Ljudi možda nemaju potpuni pristup svom medicinskom kartonu koji se čuva u liječničkom uredu. Ali u Sjedinjenim Državama, iako liječnik ili ustanova posjeduje sam fizički dosje, smatra se da su ljudi "posjednici" svojih medicinskih podataka, uključujući pravo da ih vide, imaju kopije i zahtijevaju da se sve pogreške isprave. Drugi ljudi općenito nemaju pravo pregledavati nečiju medicinsku dokumentaciju bez izričitog dopuštenja, osim ako je to potrebno za pružanje zdravstvene njege toj osobi (na primjer, bolničko osoblje koje brine o pacijentu ili specijalist kojeg je liječnik konzultirao, može pristupiti zdravstvenoj dokumentaciji osobe bez zaseban pristanak za svaku upotrebu). Ljudi također mogu dati pismeno dopuštenje drugima da vide njihovu evidenciju, što može biti važno kako bi se članu obitelji omogućilo sudjelovanje u odlukama o skrbi. Sudovi mogu zahtijevati podnošenje kopija ili sažetaka zapisa, ali samo u određenim pravnim situacijama koje većina ljudi ne doživljava. Kada ljudi zatraže svoj medicinski karton za sebe ili da ga pošalju drugim zdravstvenim radnicima, član osoblja u liječničkoj ordinaciji ili bolnici obično im izda kopiju kartona ili izradi sažetak cijelog ili dijela kartona. Općenito, ljudima su potrebne samo najkorisnije medicinske informacije. Ne trebaju im cjeloviti zapisi, koji mogu sadržavati mnogo informacija koje nisu korisne za njih. (Vidi također Uvod u Iskoristiti najviše od zdravstvene zaštite.)
Kako bi bili sigurni da imaju ono što im je potrebno, ljudi bi trebali voditi osobnu medicinsku evidenciju najznačajnijih informacija. Ne bi se trebali oslanjati na pamćenje. Evidencije o imunizaciji, koje se tradicionalno čuvaju za djecu, trebaju se održavati aktualnima tijekom cijelog života. Ljudi bi trebali pisati ili zamoliti nekoga da napiše svoj režim lijekova na jednom listu papira kako bi zadržao svoj medicinski karton. Također trebaju stalno čuvati kopiju lijeka u slučaju da im je potrebna hitna medicinska pomoć. Te se informacije mogu ažurirati s promjenom režima. Kopije laboratorijskih rezultata trebaju biti uključene u medicinsku evidenciju za buduću uporabu. Vođenje popisa značajnih rezultata pretraga (na primjer, rendgenskih snimaka, elektrokardiograma, ehokardiograma, kolonoskopija) može biti vrlo korisno. Ljudi također žele voditi dnevnik o svojim simptomima sa svojim medicinskim kartonom. Računalni softver i internetski programi dostupni su za snimanje većine medicinskih informacija ili se mogu koristiti kutije datoteka ili registratora. Uz to, mnoge liječničke ordinacije pružaju sigurne internetske portale kojima ljudi mogu pristupiti kako bi vidjeli njihove rezultate u laboratorijima, informacije o receptima i sažetke posjeta uredu.
Što bi trebalo biti u osobnoj medicinskoj dokumentaciji?
-
Značajni ili kronični medicinski problemi
-
Trenutni režim lijekova
-
Ostali tretmani
-
Alergijske reakcije na lijekove
-
Hospitalizacije, uključujući operacije (datumi, mjesto, liječnikovo ime i dijagnoza)
-
Laboratorijski i drugi rezultati ispitivanja
-
Povijest bolesti u obitelji
-
Imunizacije, uključujući datume
-
Posjete liječniku (datumi, razlog, rezultati ispitivanja, dijagnoza i preporuke)
-
Izvršena plaćanja
-
Kopije naprednih direktiva
|
Čuvanje kopije medicinskog kartona pomaže ljudima da sudjeluju u njihovoj zdravstvenoj zaštiti. Na primjer, pomaže im da bolje objasne problem liječniku.
Zakoni o povjerljivosti i etička načela štite privatnost komunikacije između ljudi i njihovog liječnika. Ovi zakoni također štite sadržaj medicinske dokumentacije koju vodi liječnik ili bolnica. Jedan takav zakon je Zakon o prenosivosti i odgovornosti zdravstvenog osiguranja (HIPAA) iz 1996. HIPAA navodi da objavljivanje medicinskih informacija osobe obično zahtijeva pisanu suglasnost osobe. U čekaonici liječnika, od ljudi se traži da potpišu obrazac kojim potvrđuju da su svjesni HIPAA-e i njihovih prava na privatnost. Obrazac također navodi kako se njihove medicinske informacije mogu koristiti i dijeliti. HIPAA dopušta dijeljenje medicinskih informacija u određenim slučajevima. Na primjer, može se dijeliti
-
da bi se koordiniralo i olakšalo liječenje osobe (osobito važno kada su uključeni različiti praktičari i zdravstvene ustanove)
-
da bi se omogućilo liječnicima, drugim praktičarima i bolnicama plaćanje zdravstvene zaštite
Prema tome, informacije potrebne za odobravanje plaćanja mogu se dijeliti s organizacijama za upravljanje skrbi i pružateljima zdravstvenog osiguranja, koji mogu zahtijevati medicinske informacije kao uvjet plaćanja. Dijeljenje ovih informacija također zahtijeva pristanak osobe, koja se obično dobiva prije pružanja zdravstvene skrbi. Medicinske informacije osobe ne mogu se dijeliti s poslodavcem ili osobama koje vrše trgovinu, osim ako osoba ne da pismeni pristanak.
Zdravstveni djelatnici sve više bilježe i pohranjuju medicinsku dokumentaciju elektronički. Ova praksa ima potencijal da omogući različitim djelatnicima koji se brinu za istu osobu da lakše podijele informacije o osobi i uz manje pogrešaka.