Halucinogeni

Autori: Gerald F. O’Malley, DO
Rika O’Malley, MD
Urednik sekcije: Ivan Bekavac, dr. med.
Prijevod: Nikola Žaja, dr. med.

  • Halucinogeni iskrivljuju i pojačavaju osjete, ali stvarni učinci su varijabilni i vrlo nepredvidivi.

  • Glavne opasnosti su psihološki učinci i oslabljeno rasuđivanje koje uzrokuju. Većina ljudi je svjesna da haluciniraju te mogu biti razumni.

  • Dijagnoza se postavlja na temelju procjene liječnika.

  • Mračna, tiha soba i miran, neprijeteći razgovor mogu pomoći korisnicima koji su intoksicirani. Ponekad su potrebni anksiolitici i psihijatrijska skrb.

Halucinogeni se mogu dobiti iz biljaka ili biti umjetne kemikalije (sintetičke). Neki tipični primjeri uključuju

  • LSD, ili dietilamid lizergične kiseline (iz gljivice)

  • Psilocybin (od nekoliko vrsta gljiva)

  • Meskalin (iz kaktusa pejotl)

  • N,N-dimetiltriptamin (DMT)

  • 5-metoksi-N,N-diizopropiltriptamin (5-MeO-DIPT)

Sintetizira se mnogo novih spojeva, a popis halucinogena raste.

Te se droge mogu uzeti na različite načine. LSD se uzima na usta kao tableta ili natopljeni listić. Psilocibin i meskalin uzimaju se na usta. DMT se može pušiti.

Ljudi mogu postati psihički ovisni o halucinogenima, ali fizička ovisnost nije uobičajena.

(Vidi također Korištenje i zlouporaba droga.)

Simptomi

Neposredni učinci

Tjelesni učinci često uključuju mučninu i povraćanje. LSD također može uzrokovati proširene zjenice, zamagljeni vid, znojenje, palpitacije i oštećenje koordinacije.

Halucinogeni narušavaju te pojačavaju slušne i vidne senzacije. Na primjer, ljudi se mogu osjećati kao da vide zvukove i čuju boje (što se naziva sinestezija). Ljudi se osjećaju kao da nisu stvarni (što se naziva depersonalizacija) ili kao da su odvojeni od svoje okoline (što se naziva disocijacija). Ljudi doživljavaju promjene raspoloženja (najčešće euforiju, ali ponekad i depresiju), a njihovo je rasuđivanje narušeno. Korisnici tu kombinaciju učinaka nazivaju trip ("putovanje").

Učinak može ovisiti o raspoloženju i očekivanjima korisnika o "putovanju", sposobnosti da se nosi s halucinacijama te o okruženju u kojem se droga uzima. Vidne halucinacije su češće kod primjene psilocibina i meskalina nego kod LSD-a. Na primjer, korisnici koji su bili depresivni prije uzimanja droge, vjerojatno će se osjećati tužnijima kada droga prodjeluje. Glavne opasnosti kod korištenja ovih droga su psihološki učinci i narušeno rasuđivanje, što može dovesti do opasnih odluka ili nesreća. Primjerice, korisnici mogu misliti da mogu letjeti te čak mogu iskočiti kroz prozor da bi to dokazali.

Sposobnost korisnika da se nosi s vidnim i slušnim distorzijama, također utječe na iskustvo ili trip (''putovanje''). Neiskusni, uplašeni korisnici manje su sposobni nositi se s time, u odnosu s nekim tko je iskusniji i ne boji se ''putovanja''. Korisnici pod utjecajem halucinogena, obično LSD-a, mogu postati izrazito tjeskobni i početi paničariti, što rezultira lošim tripom (''putovanjem''). Možda žele zaustaviti trip, što nije moguće.

Predoziranje

Visoke doze (predoziranje veće od 0,5 mg) povećavaju krvni tlak i broj otkucaja srca. Neki ljudi mogu razviti izuzetno visoku tjelesnu temperaturu (hipertermija) jer droga umanjuje sposobnost kontrole tjelesne temperature. Hipertermija može uzrokovati groznicu, mučninu i povraćanje.

Predoziranje je rijetko, ali ponekad može rezultirati smrću. Smrtonosne doze LSD-a procjenjuju se na 10 mg ili približno 200 jedinica uličnih upijajućih listića. Većina smrtnih slučajeva od halucinogena pripisuje se 25I-NBOMe i 25C-NBOMe.

Dugoročni učinci

Neki korisnici ostaju izvan dodira sa stvarnošću (psihoza) više dana, pa čak i duže, nakon što su učinci droge istrošeni. Nejasno je da li uzimanje droga uzrokuje psihozu ili samo otkriva podležeći poremećaj mentalnog zdravlja.

Ustezanje

Neki ljudi - naročito dugotrajni ili opetovani korisnici halucinogena, osobito LSD-a - mogu doživjeti flešbekove nakon prestanka korištenja droge. Flešbekovi su slični, ali općenito manje intenzivni od izvornog iskustva. Obično flešbekovi nestaju kroz 6 do 12 mjeseci, ali se mogu ponavljati godinama nakon posljednje upotrebe LSD-a, osobito kod korisnika koji imaju anksiozni poremećaj ,ili drugi poremećaj mentalnog zdravlja, ili nakon uporabe marihuane, alkohola ili barbiturata.

Dijagnoza

  • Liječnička procjena

Liječnici obično postavljaju dijagnozu na temelju simptoma kod ljudi za koje se zna da su koristili drogu. Testovi nisu dostupni za potvrdu upotrebe mnogih od tih droga.

Liječenje

  • Umirujuće okruženje

  • Ponekad anksiolitici, kao što su benzodiazepini

  • Ponekad psihijatrijska skrb

Većina korisnika ne traži liječenje. Tiha, tamna soba i miran, nepriijeteći razgovor mogu pomoći korisnicima na lošem tripu. Potrebna im je uvjeravanje da su učinci uzrokovani drogom i da će se povući. Ako je anksioznost teža, benzodiazepini (sedativi), kao što je lorazepam, mogu pomoći. Osobe koje imaju dugotrajnu psihozu možda će trebati psihijatrijsko liječenje.

Više informacija

  • National Institute on Drug Abuse (NIDA)

  • Substance Abuse and Mental Health Services Administration (SAMHSA)

  • Dual Diagnosis.org

  • Inpatient.org

  • NAMI: National Alliance on Mental Illness

Politika privatnosti