Apneja u snu ozbiljan je poremećaj kod kojeg se disanje više puta prekida dovoljno dugo da poremeti san i često privremeno smanji količinu kisika i poveća količinu ugljičnog dioksida u krvi.
-
Osobe s apnejom u snu često su vrlo pospane danju, glasno hrču i imaju napade dahtanja ili gušenja, stanke u disanju (kratkotrajne prekide disanja) i nagla buđenja s hrkanjem.
-
Premda se dijagnoza apneje u snu dijelom temelji na liječničkoj procjeni simptoma, liječnici obično rade polisomnografiju kako bi potvrdili dijagnozu i utvrdili težinu stanja.
-
Kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima, oralni aparati koje ugrađuju stomatolozi, a ponekad i kirurški zahvati mogu se primijeniti za liječenje apneje u snu.
Postoje tri vrste apneje u snu:
Opstruktivna apneja u snu
Opstruktivna apneja u snu, najčešća vrsta apneje u snu, posljedica je ponavljanog zatvaranja grla ili gornjih dišnih putova u snu. Gornji dišni put uključuje prolaz od usta i nosnica do grla i dolje do grkljana, a te strukture mogu mijenjati položaj dok osoba diše.
Ova vrsta apneje pogađa oko 2 do 9% ljudi u SAD-u. Opstruktivna apneja u snu češća je u pretilih osoba.
Opstruktivna apneja u snu nastaje kada se disanje više puta prekida u snu dulje od 10 sekundi. Ljudi imaju od 5 do 30 ili više epizoda prekinutog disanja u jednom satu.
Pretilost, možda u kombinaciji sa starenjem i drugim čimbenicima, dovodi do suženja gornjeg dišnog puta. Pretjerano uživanje alkohola i uporaba sedativa pogoršava opstruktivnu apneju u snu. Usko grlo, debeli vrat i okrugla glava—značajke koje se obično pojavljuju u nekim obiteljima—povećavaju rizik od apneje u snu. Niska razina hormona štitnjače (hipotireoza) ili pretjerani i nenormalni rast zbog prekomjerne proizvodnje hormona rasta (akromegalija) mogu doprinijeti nastanku opstruktivne apneje u snu. Ponekad moždani udar može uzrokovati opstruktivnu apneju u snu.
Opstruktivna apneja u snu kod djece
Opstruktivnu apneju u snu kod djece mogu uzrokovati povećani krajnici ili adenoidi, neka stomatološka stanja (kao što je veliki otvoreni zagriz), pretilost i neke urođene mane (npr. nenormalno mala donja čeljust).
Gotovo sva pogođena djeca hrču. Ostali simptomi u snu mogu biti nemiran san i noćno znojenje. Neka djeca mokre u krevet. Dnevni simptomi mogu biti disanje na usta, jutarnja glavobolja i problemi s koncentracijom. Problemi s učenjem i neki problemi u ponašanju (npr. hiperaktivnost, impulzivnost i agresija) često su uobičajeni simptomi teške opstruktivne apneje u snu kod djece. Djeca također mogu imati zakašnjeli rast. Pretjerana pospanost danju rjeđa je kod djece nego kod odraslih s opstruktivnom apnejom u snu.
Centralna apneja u snu
Centralnu apneju u snu, puno rjeđu vrstu apneje u snu, uzrokuje problem kontrole disanja u dijelu mozga koji se naziva moždano deblo. Obično je moždano deblo vrlo osjetljivo na promjene u koncentraciji ugljičnog dioksida (nusprodukta metabolizma) u krvi. Kada je koncentracija ugljičnog dioksida visoka, moždano deblo signalizira dišnim (respiratornim) mišićima da dišu dublje i brže kako bi se disanjem izbacio ugljični dioksid i obrnuto. Kod centralne apneje u snu, moždano deblo manje je osjetljivo na promjene u koncentraciji ugljičnog dioksida. Kao posljedica toga, ljudi koji imaju centralnu apneju u snu dišu pliće (manje duboko) i sporije nego što je normalno.
Opijati koji se daju za ublažavanje boli i brojni drugi lijekovi mogu izazvati centralnu apneju u snu. Boravak na velikoj nadmorskoj visini također može izazvati centralnu apneju u snu. Centralna apneja u snu može se pojaviti kod bolesnika sa zatajenjem srca. Tumor na mozgu vrlo je rijedak uzrok. Za razliku od opstruktivne apneje u snu, pretilost nije uzrok centralne apneju u snu.
Kod jednog oblika centralne apneje u snu, nazvanom Ondinino prokletstvo, koji se obično javlja u novorođenčadi, disanje može biti neadekvatno ili djeca uopće ne dišu, osim kad su potpuno budna. Ondinino prokletstvo može biti smrtonosno.
Miješana apneja u snu
Miješana apneja u snu, treća vrsta, kombinacija je centralnih i opstruktivnih čimbenika koji se javljaju u istom napadu apneje u snu. Napadi miješane apneje u snu najčešće započinju kao opstruktivne apneje i liječe se kao opstruktivne apneje.
Simptomi
Simptome u snu obično prvo primijeti životni partner, sustanar ili ukućanin. Kod svih vrsta apneje u snu disanje može postati neobično sporo i plitko ili disanje može naglo prestati (što ponekad traje i do 1 minute), a zatim se nastaviti.
Kod svih vrsta apneje u snu poremećaji spavanja mogu dovesti do dnevne pospanosti, umora, razdražljivosti, jutarnjih glavobolja, usporenog razmišljanja i poteškoća u koncentraciji. Budući da se koncentracija kisika u krvi može značajno smanjiti, može se razviti atrijska fibrilacija, a krvni tlak može porasti.
Opstruktivna apneja u snu
Najčešći simptom opstruktivne apneje u snu je hrkanje, ali većina ljudi koji hrču nemaju apneju u snu. Kod opstruktivne apneje u snu, hrkanje remeti spavanje, ima epizode dahtanja ili gušenja, stanke u disanju i iznenadno buđenje s hrkanjem. Osoba se može probuditi gušeći se i prestrašena.
Ujutro ljudi često nisu svjesni da su se budili više puta protekle noći. Neki se ljudi probude s grloboljom ili suhim ustima. Kada je opstruktivna apneja u snu teška, noću se ponavljaju napadaji vezani uz spavanje i glasno hrkanje, a danju se javlja pospanost ili nehotično drijemanje.
Ljudi mogu imati poteškoća sa spavanjem.
Kod osoba koje žive same, dnevna pospanost može biti najočitiji simptom. Napokon pospanost ometa dnevni rad i smanjuje kvalitetu života. Primjerice, osoba može zaspati dok gleda televiziju, dok prisustvuje sastanku ili u ekstremnoj pospanosti čak i dok je zaustavljena na crveno svjetlo u vožnji. Pamćenje može biti oštećeno, seksualni nagon može biti smanjen, a međuljudski odnosi pate jer osoba nije u stanju aktivno sudjelovati u razgovoru ili radu zbog pospanosti i razdražljivosti.
Kod opstruktivne apneje u snu povećan je rizik od moždanog udara, srčanog udara, fibrilacije atrija (nenormalnog, nepravilnog srčanog ritma) i visokog krvnog tlaka. Ako sredovječni muškarci imaju napade opstruktivne apneje u snu češće od oko 30 puta u jednom satu, povećava se rizik od prijevremene smrti.
Centralna apneja u snu
Kod centralne apneje u snu hrkanje nije toliko izraženo. Međutim, ritam disanja je nepravilan i isprekidan stankama. Cheyne-Stokesovo disanje (periodično disanje) jedna je od vrsta centralne apneje. Kod Cheyne-Stokesovog disanja, disanje se postupno ubrzava, postupno usporava, zaustavlja se na kratko, a zatim započinje ponovno. Tada se ciklus ponavlja. Svaki ciklus traje 30 sekundi do 2 minute.
Sindrom pretilosti i hipoventilacije
Izuzetno pretili ljudi mogu imati sindrom pretilosti i hipoventilacije (nazvan Pickwickov sindrom) sam ili u kombinaciji s opstruktivnom apnejom u snu. Prekomjerna tjelesna mast ometa kretnje prsnog koša, a višak tjelesne masti ispod ošita pritišće pluća koja se stisnu i uzrokuju plitko, manje učinkovito disanje. Prekomjerna tjelesna mast oko grla pritišće gornji dišni put, smanjujući protok zraka. Kontrola disanja može biti poremećena, što uzrokuje centralnu apneju u snu.
Dijagnoza
Na apneju u snu sumnja se na temelju pacijentovih simptoma. Ponekad se liječnici koriste upitnicima kako bi otkrili znakovite simptome, kao što su pretjerana pospanost danju, koja bi mogla biti posljedica opstruktivne apneje u snu. Dijagnoza se obično potvrđuje, a težina najbolje određuje u laboratoriju za ispitivanje spavanja pomoću pretrage koja se naziva polisomnografija. Ova evaluacija može pomoći liječnicima da razluče opstruktivnu od centralne apneje u snu.
Polisomnografija:
-
Elektroencefalografija (EEG) koristi se za praćenje promjena u razinama spavanja i pokreta očiju.
-
Oksimetrija, u kojoj se elektroda postavlja na vrh prsta ili na ušnu školjku, koristi se za mjerenje koncentracije kisika u krvi.
-
Protok zraka mjeri se uređajima postavljenim ispred nosnica i usta.
-
Pokret i način disanja mjere se monitorom postavljenim na prsni koš.
Prijenosni monitori koji se koriste kod kuće sve se češće koriste za dijagnosticiranje apneje u snu. Ovi monitori mjere puls, koncentraciju kisika u krvi, rad pri disanju, položaj i protok zraka kroz nos.
Ponekad su potrebne dodatne pretrage koje će liječnicima pomoći otkriti uzrok. Osobe s apnejom u snu mogu se testirati na komplikacije, kao što su visoki krvni tlak i fibrilacija atrija. Ako liječnici sumnjaju na centralnu apneju u snu, rijetko će biti potrebne pretrage kako bi se utvrdio uzrok.
Liječenje
-
kontrola čimbenika rizika
-
kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima ili štitnici za usta ili drugi uređaji koje postavlja zubar
-
moguća operacija dišnih putova ili električna stimulacija gornjih dišnih putova
Ljude bi trebalo upozoriti na opasnost od vožnje, upravljanja teškim strojevima ili sudjelovanja u drugim aktivnostima tijekom kojih bi bilo opasno zaspati. Ljudi koji se podvrgavaju operaciji trebali bi obavijestiti svog anesteziologa da imaju apneju u snu, jer anestezija ponekad može izazvati dodatno sužavanje dišnih putova.
Grupe za podršku mogu pružiti informacije i pomoći osobama s apnejom u snu i članovima njihove obitelji da se nose sa tim stanjem.
Opstruktivna apneja u snu
Uz liječenje, prognoza je obično izvrsna. Na životni vijek to ne utječe, a najozbiljnije komplikacije mogu se spriječiti. Pomoći može mršavljenje, prestanak pušenja i razumno uživanje u alkoholu. Treba liječiti infekcije nosa i alergije. Treba liječiti hipotireozu i akromegaliju. Operacija za mršavljenje (bariatrijska) često smanjuje apneju u snu i otklanja simptome kod ljudi koji imaju prekomjernu tjelesnu težinu (morbidno pretili), ali čak i ljudi koji izgube puno kilograma uslijed operacije možda neće doživjeti značajno smanjenje apneje u snu i s tim povezane simptome.
Teški hrkači i ljudi koji se često guše u snu ne bi trebali konzumirati alkohol ili uzimati sredstva za spavanje, sedacijske antihistaminike ni druge lijekove koji izazivaju pospanost. Spavanje na boku ili uzdignuto uzglavlje kreveta može smanjiti hrkanje. Posebni uređaji privezani za leđa pomažu sprječavaju ljude da spavaju na leđima. Razni drugi uređaji i sprejevi koji su namijenjeni smanjenju hrkanja mogu pomoći kod jednostavnog hrkanja, ali nije dokazano da ublažavaju opstruktivnu apneju u snu. Postoji nekoliko kirurških zahvata na tržištu kao rješenje za hrkanje, ali malo je dokaza koliko dobro djeluju i koliko dugo su učinkoviti.
Ljudima s opstruktivnom apnejom u snu, posebno onima koji su pretjerano pospani danju, sigurno će pomoći primjena kontinuiranog pozitivnog tlaka u dišnim putovima (CPAP). S CPAP-om ljudi dišu kroz masku za lice ili nos koja osigurava malo veći tlak u dišnim putovima. Ovaj povećani tlak održava grlo otvorenim dok osoba udiše. CPAP se može primjenjivati sa ili bez ovlaživanja isporučenog zraka. Prva 2 tjedna potrebno je pozorno praćenje od strane liječnika kako bi se osiguralo pravilno postavljanje maske i ohrabrilo bolesnika dok uči spavati s maskom.
Neki ljudi koji koriste CPAP i dalje su danju pretjerano pospani. Tim osobama može koristiti modafinil, blagi stimulans koji se koristi za liječenje dnevne pospanosti kod ljudi s opstruktivnom apnejom u snu. I drugi se lijekovi ispituju na ljudima s opstruktivnom apnejom u snu.
Mobilni oralni uređaji koje ugrađuju stomatolozi mogu ublažiti opstruktivnu apneju u snu (i hrkanje) osobama s blagom do umjerenom apnejom u snu. Ovi uređaji, koji se nose samo dok osoba spava, pomažu da dišni put ostane otvoren. Većina aparata razdvaja čeljusti i gura donju čeljust prema naprijed, tako da se jezik ne može pomaknuti unatrag i blokirati grlo. Drugi drže jezik naprijed.
Stimulacija gornjih dišnih putova postupak je u kojem se ugrađenim uređajem aktivira jedan od dvaju 12. moždanih živaca (hipoglosus). Ova terapija može biti uspješna kod ljudi s umjerenom do teškom opstruktivnom apnejom u snu koji nisu u stanju podnijeti liječenje CPAP-om.
Operacija glave ili vrata kao način liječenja apneje u snu korisna je ako su povećani krajnici (tonzile) ili neka druga struktura očigledno blokira gornji dišni put. Djeci se najčešće kirurški uklanjaju tonzile i uvećani adenoidi. Ova vrsta operacije obično ublažava apneju u snu, posebno ako su tonzile ili adenoidi povećani. Operacija se ponekad izvodi kod ljudi bez očite blokade ako nijedan drugi tretman nije uspio. Sljedeći uobičajeni postupak je uvulopalatofaringoplastika, kojim se uklanja tkivo oko gornjih dišnih putova (npr. krajnici i adenoidi). To najčešće pomaže ljudima koji imaju blagu apneju u snu. Ponekad se koriste i drugi kirurški zahvati, ali oni nisu proučeni tako temeljito.
Centralna apneja u snu
Ako je moguće, liječi se osnovni poremećaj. Primjerice, mogu se davati lijekovi kako bi se smanjila težina zatajenja srca. Inače, malo je dobro provedenih kliničkih ispitivanja. Kisik koji dovodi nosna kanila (ne pod tlakom) može smanjiti epizode apneje kod ljudi kojima koncentracija kisika u krvi postaje niska u snu. Nekim ljudima s centralnom apnejom u snu može pomoći CPAP. Ovim liječenjem osobe s centralnom apnejom tipa Cheyne-Stokes imaju manje epizoda apneje i lakše zatajenje srca, ali preživljenje nije duže. Acetazolamid može pomoći ljudima koji imaju centralnu apneju u snu uzrokovanu velikom nadmorskom visinom, a možda čak i ljudima na razini mora. Nekim ljudima koristi kirurška ugradnja uređaja koji stimulira ošit (stimulator ošita/freničnog živca) kako bi se bolesniku olakšalo disanje.
Više informacija