izdavanja lijekova. U liječničkim ordinacijama ili ljekarnama se recepti mogu pregledati pomoću računalnog sustava koji automatski provjerava interakcije među propisanim lijekovima.

Interakcije lijek-hrana

Hranjive tvari uključuju hranu, pića (uključujući alkohol) i dodatke prehrani. Konzimacija tih tvari može promijeniti učinke lijekova koje osoba uzima.

Hrana

Poput hrane, i lijekovi koji se uzimaju na usta moraju se apsorbirati kroz sluznicu želuca ili tankog crijeva. Prema tome, prisutnost hrane u probavnom traktu može smanjiti apsorpciju lijeka. Često se takve interakcije mogu izbjeći uzimanjem lijeka 1 sat prije ili 2 sata nakon jela.

Dodaci prehrani

Dodaci prehrani (uključujući ljekovito bilje), su proizvodi (osim duhana) koji sadrže vitamine, minerale, bilje ili aminokiseline i koji su namijenjeni kao dodatak uobičajenoj prehrani. Dodaci prehrani su regulirani kao hrana, a ne kao lijekovi, pa se ne testiraju na isti način. Međutim, mogu stupiti u međudjelovanje s lijekovima na recept ili bezreceptnim lijekovima. Ljudi koji uzimaju dodatke prehrani trebaju o tome obavijestiti svoje liječnike i ljekarnike kako bi se izbjegla moguća interakcija.

Alkohol

Iako mnogi ljudi ne ubrajaju alkohol među hranjive tvari, on utječe na tjelesne procese i stupa u interakciju s mnogim lijekovima. Primjerice, uzimanje alkohola s antibiotikom metronidazolom može uzrokovati crvenilo, glavobolju, palpitacije, mučninu i povraćanje. Liječnici ili ljekarnici mogu odgovoriti na pitanja o mogućim interakcijama alkohola i lijekova.

Neke interakcije lijekova i hrane

Lijek

Hrana

Interakcija

MAO = monoamino oksidaza.

Bisfosfonati (kao što su alendronat, ibandronat i risedronat)

Bilo kakva hrana

Hrana, čak i sok od naranče, kava ili mineralna voda, mogu značajno smanjiti apsorpciju i učinkovitost ovih lijekova. Alendronat i risedronat moraju se uzimati s običnom vodom najmanje 30 minuta prije uzimanja prve hrane, pića ili lijeka u danu, a ibandronat se mora uzeti najmanje 1 sat prije.

Sok od grejpa

Sok od grejpa inhibira enzime koji su uključeni u metabolizam lijekova i time pojačava učinak određenih lijekova, uključujući i mnoge koji nisu navedeni ovdje.

Digoksin

Zobena kaša

Vlakna u zobi i drugih žitarica, kada se konzumiraju u velikim količinama, mogu ometati apsorpciju digoksina.

MAO inhibitori (kao što su fenelzin i tranilcipromin)

Hrana bogata tiraminom, uključujući mnoge sireve (kao što su procesuirani sir, cheddar, gorgonzola, brie, mozzarella i parmezan), jogurt, kiselo vrhnje, suho meso (kao što su kobasice i salame), jetra, sušena riba, kavijar, avokado, banane, ekstrakti kvasca, grožđice, kiseli kupus, soja umak, bob, crno vino i određene vrste piva

Teška glavobolja i potencijalno smrtonosno povećanje krvnog tlaka (hipertenzivna kriza) mogu se pojaviti ako ljudi koji uzimaju MAO inhibitor (u liječenju depresije i nekih drugih stanja) konzumiraju ovu hranu. Te namirnice treba izbjegavati.

Tetraciklin

Kalcij ili hrana koja sadrži kalcij, kao što su mlijeko i drugi mliječni proizvodi

Ove namirnice mogu smanjiti apsorpciju tetraciklina, koje treba uzeti 1 sat prije ili 2 sata nakon jela.

Varfarin (antikoagulant)

Hrana bogata vitaminom K (kao što su brokula, prokulica, špinat i kelj)

Takva hrana može smanjiti učinkovitost varfarina, povećavajući rizik od zgrušavanja krvi. Važnije je da količina hrane koja sadrži vitamin K, koja se dnevno konzumira, ostane stalna nego da je unos takve hrane ograničen.

Interakcije lijekova i bolesti

Lijekovi koji su korisni u jednoj bolesti su ponekad štetni u drugoj. Na primjer, neki beta-blokatori koji se uzimaju zbog srčanih bolesti ili visokog krvnog tlaka mogu pogoršati astmu i otežati osobama sa šećernom bolešću da uvide kada im je šećer u krvi prenizak. Neki lijekovi koji se uzimaju u liječenje prehlade mogu pogoršati glaukom. Ljudi bi trebali reći svom liječniku za sve bolesti koje imaju prije nego što liječnik propiše novi lijek. Šećerna bolest, visoki ili niski krvni tlak, vrijed, glaukom, povećana prostata, loša kontrola mokraćnog mjehura i nesanica su posebno važni jer ljudi s takvim bolestima imaju veću vjerojatnost interakcije s lijekom.

Interakcije lijek-bolest mogu se dogoditi u svim dobnim skupinama, ali su češći u starijih ljudi koji češće boluju od više bolesti (vidi Starenje i lijekovi).