Apneja u snu ozbiljan je poremećaj kod kojeg se disanje više puta prekida dovoljno dugo da poremeti san te često privremeno smanji količinu kisika i poveća količinu ugljikova dioksida u krvi.
-
Osobe s apnejom u snu često su vrlo pospane danju, glasno hrču te imaju epizode hvatanja zraka ili gušenja, prekide disanja i nagla buđenja uz glasno hrkanje.
-
Premda se dijagnoza apneje u snu dijelom temelji na liječničkoj procjeni simptoma, polisomnografija se obično koristi za potvrdu dijagnoze i određivanje težine poremećaja.
-
Kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima, oralni aparati koje postavljaju i prilagođavaju stomatolozi te ponekad kirurški zahvati mogu se primijeniti za liječenje apneje u snu.
Postoje tri vrste apneje u snu:
Privremeni prestanak disanja u snu
Tijekom disanja pluća se pune zrakom, a u alveolama se odvija izmjena kisika za ugljikov dioksid. Ugljikov dioksid izlazi iz tijela pri izdisaju. Obično se taj proces odvija bez prekida.
Apneja u snu vrlo je čest poremećaj spavanja koji karakteriziraju prekidi disanja tijekom spavanja. Apneja, odnosno razdoblje u kojem disanje prestaje, obično traje 10 do 20 sekundi i može se pojaviti i do 20 do 30 puta tijekom jednog sata svake noći.
Postoje tri oblika apneje u snu:
Opstruktivna apneja u snu nastaje kada se opuste mišići u stražnjem dijelu ždrijela koji podupiru meko nepce. Kako se mišići opuštaju, dišni se put sužava, a disanje se privremeno prekida. To snižava razinu kisika u krvi i potiče mozak da probudi tijelo iz sna kako bi se dišni put ponovno otvorio.
Opstruktivna apneja u snu najčešće se javlja kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom. Uobičajeni simptomi mogu uključivati pretjeranu pospanost danju, glasno hrkanje s razdobljima tišine praćenima hvatanjem zraka, nemiran san te buđenje sa suhim ustima ili grloboljom.
prekomjerna pospanost danju
glasno hrkanje s razdobljima tišine nakon kojih slijedi hvatanje zraka
nemiran san
buđenje sa suhim ustima ili grloboljom
CPAP uređaji, uporaba oralnih aparata (stomatološki aparati koji se nose u ustima kako bi održavali dišne putove otvorenima tijekom spavanja) i terapija kisikom uobičajeni su oblici liječenja. U nekim slučajevima kirurški se zahvat koristi za uklanjanje zapreka koje blokiraju dišne putove.
Vaš je liječnik najbolji izvor informacija o liječenju. Važno je razgovarati sa svojim liječnikom o tome koja je terapija, ako je potrebna, najprikladnija.
Opstruktivna apneja u snu
Opstruktivna apneja u snu, najčešća vrsta apneje u snu, posljedica je ponavljanog zatvaranja grla ili gornjih dišnih putova u snu. Gornji dišni put uključuje prolaz od usta i nosnica do grla te dalje do grkljana, a te strukture mogu mijenjati položaj dok osoba diše.
Ova vrsta apneje pogađa oko 2 do 9% ljudi u SAD-u. Opstruktivna apneja u snu češća je u pretilih osoba.
Opstruktivna apneja u snu nastaje kada se disanje više puta prekida, a ti prekidi traju dulje od 10 sekundi. Osoba ima od 5 do 30 ili više epizoda prekida disanja u jednom satu.
Pretilost, možda u kombinaciji sa starenjem i drugim čimbenicima, dovodi do suženja gornjih dišnih putova. Pretjerana konzumacija alkohola i uporaba sedativa pogoršavaju opstruktivnu apneju u snu. Usko grlo, debeo vrat i okrugla glava—obilježja koja se često javljaju u nekim obiteljima—povećavaju rizik od apneje u snu. Niska razina hormona štitnjače (hipotireoza) ili prekomjeran i abnormalan rast zbog prekomjerne proizvodnje hormona rasta (akromegalija) mogu pridonijeti razvoju opstruktivne apneje u snu. Ponekad moždani udar može uzrokovati opstruktivnu apneju u snu.
Opstruktivna apneja u snu kod djece
Opstruktivnu apneju u snu kod djece mogu uzrokovati povećani krajnici ili adenoidi, neka stomatološka stanja (kao što je veliki otvoreni zagriz), pretilost i neke urođene mane (npr. abnormalno mala donja čeljust). Sezonske alergije koje uzrokuju značajnu začepljenost nosa mogu pogoršati apneju u snu.
Gotovo sva pogođena djeca hrču. Drugi simptomi u snu mogu biti nemiran san i noćno znojenje. Neka djeca mokre u krevet. Dnevni simptomi mogu biti disanje na usta, jutarnja glavobolja i poteškoće s koncentracijom. Poteškoće s učenjem i neki problemi u ponašanju (npr. hiperaktivnost, impulzivnost i agresija) često su simptomi teške opstruktivne apneje u snu kod djece. Djeca također mogu imati usporen rast. Pretjerana pospanost danju rjeđa je kod djece nego kod odraslih s opstruktivnom apnejom u snu.
Centralna apneja u snu
Centralna apneja u snu, mnogo rjeđa vrsta apneje u snu, posljedica je poremećaja kontrole disanja u dijelu mozga koji se naziva moždano deblo. Normalno, moždano deblo vrlo je osjetljivo na promjene koncentracije ugljikova dioksida u krvi (nusproizvoda normalnih kemijskih reakcija u tijelu). Kada je koncentracija ugljikova dioksida visoka, moždano deblo šalje signal dišnim (respiratornim) mišićima da dišu dublje i brže kako bi se izdisanjem uklonio ugljikov dioksid, i obrnuto. Kod centralne apneje u snu moždano deblo manje je osjetljivo na promjene u koncentraciji ugljikova dioksida. Kao posljedica toga, osobe s centralnom apnejom u snu dišu pliće i sporije nego što je normalno.
Opioidi koji se koriste za ublažavanje boli i brojni drugi lijekovi mogu izazvati centralnu apneju u snu. Boravak na velikoj nadmorskoj visini također može izazvati centralnu apneju u snu. Centralna apneja u snu može se pojaviti kod bolesnika sa zatajenjem srca. Tumor mozga vrlo je rijedak uzrok. Za razliku od opstruktivne apneje u snu, pretilost nije uzrok centralne apneju u snu.
Kod jednog oblika centralne apneje u snu, nazvanog Ondinino prokletstvo, koji se obično javlja u novorođenčadi, disanje može biti nedostatno ili može potpuno izostati, osim kada je osoba potpuno budna. Ondinino prokletstvo može biti smrtonosno.
Miješana apneja u snu
Miješana apneja u snu, treća vrsta apneje u snu, kombinacija je centralnih i opstruktivnih čimbenika koji se javljaju u istoj epizodi apneje u snu. Epizode miješane apneje u snu najčešće započinju kao opstruktivne apneje i liječe se kao opstruktivne apneje.
Simptomi
Simptomi apneje u snu
Simptome koji se javljaju dok osoba spava obično prvi primijeti životni partner, sustanar ili ukućanin. Kod svih vrsta apneje u snu disanje može postati neobično sporo i plitko ili može iznenada prestati (što ponekad traje i do 1 minute), a zatim se nastaviti.
Kod svih vrsta apneje u snu poremećaji spavanja mogu dovesti do dnevne pospanosti, umora, razdražljivosti, jutarnjih glavobolja, usporenog razmišljanja i poteškoća s koncentracijom. Budući da se koncentracija kisika u krvi može znatno smanjiti, može se razviti fibrilacija atrija, a krvni tlak može porasti.
Opstruktivna apneja u snu
Najčešći simptom opstruktivne apneje u snu je hrkanje, ali većina ljudi koji hrču nema apneju u snu. Kod opstruktivne apneje u snu hrkanje obično remeti san i praćeno je epizodama hvatanja zraka ili gušenja, prekidima disanja i naglim buđenjem uz glasno frktanje. Osoba se može probuditi gušeći se i prestrašena.
Ujutro ljudi često nisu svjesni da su se protekle noći budili više puta. Neki se ljudi probude s grloboljom ili suhim ustima. Kada je opstruktivna apneja u snu teška, noću se javljaju ponavljane epizode glasnog hrkanja, a danju pospanost ili nehotično drijemanje.
Osobe mogu imati poteškoća s održavanjem sna i često se buditi.
Kod osoba koje žive same, dnevna pospanost može biti najočitiji simptom. Naposljetku pospanost počinje ometati dnevni rad i smanjuje kvalitetu života. Primjerice, osoba može zaspati dok gleda televiziju, dok prisustvuje sastanku ili, u slučajevima izrazite pospanosti, čak i dok je zaustavljena na crvenom svjetlu na semaforu. Pamćenje može biti oslabljeno, seksualni nagon smanjen, a međuljudski odnosi trpe jer osoba zbog pospanosti i razdražljivosti nije u stanju aktivno sudjelovati u razgovoru.
Kod opstruktivne apneje u snu povećan je rizik od moždanog udara, srčanog udara, fibrilacije atrija (abnormalnog, nepravilnog srčanog ritma) i visokog krvnog tlaka. Ako sredovječni muškarci imaju epizode opstruktivne apneje u snu češće od oko 30 puta na sat, povećava se rizik od prerane smrti.
Centralna apneja u snu
Kod centralne apneje u snu hrkanje nije toliko izraženo. Međutim, ritam disanja je nepravilan i isprekidan stankama. Cheyne-Stokesovo disanje (periodično disanje) jedna je od vrsta centralne apneje. Kod Cheyne-Stokesova disanja disanje se postupno ubrzava, postupno usporava, nakratko prestaje, a zatim ponovno započinje. Zatim se ciklus ponavlja. Svaki ciklus traje od 30 sekundi do 2 minute.
Sindrom pretilosti i hipoventilacije
Izrazito pretile osobe mogu imati sindrom pretilosti i hipoventilacije (tzv. Pickwickov sindrom) samostalno ili u kombinaciji s opstruktivnom apnejom u snu. Prekomjerna tjelesna mast ometa pokrete prsnog koša, a višak masnog tkiva ispod ošita pritišće pluća, što zajedno dovodi do plitkog i manje učinkovitog disanja. Višak masnog tkiva oko grla pritišće gornje dišne putove i smanjuje protok zraka. Kontrola disanja može biti poremećena, što uzrokuje centralnu apneju u snu.
Dijagnoza
Dijagnoza apneje u snu
Na apneju u snu sumnja se na temelju bolesnikovih simptoma. Ponekad liječnici koriste upitnike kako bi otkrili znakovite simptome, kao što su prekomjerna pospanost danju, koja bi mogla biti posljedica opstruktivne apneje u snu. Dijagnoza se obično potvrđuje, a težina poremećaja najbolje se određuje u laboratoriju za ispitivanje spavanja pomoću pretrage koja se naziva polisomnografija. Ova evaluacija može pomoći liječnicima da razluče opstruktivnu od centralne apneje u snu.
Polisomnografija:
Elektroencefalografija (EEG) koristi se za praćenje promjena u razinama spavanja i pokreta očiju.
Oksimetrija, pri kojoj se elektroda postavlja na vrh prsta ili na ušnu resicu, koristi se za mjerenje koncentracije kisika u krvi.
Protok zraka mjeri se uređajima postavljenima ispred nosnica i usta.
Pokreti i obrazac (način) disanja mjere se monitorom postavljenim na prsni koš.
Prijenosni monitori koji se koriste kod kuće sve se češće upotrebljavaju za dijagnosticiranje apneje u snu. Ti monitori mjere puls (srčanu frekvenciju), koncentraciju kisika u krvi, napor (rad) pri disanju, položaj tijela i protok zraka kroz nos.
Ponekad su potrebne dodatne pretrage koje liječnicima pomažu otkriti uzrok. Osobe s apnejom u snu mogu se pregledati radi otkrivanja komplikacija, poput visokog krvnog tlaka i fibrilacije atrija. Ako liječnici posumnjaju na centralnu apneju u snu, rijetko će biti potrebne dodatne pretrage kako bi se utvrdio uzrok.
Liječenje
Liječenje apneje u snu
kontrola čimbenika rizika
kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima ili oralni aparati te drugi uređaji koje postavlja i prilagođava stomatolog
mogući kirurški zahvat na dišnim putovima ili električna stimulacija gornjih dišnih putova
Ljude bi trebalo upozoriti na opasnost od vožnje, upravljanja teškim strojevima ili sudjelovanja u drugim aktivnostima tijekom kojih bi bilo opasno zaspati. Ljudi koji se podvrgavaju operaciji trebali bi obavijestiti anesteziologa da imaju apneju u snu, jer anestezija ponekad može izazvati dodatno suženje dišnih putova.
Grupe za podršku mogu pružiti informacije i pomoći osobama s apnejom u snu i članovima njihove obitelji da se nose s tim stanjem.
Opstruktivna apneja u snu
Uz liječenje prognoza je obično izvrsna. Na životni vijek to ne utječe, a većina ozbiljnih komplikacija može se spriječiti. Pomoći mogu mršavljenje, prestanak pušenja i izbjegavanje prekomjerne konzumacije alkohola. Treba liječiti infekcije nosa i alergije. Treba liječiti hipotireozu i akromegaliju. Kirurški zahvat za smanjenje tjelesne težine (bariatrijska kirurgija) često smanjuje apneju u snu i otklanja simptome kod osoba koje su izrazito pretile (morbidno pretile), ali čak i osobe koje zbog operacije izgube mnogo na težini možda neće doživjeti značajno smanjenje apneje u snu i s njom povezanih simptoma.
Osobe koje glasno hrču i osobe koje se često guše u snu ne bi trebale konzumirati alkohol niti uzimati sredstva za spavanje, sedacijske antihistaminike ni druge lijekove koji izazivaju pospanost. Spavanje na boku ili uzdignuto uzglavlje kreveta može smanjiti hrkanje. Posebni uređaji pričvršćeni na leđa sprječavaju ljude da spavaju na leđima. Razni drugi uređaji i sprejevi koji su namijenjeni smanjenju hrkanja mogu pomoći kod jednostavnog hrkanja, ali nije dokazano da ublažavaju opstruktivnu apneju u snu. Postoji nekoliko kirurških zahvata koji se nude kao rješenje za hrkanje, ali malo je dokaza o tome koliko su učinkoviti i koliko dugo djeluju.
Ljudima s opstruktivnom apnejom u snu, osobito onima koji su pretjerano pospani danju, najviše koristi primjena kontinuiranog pozitivnog tlaka u dišnim putovima (CPAP). Uz CPAP ljudi dišu kroz masku za lice ili nos povezanu s uređajem koji osigurava blago povišen tlak u dišnim putovima. Taj povišeni tlak održava grlo otvorenim dok osoba udiše. CPAP se može primjenjivati s ili bez ovlaživanja isporučenog zraka. Prva 2 tjedna potrebno je pozorno praćenje od strane liječnika kako bi se osiguralo pravilno postavljanje maske i ohrabrio bolesnik dok uči spavati s maskom. Ako osoba ima devijaciju nosnog septuma, liječnici mogu preporučiti operaciju za ispravljanje devijacije septuma (septoplastiku), jer tako liječenje CPAP-om može biti uspješnije.
Kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima (CPAP)
Uređaji za kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima (CPAP) koriste se za liječenje apneje u snu.
SCIENCE PHOTO LIBRARY (ZNANSTVENA FOTOTEKA)
Neke osobe koje koriste CPAP i dalje su danju pretjerano pospane. Tim osobama može koristiti modafinil, blagi stimulans koji se koristi za liječenje dnevne pospanosti kod osoba s opstruktivnom apnejom u snu. I drugi se lijekovi ispituju za liječenje osoba s opstruktivnom apnejom u snu.
Uklonjivi (mobilni) oralni aparati, koje stomatolozi izrađuju i prilagođavaju, mogu ublažiti opstruktivnu apneju u snu (i hrkanje) kod osoba s blagom do umjerenom apnejom u snu. Ti aparati, koji se nose samo dok osoba spava, pomažu da dišni putovi ostanu otvoreni. Većina aparata razdvaja čeljusti i gura donju čeljust prema naprijed, tako da se jezik ne može pomaknuti unatrag i zatvoriti dišni put. Drugi drže jezik naprijed.
Stimulacija gornjih dišnih putova postupak je u kojem se implantirani električni uređaj koristi za aktivaciju jednog od dvaju XII. moždanih živaca (nervus hypoglossus). Ova terapija može biti uspješna kod osoba s umjerenom do teškom opstruktivnom apnejom u snu koje nisu u stanju podnijeti terapiju CPAP-om.
Operacija glave ili vrata kao način liječenja apneje u snu korisna je ako su povećani krajnici (tonzile) ili ako neka druga struktura blokira gornje dišne putove. Djeci se najčešće kirurški uklanjaju krajnici (tonzile) i adenoidi. Ova vrsta operacije obično ublažava apneju u snu, osobito ako su krajnici ili adenoidi povećani. Operacija se ponekad primjenjuje kod osoba bez očite blokade (opstrukcije) ako nijedan drugi način liječenja nije bio uspješan. Još jedan čest zahvat je uvulopalatofaringoplastika, kojim se uklanja tkivo koje se nalazi oko gornjih dišnih putova (npr. krajnici i adenoidi). To najčešće pomaže osobama s blagom apnejom u snu. Ponekad se primjenjuju i drugi kirurški zahvati, ali oni nisu tako temeljito proučeni.
Centralna apneja u snu
Ako je moguće, liječi se osnovni poremećaj. Primjerice, mogu se davati lijekovi za smanjenje težine zatajenja srca. Inače, malo je dobro provedenih kliničkih ispitivanja. Kisik koji se dovodi kroz nosne kanile (ne pod tlakom) može smanjiti epizode apneje kod osoba kojima se koncentracija kisika u krvi smanjuje u snu. Nekim osobama s centralnom apnejom u snu može pomoći CPAP. Osobe s centralnom apnejom tipa Cheyne-Stokes uz ovo liječenje imaju manje epizoda apneje, a zatajenje srca je manje izraženo, ali ne žive dulje. Acetazolamid može pomoći osobama koje imaju centralnu apneju u snu uzrokovanu velikom nadmorskom visinom, a moguće i osobama na razini mora. Nekim osobama može koristiti kirurška ugradnja uređaja koji stimulira ošit (stimulator ošita odnosno freničnog živca) kako bi se olakšalo disanje.
Više informacija
Više informacija o apneji u snu
Sljedeći je izvor na engleskom jeziku koji može biti koristan. Molimo, imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.