Tuberkuloza je kronična zarazna infekcija uzrokovana Mycobacterium tuberculosis, bakterijama koje se prenose zrakom. Obično zahvaća na pluća.
-
Tuberkuloza se uglavnom prenosi udisanjem zraka koji je kontaminirala osoba koja ima aktivnu bolest.
-
Kašalj je najčešći simptom, ali ljudi također mogu imati povišenu temperaturu, noćno znojenje, izgubiti na težini, osjećati opću slabost, te ako tuberkuloza utječe na druge organe, mogu imati i razne druge simptome.
-
Dijagnoza obično uključuje tuberkulinski kožni test ili krvni test, rendgenski snimak prsnog koša te pregled i kulturu uzorka sputuma.
-
Uvijek se daju dva ili više antibiotika kako bi se smanjila mogućnost bakterijske rezistencije.
-
Rana dijagnostika i liječenje te izolacija osoba s aktivnom bolešću sve dok se ne postigne odgovor na liječenje, sprječavaju širenje tuberkuloze.
Tuberkuloza obično zahvaća pluća, iako može utjecati na gotovo svaki organ u tijelu.
Tuberkulozu uzrokuju bakterije Mycobacterium tuberculosis. Ostale srodne bakterije (nazvane mikobakterije), kao što su Mycobacterium bovis ili Mycobacterium africanum, povremeno uzrokuju sličnu bolest. Ove bakterije te Mycobacterium tuberculosis uz još neke druge se nazivaju Mycobacterium tuberculosis kompleks.
Druge mikobakterije, osobito skupina koja se naziva kompleks Mycobacterium avium (MAC), također uzrokuju bolest kod ljudi. Bolesti koje uzrokuju razlikuju se od tuberkuloze.
Guba je uzrokovana drugim mikobakterijama.
Tuberkuloza u svijetu
Tuberkuloza je ozbiljan javni zdravstveni problem već dugo vremena. U 18. stoljeću bolest je uzrokovala više od 30% svih smrtnih slučajeva u Europi. S pojavom antituberkulotika u kasnim 1940-ima činilo se da je bitka protiv tuberkuloze dobivena. Međutim, zbog faktora kao što su neadekvatni resursi javnog zadravstva, smanjen imunološki odgovor zbog AIDS-a, razvoja otpornosti na lijekove te ekstremnog siromaštva u mnogim dijelovima svijeta, tuberkuloza je i dalje smrtonosna bolest, što pokazuju sljedeće statistike iz 2016. godine:
-
Procijenjeno je da je bilo 10,4 milijuna novih slučajeva simptomatske tuberkuloze te 1,7 milijuna smrti od te bolesti.
-
Većina novih slučajeva pojavila se u jugoistočnoj Aziji (45%), što uključuje Indiju i Pakistan, zatim Afrika (25%) i zapadni Pacifik (17%), što uključuje Kinu, Japan, Filipine i Australiju.
-
Broj novih slučajeva uvelike varira od zemlje do zemlje, dobi, rase, spola i socioekonomskog statusa. U 2016. godini 64% novih slučajeva se pojavilo u sedam zemalja. Većina novih slučajeva se pojavila u Indiji, a slijede je Indonezija, Kina, Filipini, Pakistan, Nigerija i Južna Afrika.
-
Procjenjuje se da se u djece pojavilo milijun novih slučajeva, a od tuberkuloze je umrlo 250.000 djece.
Smatra se da je oko jedne četvrtine svih ljudi na svijetu zaraženo. Većina ima pritajenu (latentnu) tuberkuloznu infekciju. Samo mali postotak ovih infekcija napreduje u aktivnu tuberkulozu. U bilo kojem trenutku oko 15 milijuna ljudi diljem svijeta ima aktivnu tuberkulozu.
Diljem svijeta, tuberkuloza je deveti vodeći uzrok smrti. To je vodeći uzrok smrti od zarazne bolesti, nakon čega slijedi infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV).
U dijelovima svijeta gdje su obje infekcije česte, infekcija HIV-om ili AIDS uvelike povećava rizik od dobivanja tuberkuloze i umiranja. U 2016. oko 0,4 milijuna osoba zaraženih HIV-om umrlo je od tuberkuloze. Tuberkuloza je čest uzrok smrti kod osoba zaraženih HIV-om, uzrokujući oko 40% smrti.
Tuberkuloza u Sjedinjenim Državama
U SAD-u se stopa novih slučajeva smanjila od 1994. do 2014. godine. U 2016. godini zabilježeno je 9287 slučajeva (oko 2,9 slučaja na 100 000 osoba). U 2017. broj novih slučajeva smanjio se na procijenjenih 9.093 (oko 2,8 slučajeva na 100.000 ljudi) - najmanji broj zabilježenih slučajeva. Međutim, incidencija varira od države do države: od 8,1 na 100 000 ljudi na Havajima do 0,3 na 100 000 u Montani i Wyomingu.
Više od polovice novih slučajeva u Sjedinjenim Državama dogodilo se u osoba rođenih izvan Sjedinjenih Država u područjima gdje je tuberkuloza relativno česta (kao što su Afrika, Azija ili Latinska Amerika). Rizik od zaraze povećava se za osobe koje žive u grupnim objektima, kao što su skloništa, ustanove za dugotrajnu skrb, zatvori, te za one koji su bili beskućnici u proteklih godinu dana. U Sjedinjenim Državama, manjine su nerazmjerno pogođene. Broj slučajeva na 100.000 ljudi varira od 4 do 16 puta više u manjina nego u bijelaca.
Kako se razvija tuberkuloza
Kod većine zaraznih bolesti (kao što je streptokokna upala grla ili upala pluća), ljudi se razbole odmah nakon što mikroorganizam uđe u tijelo te su primjetno bolesni unutar 1 ili 2 tjedna. Tuberkuloza ne slijedi ovaj obrazac.
Tuberkuloza se odvija u fazama:
-
Primarna infekcija
-
Latentna infekcija
-
Aktivna bolest
Osim vrlo male djece i osoba s oslabljenim imunološkim sustavom, mali broj ljudi obolijeva odmah nakon prodora bakterija tuberkuloze u organizam (ova faza se naziva primarna infekcije). U većini slučajeva bakterije tuberkuloze koje ulaze u pluća odmah bivaju ubijene obrambenim sustavom tijela. Bakterije koje prežive progutaju bijele krvne stanice koje se zovu makrofagi. Progutane bakterije mogu ostati žive unutar tih stanica u stanju mirovanja dugi niz godina (ova faza se naziva latentna infekcija). U 90 do 95% slučajeva, bakterije nikada ne uzrokuju nikakve daljnje probleme, ali u oko 5 do 10% zaraženih ljudi bakterije se na kraju počnu razmnožavati i uzrokuju aktivnu bolest. U ovoj fazi zaraženi ljudi zapravo postaju bolesni i mogu širiti bolest.
Primarna infekcija
U prvih nekoliko tjedana infekcije, neke bakterije mogu putovati iz pluća u obližnje limfne čvorove u koje se pluća dreniraju (prazne). Ovi limfni čvorovi nalaze se tik izvan pluća, na mjestu gdje bronhiji ulaze u pluća. Kod većine ljudi infekcija ne napreduje te bakterije postaju uspavane (latentne) i ne uzrokuju nikakve simptome.
Međutim, vrlo mala djeca (koja imaju slabiju obranu protiv infekcije) i osobe s oslabljenim imunološkim sustavom mogu razviti upalu pluća i / ili tuberkulozu koja pogađa druge dijelove tijela (izvanplućna tuberkuloza). Također, u male djece, zahvaćeni limfni čvorovi mogu postati dovoljno veliki da komprimiraju bronhije i uzrokuju simptome.
Obično osoba nije zarazna za okolinu tijekom faze primarne infekcije.
Latentna infekcija
Tijekom latentne infekcije, bakterije ostaju žive, ali u stanju mirovanja unutar makrofaga dugi niz godina. Tijela zidova bakterija se nalaze unutar zbirke stanica koje tvore male ožiljke. U 90 do 95% slučajeva, ove bakterije nikada ne uzrokuju daljnje probleme.
Osoba nije zarazna tijekom faze latentne infekcije.
Aktivna bolest
U oko 5 do 10% zaraženih osoba, uspavane bakterije tuberkuloze se s vremenom počinju umnožavati i uzrokuju aktivnu bolest. U ovoj fazi zaraženi ljudi zapravo postaju bolesni i mogu širiti bolest.
U više od polovice slučajeva, uspavane bakterije reaktiviraju se unutar prve dvije godine nakon primarne infekcije, a ponekad se ne reaktiviraju dugo vremena, čak i desetljećima.
Obično liječnici ne znaju zašto se uspavane bakterije reaktiviraju, ali je reaktivacija vjerojatnija kada se imunološki sustav osobe oslabi - na primjer, zbog sljedećeg:
Ostali uvjeti koji omogućuju reaktivaciju uključuju sljedeće:
Poput mnogih zaraznih bolesti, tuberkuloza se brže širi i mnogo je opasnija kod ljudi koji imaju oslabljen imunološki sustav. Za takve ljude tuberkuloza može biti opasna po život.
Prijenos infekcije
Mycobacterium tuberculosis može živjeti samo u ljudima. Ove bakterije se obično ne prenose životinjama, insektima, tlom ili drugim neživim predmetima. Ljudi se inficiraju tuberkulozom gotovo isključivo udisanjem zraka kojeg je kontaminirala osoba s aktivnom tuberkulozom. Dodirivanje nekoga tko ima bolest nije način prijenosa infekcije jer se Mycobacterium tuberculosis bakterije šire gotovo isključivo zrakom.
Mycobacterium bovis, koja može živjeti u životinjama i koja povremeno uzrokuje sličnu bolest, je različita. U zemljama u razvoju ljudi se zaražavaju sa Mycobacterium bovis pijenjem nepasteriziranog mlijeka od zaraženog goveda. U razvijenim zemljama ovaj tip tuberkuloze je rijetko problem jer se goveda testiraju na tuberkulozu, a mlijeko se pasterizira. Međutim, sir napravljen od nepasteriziranog mlijeka zaražene stoke ponekad je nezakonito unesen u Sjedinjene Države iz drugih zemalja i ponekad rezultira bolestima. Ako Mycobacterium bovis inficira pluća, ljudi mogu širiti bakterije prilikom kašlja ili kihanja.
Osobe s aktivnom tuberkulozom u plućima ili grkljanu mogu kontaminirati zrak s bakterijama kada kašlje, kišu, ili čak govore ili pjevaju. Bakterije mogu ostati u zraku nekoliko sati. Ako ih druga osoba udahne, može se zaraziti. Dakle, ljudi koji su u kontaktu s osobom koja ima aktivnu tuberkulozu (kao što su članovi obitelji ili liječnici koji liječe takvu osobu) imaju povećani rizik od infekcije. Međutim, kada započne učinkovito liječenje, rizik od širenja infekcije se brzo smanjuje, obično nakon otprilike 2 tjedna.
Ljudi koji imaju latentnu infekciju ili tuberkulozu koja nije u plućima ili grkljanu ne izbacuju bakterije u zrak te ne mogu širiti infekciju.
Progresija i širenje infekcije
Progresija tuberkuloze od latentne infekcije do aktivne bolesti uvelike varira. Napredovanje u aktivnu bolest je mnogo vjerojatnije i mnogo brže kod osoba s HIV infekcijom i drugim stanjima (uključujući uporabu lijekova) koja slabe imunološki sustav. Ako se ljudi sa HIV infekcijom zaraze sa Mycobacterium tuberculosis, svake godine imaju oko 10% šanse za razvoj aktivne bolesti. Nasuprot tome, ljudi koji imaju latentnu tuberkulozu, ali nemaju HIV infekciju imaju samo 5 do 10% šanse za razvoj aktivne bolesti tijekom svog života.
Kod osoba s potpuno funkcionalnim imunološkim sustavom, aktivna tuberkuloza je obično ograničena na pluća (plućna tuberkuloza).
Ekstrapulmonalna (izvanplućna) tuberkuloza obično dolazi od plućne tuberkuloze koja se proširila iz pluća kroz krv i zahvatila druge dijelove tijela. Kao i u plućima, infekcija ne mora uzrokovati bolest, ali bakterije mogu ostati uspavane u vrlo malom ožiljku. Neaktivne bakterije u tim ožiljcima mogu se reaktivirati kasnije u životu, što dovodi do simptoma povezanih sa zahvaćenim organima.
Milijarna tuberkuloza se razvija ako veliki broj bakterija putuje kroz krvotok i širi se po cijelom tijelu. Ova vrsta tuberkuloze može biti opasna po život.
Simptomi i komplikacije
Plućna tuberkuloza
Neki ljudi s aktivnom plućnom tuberkulozom nemaju nikakvih simptoma, osim što se ne osjećaju dobro, umorni su, imaju gubitak apetita i gubitak težine. Ovi se simptomi razvijaju postupno tijekom nekoliko tjedana. Drugi ljudi također imaju simptome koji upućuju na infekciju pluća, kao što je kašalj.
Kašalj je najčešći simptom tuberkuloze. Budući da se bolest razvija polako, zaražene osobe najprije mogu za uzrok kašlja smatrati pušenje, nedavnu epizodu gripe, prehladu ili astmu. Kašalj može proizvesti malu količinu zelenog ili žutog ispljuvka, obično kad se ljudi probude ujutro. Na kraju, ispljuvak može biti prožet krvlju, iako su velike količine krvi rijetke.
Ljudi se mogu probuditi tijekom noći i biti natopljeni hladnim znojem, sa ili bez groznice. Ponekad ima toliko znoja da ljudi moraju mijenjati noćnu odjeću ili čak posteljinu. Međutim, tuberkuloza ne uzrokuje uvijek noćno znojenje, a mnoga druga stanja mogu uzrokovati noćno znojenje.
Brzo razvijanje kratkog daha i bol u prsima može signalizirati prisutnost zraka (pneumotoraks) ili tekućine (pleuralni izljev) u prostoru između pluća i prsnog zida. Otprilike jedna trećina tuberkuloznih infekcija prvo se manifestira kao pleuralni izljev. Na kraju, mnogi ljudi s neliječenom tuberkulozom razvijaju kratak dah dok se infekcija širi u plućima.
Ekstrapulmonalna (izvanplućna) tuberkuloza
Najčešća mjesta u kojima se tuberkuloza razvija izvan pluća vjerojatno su
Tuberkuloza također može zahvatiti kosti, mozak, trbušnu šupljinu, dvoslojnu membranu oko srca (perikard), zglobove (osobito zglobove koji nose tjelesnu težinu, kao što su kukovi i koljena) i reproduktivne organe. Tuberkulozu u tim područjima može biti teško dijagnosticirati.
Simptomi ekstrapulmonalne tuberkuloze su nejasni, obično umor, slab apetit, povremene groznice, znojenje i eventualno gubitak težine.
Ponekad infekcija uzrokuje bol, nelagodu, skup gnoja (apscesa) ili druge simptome, ovisno o području:
-
Limfni čvorovi: Kod nove tuberkulozne infekcije, bakterije mogu putovati od pluća do limfnih čvorova koji se dreniraju u pluća. Ako prirodna obrana tijela može kontrolirati infekciju, ona ne napreduje te bakterije postaju uspavane. Međutim, vrlo mala djeca imaju slabiju obranu. U njima limfni čvorovi koji se dreniraju iz pluća mogu postati dovoljno veliki da komprimiraju bronhije, uzrokujući kašalj i moguće kolaps plućnog krila. Povremeno se bakterije iz tih limfnih žila šire do limfnih čvorova u vratu. Infekcija limfnih čvorova na vratu može probiti kožu i izbacivati gnoj. Ponekad bakterije putuju u krvotok do limfnih čvorova u drugim dijelovima tijela.
-
Bubrezi: Infekcija bubrega može uzrokovati vrućicu, bol u leđima, a ponekad i krv u urinu. Infekcija se obično širi na mokraćni mjehur, zbog čega ljudi moraju češće mokriti i mokrenje postaje bolno.
-
Genitalije: Tuberkuloza se može proširiti i na genitalije. Kod muškaraca genitalna tuberkuloza uzrokuje povećanje skrotuma. Kod žena uzrokuje bol u zdjelici i nepravilnosti u menstruaciji i povećava rizik od trudnoće na nenormalnom mjestu (ektopična trudnoća).
-
Mozak: Tuberkuloza koja inficira tkiva koja pokrivaju mozak (tuberkuloza meningitis) je opasna po život. U Sjedinjenim Američkim Državama i drugim razvijenim zemljama tuberkulozni meningitis najčešće se javlja kod starijih osoba ili osoba s oslabljenim imunološkim sustavom. U zemljama u razvoju, tuberkulozni meningitis je najčešći među djecom od rođenja do dobi od 5 godina. Simptomi uključuju temperaturu, stalnu glavobolju, ukočenost vrata, mučninu, zbunjenost i pospanost koja može dovesti do kome. Tuberkuloza također može zaraziti sam mozak, formirajući masu koja se naziva tuberkulom. Tuberkulom može uzrokovati simptome kao što su glavobolja, napadaji ili slabost mišića. Tuberkulomi su također češći i destruktivniji u osoba s HIV infekcijom.
-
Perikard: U tuberkuloznom perikarditisu, perikard (dvoslojna membrana oko srca) se zadeblja i ponekad propušta tekućinu u prostor između perikarda i srca. Ovi učinci ograničavaju sposobnost srca da pumpa i uzrokuje vrućicu, bol u prsima, povećanje vena vrata i otežano disanje. U dijelovima svijeta gdje je tuberkuloza česta, tuberkulozni perikarditis je čest uzrok zatajenja srca.
-
Crijeva: Crijevna tuberkuloza javlja se uglavnom u zemljama u razvoju u kojima je tuberkuloza problem kod krava. Ona se dobiva jedući ili pijući nepasterizirane mliječne proizvode kontaminirane sa Mycobacterium bovis. Ova infekcija može uzrokovati bol, proljev, začepljenje crijeva i defeciranje svijetle crvene krvi iz anusa. Tkiva u trbuhu mogu oticati. Ovo oticanje može se zamijeniti s rakom.
-
Koža: Tuberkuloza se može proširiti s drugog mjesta, kao što su limfni čvorovi ili kosti, na kožu (tzv. Kožna tuberkuloza). Može uzrokovati stvaranje bezbolnih, čvrstih kvržica. Na kraju se te kvržice povećavaju i stvaraju otvorene rane. Kanali se mogu formirati između zaraženog područja unutar tijela i kože, a gnoj može iscuriti kroz njih.
Tuberkuloza: bolest mnogih organa
|
Mjesto infekcije
|
Simptomi ili komplikacije
|
|---|
|
Abdominalna šupljina
|
Umor, oticanje, blaga osjetljivost i bolnost poput upale slijepog crijeva
|
|
Mjehur
|
Bolno mokrenje i krv u mokraći
|
|
Kosti (uglavnom kod djece)
|
Oticanje i minimalna bol
|
|
Tkiva koja pokrivaju mozak i leđnu moždinu (meninge)
|
Groznica, glavobolja, mučnina, pospanost, zbunjenost, ukočen vrat i, ako se ne liječi, koma
|
|
Perikard (dvoslojna membrana oko srca)
|
Groznica, bol u prsima, povećane vene vrata, kratkoća daha
|
|
Zglobovi
|
Simptomi nalik artritisu
|
|
Bubrezi
|
Oštećenja bubrega s groznicom, bolovima u leđima i bijelim krvnim stanicama (gnojem) i krvi u mokraći
|
|
Limfni čvorovi
|
Otečeni limfni čvorovi, koji mogu postati upaljeni i osjetljivi te ispuštati gnoj
|
|
Reproduktivni organi kod muškaraca
|
Kvrga u skrotumu
|
|
Reproduktivni organi u žena
|
Kronična zdjelična bol i sterilnost ili pogrešno implantirana (ektopična) trudnoća
|
|
Kralježnica
|
Pogoršavajuća ili stalna bol u leđima, kolaps kralješka i paraliza nogu
|
Starenje u središtu pozornosti: tuberkuloza
|
Ako se latentna tuberkuloza reaktivira kod starijih osoba, može uzrokovati malobrojne simptome. Prema tome, liječnici ne moraju sumnjati na tuberkulozu tjednima ili mjesecima. Kod starijih osoba prisutnost drugih poremećaja također otežava dijagnosticiranje reaktivirane tuberkuloze.
Starije osobe koje žive u staračkom domu su u opasnosti da budu zaražene tuberkulozom. Upala pluća kao rezultat infekcije ne mora biti prepoznata kao tuberkuloza. Stoga se ne može na odgovarajući način tretirati i može se proširiti na druge ljude.
U Sjedinjenim Američkim Državama, milijarna tuberkuloza najčešće pogađa starije osobe. Miliarna tuberkuloza je potencijalno životno opasna vrsta tuberkuloze koja se javlja kada veliki broj bakterija putuje kroz krvotok i širi se po cijelom tijelu.
Tuberkuloza koja inficira tkiva koja pokrivaju mozak (zove se tuberkulozni meningitis) također je češći među starijim osobama. Ova životno opasna infekcija uzrokuje groznicu, stalnu glavobolju, ukočenost vrata, mučninu, zbunjenost i pospanost koja može dovesti do kome.
Ako starije osobe imaju dugotrajnu latentnu tuberkulozu, liječnici procjenjuju rizik i koristi od korištenja antituberkulotskih antibiotika kako bi spriječili razvoj aktivne tuberkuloze. Rizik da ovi lijekovi mogu imati štetne učinke može biti veći od rizika od razvoja tuberkuloze. U takvim slučajevima, liječnici često konzultiraju stručnjaka za tuberkulozu prije nego što odluče hoće li koristiti antibiotike.
|
Dijagnoza
-
Rendgenski snimak prsa
-
Pregled, kultura i drugi testovi uzorka sputuma
-
Tuberkulinski kožni test
-
Krvne pretrage za tuberkulozu
-
Probirni testovi za osobe koji imaju rizik od infekcije tuberkulozom
Ponekad je prva indikacija tuberkuloze pozitivan test probira. Probirni testovi na tuberkulozu rutinski se provode za osobe koje su pod rizikom od tuberkuloze.
Liječnici mogu posumnjati na tuberkulozu na temelju simptoma kao što su groznica, kašalj koji traje više od 3 tjedna, iskašljavanje krvi, bolovi u prsima i otežano disanje.
Kada liječnici sumnjaju na tuberkulozu, prvi testovi koji se rade su
Ako je dijagnoza još uvijek nejasna, može se učiniti sljedeće:
Ako se dijagnosticira tuberkuloza, mogu se obaviti pretrage krvi na HIV infekciju (faktor rizika za tuberkulozu).
Rendgenski snimak prsišta u tuberkulozi
Kod osoba s tuberkulozom, rendgenska snimka prsnog koša je obično abnormalna. Međutim, abnormalni nalazi kod tuberkuloze često nalikuju onima kod drugih poremećaja, tako da dijagnoza može ovisiti o rezultatima tuberkulinskog kožnog testa i pregledu sputuma za Mycobacterium tuberculosis.
Ispitivanja sputuma na tuberkulozu
Uzorak sputuma pregledava se pod mikroskopom radi traženja bakterija tuberkuloze, te se koristi za uzgoj bakterija u kulturi. Mikroskopski pregled daje rezultate mnogo brže od kulture, ali je manje točan. Takva pretraga otkriva samo oko polovicu slučajeva tuberkuloze identificiranih kulturom. Međutim, tradicionalne kulture ne daju rezultate nekoliko tjedana jer bakterije tuberkuloze rastu sporo. Iz tog razloga, liječenje osoba koje mogu imati tuberkulozu često se započinje dok liječnici čekaju rezultate pregleda sputuma i kulture. Široko dostupan test kulture može rutinski identificirati rast Mycobacterium tuberculosis unutar 21 dan.
Testovi koji povećavaju količinu genetskog materijala bakterije (nazvani testovi amplifikacije nukleinskih kiselina) mogu potvrditi prisutnost Mycobacterium tuberculosis u 24 do 48 sati. Često se koristi uzorak sputuma, ali se mogu koristiti uzorci drugih tkiva, poput limfnog čvora, ako je potrebno.
Genetski testovi također mogu brzo identificirati bakterije koje su otporne na neke od uobičajenih lijekova koji se koriste za liječenje tuberkuloze i na taj način mogu pomoći liječnicima u odabiru učinkovitog liječenja. Ovi testovi otkrivaju mutacije gena bakterija koje im omogućuju da se odupru liječenju određenim lijekovima.
Kožni test za tuberkulozu
Tuberkulinski kožni test (koji se također naziva Mantoux test ili PPD - pročišćeni derivat proteina) provodi se ubrizgavanjem male količine proteina dobivenog iz bakterija tuberkuloze između slojeva kože, obično na podlaktici. Odmah se pojavi blijeda kvrga, a zatim ode za nekoliko sati. Ova kvrga znači samo da je test obavljen ispravno. Oko 2 ili 3 dana kasnije provjerava se mjesto injiciranja. Bubrenje koje je čvrsto na dodir i veće od određene veličine ukazuje na pozitivan rezultat. Crvenilo oko mjesta bez oteklina ne označava pozitivan test.
Neki ljudi koji su vrlo bolesni ili imaju oslabljen imunološki sustav (poput onih s HIV infekcijom) možda neće reagirati na kožni test čak i ako su zaraženi tuberkulozom.
Iako je tuberkulinski kožni test jedan od najkorisnijih testova za dijagnosticiranje tuberkuloze, on samo ukazuje na to da se infekcija bakterijama dogodila neko vrijeme u prošlosti. Ne navodi je li infekcija trenutno aktivna.
Također, rezultati mogu ukazivati na tuberkulozu kada ona nije prisutna (lažno pozitivni rezultati) jer ljudi imaju a srodne infekcije (što je obično bezopasno) ili su nedavno cijepljeni protiv tuberkuloze.
Rezultati mogu također pokazati da nema tuberkuloze kada je prisutna (lažno negativno). No, rezultati su obično lažno negativni samo kod ljudi koji
-
Imaju groznicu
-
Jako su bolesni
-
Stariji su
-
Imaju poremećaj koji slabi imunološki sustav, kao što je HIV infekcija
-
Uzimaju lijekove koji potiskuju imunološki sustav, kao što su kortikosteroidi
Krvni test za tuberkulozu
Ispitivanje otpuštanja interferona-gama (IGRA) je test krvi koji može otkriti tuberkulozu. Za ovaj test, uzorak krvi je pomiješan sa sintetičkim proteinima sličnim onima koje proizvode tuberkulozne bakterije. Ako su ljudi zaraženi bakterijama tuberkuloze, njihove bijele krvne stanice proizvode određene tvari (interferone) kao odgovor na sintetske proteine. Zatim se krv provjerava na prisutnost interferona kako bi se utvrdilo je li prisutna infekcija tuberkulozom.
Na ovaj test, za razliku od tuberkulinskog kožnog testiranja, ne utječe nedavno cijepljenje protiv tuberkuloze.
Ostali testovi
Uzorak ispljuvka je obično adekvatan, ali povremeno liječnik mora dobiti uzorak plućne tekućine ili tkiva kako bi postavio dijagnozu. Instrument nazvan bronhoskop se umeće kroz usta ili nosnicu u dišne puteve. Koristi se za pregled bronhijalnih cijevi i dobivanje uzorka plućne tekućine ili tkiva. Ovaj postupak se najčešće radi kada se sumnja na druge poremećaje, kao što je rak pluća.
Kada simptomi ukazuju na tuberkulozni meningitis, liječnik će možda trebati učiniti lumbalnu punkciju za dobivanje uzorka spinalne tekućine za analizu. Budući da je bakterije tuberkuloze teško naći u spinalnoj tekućini i zato što kultura obično traje tjednima, tehnika polimerazne lančane reakcije (PCR) može se koristiti na uzorku. On proizvodi mnogo kopija gena, što olakšava identifikaciju DNA bakterije. Iako su rezultati testa dostupni brzo, liječnici obično započinju antibiotsku terapiju ako sumnjaju na tuberkulozni meningitis. Rano liječenje može spriječiti smrt i smanjiti oštećenje mozga.
Probirni testovi za tuberkulozu
Određeni se testovi rutinski obavljaju za osobe koje su pod rizikom od tuberkuloze. Testovi uključuju tuberkulinski kožni test i ispitivanje oslobađanja interferona-gama (IGRA) u krvi.
Ljudi u opasnosti tuberkuloze uključuju one koji
-
Žive ili rade s osobama koje imaju aktivnu tuberkulozu (probir se obavlja svake godine)
-
Upravo su se iselili iz područja gdje je tuberkuloza česta pojava
-
Počinju uzimati lijek koji može oslabiti imunološki sustav i ponovno aktivirati latentnu tuberkulozu ako je prisutna (na primjer, kortikosteroidi i kemoterapija raka)
-
Imaju znakove moguće tuberkuloze na rendgenskom snimanju prsnog koša iz drugog razloga
-
Imaju oslabljen imunološki sustav (na primjer, zbog infekcije HIV-om)
-
Imajte određene poremećaje, kao što su dijabetes, bolest bubrega ili rak glave ili vrata
-
Su stariji od 70 godina
-
Ubrizgavaju ilegalne droge
Ako su rezultati kožnog testa ili krvnog testa pozitivni, osobe procjenjuje liječnik i učini se rendgenska snimka prsnog koša. Ako je rendgenska slika prsnog koša normalna i ljudi nemaju simptome koji upućuju na tuberkulozu, vjerojatno imaju latentnu tuberkulozu. Osobe s latentnom tuberkulozom liječe se antibioticima (). Ako je rendgenska slika prsnog koša nenormalna, ljudi se dalje obađuju za aktivnu tuberkulozu (vidi stranicu).
Liječenje
Većina zaraženih osoba ne mora biti hospitalizirana za liječenje. Ljudi su hospitalizirani ako
-
Su ozbiljno bolesni zbog tuberkuloze
-
Imaju još jedan ozbiljan poremećaj
-
Je potrebno učiniti dijagnostičke postupke
-
Nemaju odgovarajuće mjesto za izolaciju (na primjer, ako su beskućnici)
-
Žive u grupnoj situaciji u kojoj bi se redovito susretali s neizloženim ljudima (kao što je starački dom)
Izolacija
Osobe s tuberkulozom pluća koje se liječe u bolnici čuvaju se u izolaciji u prostoriji koja je posebno dizajnirana kako bi se smanjio rizik od širenja infekcija kroz zrak. Vrata se drže zatvorenima što je više moguće, a zrak u prostoriji mijenja se najmanje 12 puta na sat. Osobe koje se drže u izolaciji ne moraju nositi kiruršku masku za lice ako mogu poštovati upute kako pokriti usta prilikom kašalja. Međutim, ljudi koji ulaze u sobu moraju nositi respirator (posebno opremljen uređaj za filtriranje), a ne jednostavnu kiruršku masku.
Ljudi se mogu premjestiti iz izolacije u opću bolničku sobu kada imaju jasan pozitivan odgovor na liječenje - tipično, kada se dogodi sve sljedeće:
Antibiotici
Brojni antibiotici djelotvorni su protiv tuberkuloze. Međutim, zato što su bakterije tuberkuloze vrlo sporo rastuće, antibiotici se moraju uzimati dugo vremena - 6 mjeseci ili duže. Liječenje se mora nastaviti dugo nakon što se ljudi počnu dobro osjećati. U protivnom se tuberkuloza može ponovo pojaviti jer nije u potpunosti eliminirana. Također, bakterije tuberkuloze mogu postati otporne na antibiotike.
Većina ljudi teško pamti da je potrebno uzeti lijek svaki dan tako dugo vremena. Drugi ljudi, iz različitih razloga, prestaju s liječenjem čim se bolje osjećaju. Zbog ovih problema, mnogi stručnjaci preporučuju osobama s tuberkulozom da primaju lijekove od zdravstvenog radnika, koji ih promatra kako uzimaju pilule. Ovaj se pristup naziva izravno promatrana terapija (engl. directly observed therapy; DOT). Budući da DOT osigurava da ljudi uzimaju svaku dozu, lijekovi se često daju samo 2 ili 3 puta tjedno nakon prva 2 tjedna.
Uvijek se daju dva ili više antibiotika koji djeluju na različite načine jer liječenje samo s jednim lijekom može za sobom ostaviti nekoliko bakterija otpornih na taj lijek. Kod većine drugih bakterija, nekoliko bakterija ne bi bilo dovoljno da izazovu recidiv, ali ako se tuberkuloza liječi samo s jednim lijekom, bakterije tuberkuloze ubrzo postaju otporne na taj lijek.
Tipično, postoje dvije faze liječenja za osobe koje prije nisu liječene:
-
Intenzivna faza: Ljudi uzimaju četiri antibiotika 2 mjeseca.
-
Faza nastavka: Ljudi uzimaju samo dva antibiotika u razdoblju od 4 do 7 mjeseci, ovisno o rezultatima testova sputuma i rendgenskim snimkama prsnog koša.
Najčešće korišteni antibiotici su
Ova četiri lijeka se obično koriste zajedno i prvi se koriste (nazivaju se lijekovi prve linije). Streptomicin se ponekad dodaje ovom režimu. Svi ovi lijekovi imaju nuspojave, ali 95% osoba s tuberkulozom liječi se tim lijekovima i ne osjećaju nikakve ozbiljne nuspojave.
Lijekovi koji se koriste za liječenje tuberkuloze
|
Lijek
|
Put primjene
|
Nuspojave
|
|---|
|
* Lijekovi prve linije su obično prvi izbor za liječenje.
|
|
†Drugi lijekovi se obično koriste kada su bakterije koje uzrokuju tuberkulozu postale otporne na lijekove prve linije ili kada ljudi ne mogu tolerirati jedan od lijekova prve linije.
|
|
Lijekovi prvog reda *
|
|---|
|
Izonijazid
|
Usta
|
Oštećenje jetre kod 1 osobe na 1.000, što dovodi do umora, gubitka apetita, mučnine, povraćanja i žutice
Ponekad otupljenost udova (periferna neuropatija)
|
|
Rifampin (i srodni lijekovi rifabutin i rifapentin)
|
Usta
|
Oštećenje jetre, osobito kada se rifampin kombinira s izoniazidom (ali učinci nestaju kada se obustavi primjena lijeka)
Crvenkasto narančasta boja mokraće, suza i znoja
Zatajenja bubrega
Rijetko nizak broj bijelih krvnih stanica ili trombocita
|
|
pirazinamid
|
Usta
|
Oštećenje jetre, probavne smetnje, a ponekad i giht
|
|
etambutol
|
Usta
|
Ponekad zamagljen vid i smanjena percepcija boje (jer lijek utječe na vidni živac)
|
|
Lijekovi drugog reda†
|
|---|
|
Aminoglikozidi, kao što su streptomicin, amikacin i kanamicin
|
Ubrizgavanjem u mišić
|
Oštećenje bubrega, vrtoglavica, gubitak sluha (zbog oštećenja živaca unutarnjeg uha), osip i groznica
|
|
Fluorokinoloni, kao što su levofloksacin, moksifloksacin
|
Usta
|
Upala ili ruptura tetiva
Nervoza, tremor i napadaji
Proljev i upala debelog crijeva povezana s antibioticima (postantimikrobni kolitis)
|
|
kapreomicin
|
Ubrizgavanjem u mišić
|
Nuspojave slične onima kod aminoglikozida (ali se kapreomicin često bolje podnosi ako je liječenje potrebno dugo vremena)
|
Za ove lijekove postoji mnogo različitih kombinacija i rasporeda doza. Isoniazid, rifampin i pirazinamid mogu se nalaziti u istoj kapsuli, smanjujući broj tableta koje ljudi moraju uzeti svaki dan i smanjujući mogućnost razvoja rezistencije na lijekove. Za razliku od drugih antibiotika, oni koji se koriste za liječenje tuberkuloze obično se uzimaju zajedno u isto vrijeme, jednom dnevno, ili 2 ili 3 puta tjedno.
Lijekovi drugog reda obično se koriste kada su bakterije koje uzrokuju tuberkulozu postale otporne na lijekove prve linije ili kada ljudi ne mogu tolerirati lijekove prve linije. Ostali antibiotici koriste se kao lijekovi druge linije. Oni uključuju aminoglikozide (kao što su streptomicin, kanamicin i amikacin), kapreomicin (koji je usko povezan s aminoglikozidima), i fluorokinoloni (kao što su levofloksacin i moksifloksacin).
Drugi lijekovi se ponekad koriste za liječenje tuberkuloze, ali su manje učinkoviti i imaju više nuspojava. Obično se koriste samo za liječenje tuberkuloze koja je visoko otporna na druge lijekove.
Otpornost na lijekove
Tuberkulozne bakterije mogu lako razviti otpornost na antibiotike, osobito kada ljudi ne uzimaju lijekove redovito ili onoliko dugo koliko bi trebali.
Mikobakterije koje su otporne liječenju antibioticima uzrokuju sve više slučajeva tuberkuloze (tzv. Tuberkuloze otporne na lijekove). Godine 2016. procjenjuje se da je 600.000 ljudi razvilo tuberkulozu koja je bila otporna na rifampin (rifampicin). Oko 490.000 tih slučajeva također je bilo rezistentno na izoniazid, a ponekad i na druge lijekove.
Otpornost na lijekove je ozbiljan problem jer se tuberkuloza otporna na lijekove mora liječiti jako dugo. Ljudi obično uzimaju četiri ili pet lijekova 18 do 24 mjeseca. Lijekovi koji se koriste za liječenje tuberkuloze otporne na lijekove često su manje učinkoviti, toksičniji i skuplji.
Bakterije tuberkuloze koje su otporne na antibiotike klasificiraju se kao
-
Rezistencija na više lijekova (engl. multidrug-resistant; MDR-TB): otporna je barem na izoniazid i rifampin
-
Ekstenzivno otporna na lijekove (engl. extensively drug resistant; XDR-TB): otporna je na izonijazid, rifampin, fluorokinolone i najmanje jedan od tri antibiotika koji se daju injekcijom
Nekoliko novih lijekova protiv tuberkuloze (uključujući bedakilin, delamanid i sutezolid) aktivni su protiv rezistentnih sojeva bakterija tuberkuloze i mogu pomoći u kontroli epidemije uzorčnika rezistentnih na lijekove.
Ostali tretmani
Kirurški zahvat uklanjanja dijela pluća rijetko je potreban ako ljudi vjerno slijede plan liječenja lijekovima. Međutim, ponekad je potrebna operacija za liječenje osoba sa sljedećim:
-
Infekcije vrlo otporne na lijekove
-
Kašalj koji neprestano dovodi do krvi
-
Blokirani dišni putevi
-
Nakupina gnoja (da bi ga se dreniralo)
Kada tuberkulozni perikarditis uzrokuje značajno ograničenje pokreta srca, perikard može biti potrebno kirurški ukloniti. Tuberkulom u mozgu je možda potrebno kirurški ukloniti.
Liječnici ponekad daju kortikosteroide (kao što je deksametazon) kada tuberkuloza uzrokuje značajnu količinu upale, osobito kod osoba s meningitisom, perikarditisom ili upalom pluća.
Prevencija
Prevencija tuberkuloze ima tri aspekta:
Zaustavljanje širenja tuberkuloze
Budući da su bakterije tuberkuloze u zraku, dobra ventilacija sa svježim zrakom smanjuje koncentraciju bakterija i ograničava njihovo širenje. Isto tako, germicidne ultraljubičaste svjetiljke mogu se upotrijebiti za ubijanje bakterija tuberkuloze u zraku u zgradama u kojima su okupljeni ljudi s povećanim rizikom, kao što su skloništa za beskućnike, zatvori, te bolnice i odjeli za hitne slučajeve. Ako zdravstveni radnici rukuju uzorcima zaraženog tkiva ili tekućine ili su u interakciji s osobama koje su inficirane, one nose posebno opremljene maske zvane respiratori, koje filtriraju zrak, kako bi ih zaštitili.
Nikakve mjere opreza nisu potrebne ako ljudi nemaju simptome čak i ako je njihova koža ili krvni test za tuberkulozu pozitivan.
Većina osoba s aktivnom tuberkulozom ne mora biti hospitalizirana. Međutim, kako bi se spriječilo širenje bolesti, trebali bi učiniti sljedeće:
Ljudi trebaju slijediti ove mjere opreza dok ne reagiraju na liječenje i više ne kašlju. Nakon samo jedan ili dva tjedna tretmana s ispravnim antibioticima, manja je vjerojatnost da će ljudi širiti bolest. Međutim, ako žive ili rade s osobama koje su pod visokim rizikom (kao što su mala djeca ili osobe sa AIDS-om), mogu biti potrebne ponovljene analize uzoraka ispljuvka kako bi se utvrdilo kada je opasnost od širenja infekcije prošla. Također, ljudi koji nastavljaju kašljati tijekom liječenja, ne uzimaju lijekove prema uputama ili imaju tuberkulozu otpornu na lijekove, možda će trebati duže slijediti ove mjere opreza kako ne bi proširili bolest.
Izravno promatrano liječenje (engl. directly observed therapy; DOT) također može pomoći u sprečavanju širenja zaraze. Osiguravanje da zaražene osobe uzimaju propisane lijekove prema uputama povećava šanse da se bakterije iskorijene.
Javno zdravstveno osoblje pokušava utvrditi tko je inficiran tuberkulozom i preporučuje da se te osobe testiraju na tuberkulozu.
Rano liječenje tuberkuloze
Budući da se tuberkuloza širi samo kod ljudi s aktivnom bolešću, liječenje latentnih bolesti i rano prepoznavanje i liječenje aktivne bolesti su među najboljim načinima da se spriječi širenje bolesti.
Većina ljudi koji imaju pozitivan tuberkulinski kožni ili krvni test tretiraju se čak i ako još nisu bolesni.
Antibiotik izonijazid je vrlo učinkovit u zaustavljanju infekcije prije nego što postane aktivna bolest. Daje se svakodnevno 9 mjeseci. Kod nekih osoba rifampin može biti propisan samo 4 mjeseca. U nekim zemljama, isoniazid i rifapentin se koriste zajedno jednom tjedno tijekom 3 mjeseca kao izravno promatrano liječenje (engl. DOT).
Preventivna terapija svakako donosi prednost mlađim osobama koje imaju pozitivan kožni test na tuberkulin. Također je vjerojatno da će pomoći starijim osobama s visokim rizikom od tuberkuloze - na primjer, ako se primjenjuje bilo što od sljedećeg:
-
Njihov kožni ili krvni test nedavno su se promijenili iz negativnog u pozitivno.
-
Nedavno su bili izloženi.
-
Imaju oslabljen imunološki sustav.
Za starije osobe s dugotrajnom latentnom infekcijom, rizik od toksičnosti antibiotika može biti veći od rizika od razvoja tuberkuloze. U takvim slučajevima, liječnici se često savjetuju s stručnjakom prije nego što odluče hoće li koristiti preventivnu terapiju.
Ako ljudi imaju pozitivan kožni ili krvni test, rizik od razvoja aktivne infekcije je visok u sljedećim situacijama:
Takve osobe obično trebaju liječenje latentne tuberkulozne infekcije.
Cijepljenje za tuberkulozu
U većini zemalja u razvoju, cjepivo koje se zove Bacille Calmette-Guérin (BCG) koristi se za sljedeće:
-
Sprjelavanje razvoja ozbiljnih komplikacija, kao što je meningitis
-
Pomoći u sprječavanju infekcije kod osoba s visokim rizikom zaraze Mycobacterium tuberculosis, osobito djece.
Liječnici obično ne preporučuju BCG cjepivo za ljude koji žive u Sjedinjenim Državama. Međutim, cjepivo može imati ulogu u zaštiti zdravstvenih radnika i drugih (osobito djece) izloženih tuberkulozi koja je otporna na dva ili više lijekova.
U tijeku su istraživanja za razvoj učinkovitijeg cjepiva.
Ljudi koji su primili BCG na rođenju mogu imati pozitivnu reakciju na tuberkulinski kožni test godinama kasnije, čak i ako nisu zaraženi bakterijama tuberkuloze. Učinak BCG cijepljenja na rezultate kožnih testova je obično manji od učinka tuberkuloze i smanjuje se s vremenom. Oko 15 godina nakon cijepljenja BCG-om, pozitivan rezultat testa je mnogo vjerojatnije zbog tuberkuloze nego zbog BCG cijepljenja. Ipak, ljudi cijepljeni pri rođenju često pogrešno pripisuju pozitivan kožni test kasnije u životu BCG cjepivu. U većini zemalja tuberkuloza je stigmatizirana i mnogi ljudi nerado vjeruju da imaju čak i latentnu infekciju, mnogo manje aktivnu bolest. Obično, ako su djeca koja su cijepljena imaju pozitivan tuberkulinski kožni test, liječnici pretpostavljaju da je to zbog tuberkuloze i započinju liječenje u skladu s tim. Neliječena latentna infekcija može imati ozbiljne komplikacije, osobito u djece.
Međutim, ako je moguće, osobe koje su cijepljene s BCG-om trebaju biti testirane pomoću ispitivanja oslobađanja interferona-gama u krvi (IGRA), na koje BCG cjepivo ne utječe. Ovaj test također može odrediti je li pozitivna reakcija na kožni test posljedica infekcije Mycobacterium tuberculosis.