Šok

    Autor: Levi D. Procter, MD
    Urednici sekcije: prof. dr. sc. Diana Delić-Brkljačić, dr. med. i prof. dr. sc.Marko Boban dr. med.
    Prijevod: Tonći Batinić  dr. med.

    Šok je životno ugrožavajuće stanje u kojem je doprema kisika organima nedostatna, što uzrokuje oštećenje organa, a ponekad i smrt. Krvni tlak je obično nizak.

    (Vidi također Niski krvni tlak.)

    • Šok ima nekoliko uzroka: nizak volumen krvi, nedostatna funkcija srca ili prekomjerno širenje (dilatacija) krvnih žila.

    • Kada je šok uzrokovan niskim volumenom krvi ili neadekvatnim radom srca, osobe mogu biti usporene, pospano ili zbunjeno, a koža može postati hladna, znojna, blijeda i plavkasta.

    • Kada je šok rezultat prekomjerne dilatacije krvnih žila, koža može biti topla i crvena, a puls može biti snažan i pun, češće nego slab.

    • Osobe u šoku treba utopliti i postaviti ih tako da su noge podignute.

    • Daju se intravenske tekućine, kisik, a ponekad i lijekovi, kako bi se povisio krvni tlak i poboljšala prokrvljenost organa.

    Mnoge osobe u šoku svakodnevno se zbrinjavaju u hitnim službama. Osoba razvija šok kada njihov krvni tlak postane tako nizak da stanice ne primaju dovoljno krvi, a time ni kisika. Kao rezultat, stanice u brojnim organima, uključujući mozak, bubrege, jetru i srce, prestaju normalno funkcionirati. Ako se protok krvi (perfuzija) kroz ta tkiva brzo ne uspostavi, nepovratno se oštećuju i odumiru. Ako je oštećen ili odumro dovoljan broj stanica, organ u kojem se nalaze može zatajiti i osoba može umrijeti.

    Sindrom višestrukog zatajivanja organa podrazumijeva zatajivanje dva ili više organa. Ova dijagnoza povezana je sa značajnim rizikom od smrti. Osobe u šoku zahtijevaju neodgodivu medicinsku pomoć i obično su zbrinute u bolničkoj jedinici intenzivne njege.

    Jeste li znali...

    • Šok nije povezan s iznenadnim emocionalnim stresom.

    Iako je nizak krvni tlak općenito uzrok šoka, krvni tlak možda neće biti nizak u ranim stadijima šoka. Također, krvni tlak može biti nizak kod osobe koji nisu u šoku.

    Medicinsko stanje šoka nije povezano sa “šokom” koji osobe osjećaju uslijed iznenadnog emocionalnog stresa.

    Uzroci

    Uzroci šoka

    Šok ima nekoliko uzroka:

    • Nizak volumen krvi (hipovolemijski šok)

    • Nedostatna funkcija srca (kardiogeni šok)

    • Pretjerano širenje krvnih žila (distributivni šok)

    Jeste li znali...

    • U nekih osoba sa šokom, krvni tlak je toliko nizak da se ne može izmjeriti manžetom za krvni tlak.
    Hipovolemijski šok

    Smanjeni volumen krvi dovodi do manjeg venskog povrata u srce, a time i do smanjenog minutnog volumena i slabije prokrvljenosti tkiva.

    Volumen krvi može biti nizak zbog:

    • Obilnog krvarenja

    • Prekomjernog gubitka tjelesnih tekućina

    • Nedostatnog unosa tekućine (rjeđe)

    Krv se može brzo izgubiti zbog:

    Prekomjerni gubitak tjelesnih tekućina (osim krvi) može biti posljedica:

    Unos tekućine može biti neadekvatan zbog tjelesnog invaliditeta (kao što je teška bolest zglobova) ili kognitivnog oštećenja (kao što je Alzheimerova bolest), što može spriječiti osobe da unose dovoljno tekućine usprkos osjećaju žeđi.

    Kardiogeni šok

    Nedostatna funkcija srca također može rezultirati smanjenom količinom krvi koju srce izbacuje pri svakom otkucaju. Najčešći uzroci neodgovarajućeg rada su:

    Distributivni šok

    Prekomjerno širenje krvnih žila (vazodilatacija) povećava kapacitet krvnih žila i smanjuje krvni tlak. To smanjuje protok krvi i isporuku kisika organima.

    Krvne žile mogu biti pretjerano proširene zbog:

    • Teških alergijskih reakcija (anafilaksija ili anafilaktički šok)

    • Teške bakterijske infekcije (šok izazvan takvom infekcijom naziva se septični šok ili toksični šok)

    • Predoziranja lijekovima ili izloženosti otrovima koji šire krvne žile

    • Ozljeda kralježničke moždine i rjeđe mozga (neurogeni šok)

    • Određenih endokrinih poremećaja kao što je Addisonova bolest

    Mehanizmi kojima navedena stanja uzrokuju vazodilataciju su različiti. Na primjer, ozljeda kralježnične moždine prekida živčane putove iz mozga prema krvnim žilama koji inače uzrokuju njihovo suženje; otrovi ili toksini koje oslobađaju bakterije mogu izravno uzrokovati širenje krvnih žila.

    Simptomi

    Simptomi šoka

    Simptomi šoka su slični kada je uzrok nizak volumen krvi ili nedostatna funkcija srca.

    • Stanje može početi s usporenošću, pospanošću i smetenošću.

    • Koža postaje hladna i znojna, blijeda i plavkasta.

    • Ako se koža pritisne, boja se vraća mnogo sporije.

    • Na koži se može pojaviti plavkasta, mrežasta prošaranost.

    • Puls je slab i brz, osim u slučaju kada je usporena srčana frekvencija uzrok šoka.

    • Obično osoba ne može sjediti bez osjećaja omaglice ili gubitka svijesti.

    • Disanje je ubrzano, ali u terminalnoj fazi disanje i puls mogu se usporiti.

    • Krvni tlak padne toliko nisko da se često ne može izmjeriti manžetom za krvni tlak.

    • Mokrenje se smanjuje i naposljetku može prestati.

    • Posljedično, osoba može pasti u komu i umrijeti.

    Kada nastupi šok zbog pretjerane dilatacije krvnih žila, simptomi su nešto drugačiji. Koža može biti topla i crvena, a puls može biti snažan i pun umjesto slabog, pogotovo na početku. Međutim, kasnije, šok zbog prekomjerne dilatacije krvnih žila također dovodi do hladne, znojne kože i usporenosti.

    U početnim fazama šoka, posebice u slučaju septičkog šoka, mnogi simptomi mogu biti odsutni ili proći neopaženi, osim ako nisu posebno ispitani. Kod starijih osoba jedini simptom može biti zbunjenost. Izlučivanje mokraće može se smanjiti (jer se smanjuje dotok krvi u bubrege), a otpadni se produkti mogu nakupiti u krvi. Krvni tlak može biti nizak.

    Dijagnoza

    Dijagnoza uzroka

    • Liječnička procjena

    • Krvne pretrage

    • Ostale pretrage ovise o vjerojatnom uzroku

    Dijagnoza šoka uglavnom se temelji na znakovima nedostatne prokrvljenosti i oštećenja organa utvrđenima tijekom liječničkog pregleda. Primjerice, osobe

    • Mogu imati smanjenu razinu svijesti

    • Ne mokre

    • Mogu imati plavkaste prste na rukama ili nogama

    Osobe također mogu pokazivati znakove pokušaja kompenzacije niskog volumena krvi ili neadekvatnog pumpanja srca. Na primjer, mogu imati ubrzanu srčanu frekvenciju, brzo disati ili se obilno znojiti.

    Krvne pretrage mogu pomoći u dijagnozi, ali nijedan nalaz nije dijagnostički, a liječnici procjenjuju dinamiku pojedinih nalaza (tj. pogoršanje ili poboljšanje) promatrajući i opće stanje osobe.

    Mjerenje razine laktata u krvi mjeri količinu produkta staničnog metabolizma u krvi. Povišena razina laktata u krvi pokazuje da organi ne primaju dovoljno kisika i krvi i da osoba može biti u stanju šoka.

    Krvne pretrage koji pokazuju visoke ili niske vrijednosti leukocita, bakterija i drugih mikroorganizama u krvi mogu pomoći otkriti da osoba ima infekciju koja može biti uzrok septičkog šoka.

    Krvne pretrage također mogu ukazivati na oštećenje određenih organa. Na primjer, povišena razina kreatinina može ukazivati na oštećenje bubrega, a povišena razina troponina može ukazati na oštećenje srca.

    Ostale pretrage provode se ovisno o vjerojatnom uzroku šoka. Na primjer, liječnici traže mikrobiološke kulture krvi i drugih tjelesnih tekućina ako sumnjaju na tešku infekciju. Može se koristiti elektrokardiografija i druge slikovne pretrage srca ako osoba ima znakove problema sa srcem.

    Prognoza

    Prognoza za šok

    Ako se ne liječi, šok je obično smrtonosan. Ako se liječi, izgledi ovise o

    • Uzroci šoka

    • Dobi osobe

    • Ostalim poremećajima koje osoba ima

    • Prisutnosti i težini zatajivanja organa

    • Vremenu koje prolazi prije početka liječenja

    • Vrsti liječenja

    Sindrom višestrukog zatajivanja organa vezan je uz značajan rizik od smrti. Rizik od smrti povećava se s povećanjem broja zahvaćenih organa. Bez obzira na liječenje, vjerojatnost smrti zbog šoka nakon masivnog srčanog udara ili zbog septičkog šoka, osobito kod starijih osoba, je visoka.

    Liječenje

    Liječenje šoka

    • Pozivanje pomoći i zaustavljanje krvarenja

    • Intravenske tekućine i/ili transfuzija krvi

    • Ponekad lijekovi za povećanje krvnog tlaka

    • Ostale mjere ovise o uzroku

    Početno liječenje

    Najvažnije je pozvati pomoć i zaustaviti svako veliko krvarenje. Nakon toga, osoba se može položiti i održati toplom, s povišenim nogama.

    Kada stigne osoblje hitne medicinske pomoći, mogu primijeniti kisik kroz masku za lice ili umetnuti endotrahealni tubus. Tekućine se mogu primijeniti u venu (intravenski) velikom brzinom i u velikim količinama kako bi se povisio krvni tlak.

    Pri dolasku u hitnu službu, osoba može dobiti transfuziju krvi ako je šok uzrokovan krvarenjem. Obično se učini križna proba prije transfuzije, ali u hitnim slučajevima kada nema vremena za križnu probu, krv krvne grupe O može se dati bilo kome.

    Ako je šok uzrokovan teškom infekcijom, liječnici daju intravenske tekućine i antibiotike. Ako je šok uzrokovan srčanim udarom ili drugim srčanim problemom, mogu biti potrebni drugi zahvati ili operacija.

    Kod nekih vrsta šoka, lijekovi se mogu dati intravenski kako bi se povećao krvni tlak. Međutim, liječnici koriste takve lijekove tijekom što kraćeg vremena jer mogu smanjiti dotok krvi u druga tkiva u tijelu ili uzrokovati poremećaje srčanog ritma. Lijekovi mogu povisiti krvni tlak

    • Sužavanjem krvnih žila, što se događa, kada liječnici primjene adrenalin (koji se koristi kod osobe s anafilaksijom) ili noradrenalin (ponekad se koristi kod osoba s drugim oblicima šoka)

    • Povećanjem sposobnosti srca da pumpa krv, na primjer, kada liječnici primjene dobutamin ili milrinon

    Liječenje uzroka

    Tekućine koje se daju intravenski, transfuzije krvi i lijekovi možda neće biti dovoljni za suzbijanje šoka ako se krvarenje ili gubitak tekućine nastavi ili ako je šok uzrokovan srčanim udarom, infekcijom ili nekim drugim problemom koji nije povezan s volumenom krvi. Liječenje uzroka šoka je presudno.

    Kada je šok uzrokovan nedostatnom funkcijom srca, nastoji se poboljšati rad srca. Osim tekućina i lijekova, drugi postupci uključuju perkutanu koronarnu intervenciju (PTCA) ili kirurško premoštavanje koronarnih arterija ako je uzrok srčani udar. Kirurška intervencija također može biti potrebna ako je uzrok oštećenje srčanog zaliska ili pucanje zida srca. Višak tekućine koja komprimira srce, stanje koje se naziva srčana tamponada, može se ukloniti iglom ili operacijom.

    Kada je šok uzrokovan infekcijom (kao što je sepsa), liječenje infekcije uključuje antibiotike i uklanjanje izvora infekcije. Kada je šok uzrokovan krvarenjem, za zaustavljanje krvarenja može biti potrebna operacija. Ako je šok uzrokovan endokrinim poremećajem (poput Addisonove bolesti) ili anafilaksije, u liječenju se mogu primjenjivati kortikosteroidi.

    Politika privatnosti