Ugrizi, Zmija
-
Otrovne zmije u Sjedinjenim Američkim Državama uključuju rupičaste zmije (čegrtuše, bjelouške i pamučne zmije), te koraljne zmije.
-
Teška envenomacija može uzrokovati oštećenje ugrizenog ekstremiteta, krvarenje i oštećenje vitalnih organa.
-
Antidot otrova se daje kod ozbiljnih ugriza.
(Vidi također Uvod u ugrize i ubode.)
Ugrizi neotrovnih zmija rijetko uzrokuju ozbiljne probleme. Oko 25 vrsta otrovnih zmija su porijeklom iz SAD-a. U otrovne zmije spadaju rupičaste zmije (čegrtuše, bjelouške i pamučne zmije), te koraljne zmije.
Od otprilike 45.000 zmijskih ugriza koji se svake godine događaju u Sjedinjenim Američkim Državama, manje od 8.000 je od otrovnih zmija, a oko šest ljudi umre. Fatalni ugrizi zmija mnogo su češći izvan Sjedinjenih Američkih Država.
U otprilike 25% svih ugriza rupičastih zmija ne ubrizga se otrov. Većina smrtnih slučajeva javlja se u djece, starijih osoba i osoba koje se ne liječe ili se liječe prekasno ili neprimjereno. Čegrtuše su odgovorne za oko 70% otrovnih zmijskih ugriza u Sjedinjenim Američkim Državama i gotovo sve smrti. Bjelouške i, u manjoj mjeri, pamučne zmije su odgovorne za većinu drugih otrovnih ugriza zmija. Ugrizi koraljnih zmija i ugrizi uvezenih zmija mnogo su rjeđi.
Otrov čegrtuše i drugih rupičastih zmija oštećuje tkivo oko ugriza. Otrov može uzrokovati promjene u krvnim stanicama, spriječiti zgrušavanje krvi i oštetiti krvne žile, uzrokujući krvarenje. Ove promjene mogu dovesti do unutarnjeg krvarenja i do srčanog, respiratornog i bubrežnog zatajenja.
Otrov koraljnih zmija utječe na aktivnost živčanog sustava, no uzrokuje malo oštećenje tkiva oko ugriza. Većina ugriza se događa na ruci ili nozi.
Simptomi
Simptomi trovanja zmijskim otrovom uvelike variraju, ovisno o sljedećem:
-
Veličini i vrsti zmije
-
Količini i toksičnosti ubrizganog otrova (u odnosu na veličinu i vrstu zmije)
-
Mjestu ugriza (što je dalje od glave i trupa, manje je opasno)
-
Dobi osobe (vrlo stari i vrlo mladi ljudi izloženi su većem riziku)
-
Otprije postojećim zdravstvenim problemima osobe
Rupičaste zmije
Ugrizi većine rupičastih zmija brzo uzrokuju bol. Ne ubrizga se otrov svakim ugrizom, ali ako rana curi, otrov je vjerojatno ubrizgan. Crvenilo i oteklina obično uslijede unutar 30 do 60 minuta i mogu zahvatiti cijelu nogu ili ruku unutar nekoliko sati. Umjereno ili ozbiljno trovanje od strane rupičastih zmija obično uzrokuje modrice kože 3 do 6 sati nakon ugriza. Koža oko ugriza izgleda napeto i promijenjene je boje. Plikovi, često ispunjeni krvlju, mogu se stvoriti u području ugriza. Bez liječenja, tkivo oko ugriza može biti razoreno.
Ostali simptomi uključuju povišenu temperaturu, zimicu, opću slabost, malaksalost, znojenje, tjeskobu, zbunjenost, mučninu, povraćanje i proljev. Neki od tih simptoma mogu biti uzrokovani strahom, prije nego otrovom. Desni mogu krvariti, i krv se može pojaviti u povraćenom sadržaju osobe, stolici i urinu. Mogu se javiti poteškoće s disanjem, osobito nakon ugriza čegrtuše Mojave. Neki ljudi mogu imati bol u prsištu. Satima kasnije, ljudi mogu imati glavobolju, zamagljen vid, obješene kapke i suha usta.
Osobe koje je ugrizla čegrtuša mogu osjetiti trnce i utrnulost prstiju ruku ili nogu ili oko usta te metalni ili gumasti okus u ustima.
Koraljne zmije
Ugrizi koraljnih zmija obično uzrokuju malu ili nikakvu trenutnu bol i oticanje. Ozbiljniji simptomi mogu se razviti za nekoliko sati. Područje oko ugriza može trnuti, a obližnji mišići mogu postati slabi. Može uslijediti mišićna nekoordinacija i teška opća slabost. Ostali simptomi mogu uključivati dvostruki vid, zamagljen vid, zbunjenost, pospanost, pojačano slinjenje, te poteškoće u govoru i gutanju. Mogu se razviti poteškoće s disanjem, koje mogu biti ekstremne.
Je li to rupičasta zmija?
|
Rupičaste zmije imaju određene značajke koje mogu pomoći u njihovom razlikovanju od neotrovnih zmija:
-
Vertikalne zjenice nalik prorezu
-
Jamice između očiju i nosa
-
Uvlačive očnjake
-
Redove pojedinačnih poprečnih ljusaka na donjoj strani repa
-
Trokutaste glave (poput vrška strelice)
Neotrovne zmije obično imaju sljedeće:
Ako ljudi vide zmiju bez očnjaka, ne bi smjeli pretpostaviti da je neotrovna jer očnjaci mogu biti uvučeni.
|
Dijagnoza
Hitno medicinsko osoblje mora pokušati utvrditi je li zmija bila otrovna, koje je vrste bila i je li otrov ubrizgan.
Značajke ugriza ponekad upućuju je li zmija bila otrovna. Očnjaci otrovne zmije obično naprave jednu ili dvije velike ubodne ozljede, dok zubi neotrovnih zmija obično ostavljaju višestruke male redove ogrebotina. Bez detaljnog opisa zmije, liječnici mogu imati poteškoća u određivanju određene vrste koja je uzrokovala ugriz.
Envenomacija se prepoznaje razvojem karakterističnih simptoma. Osobe koje su ugrižene od otrovne zmije obično se zadrže u bolnici na promatranju tijekom 6 do 8 sati da bi se vidjelo ako se razviju simptomi. Liječnici rade različite testove kako bi procijenili učinke otrova.
Liječenje
Prva pomoć može biti korisna prije dolaska medicinske pomoći. Osobe koje je ugrizla otrovna zmija treba izmjestiti izvan dometa napada zmije, držati smireno i postojano koliko je moguće, te ih odmah odvesti u najbližu medicinsku ustanovu.
Ugriženi ekstremitet mora biti labavo imobiliziran i držan na razini srca. Prstenje, satove i usku odjeću treba ukloniti s područja ugriza. Treba izbjegavati alkohol i kofein. Podvezivanje, paketi leda i otvaranje ugrizne rane rezanjem se ne preporučuju jer su potencijalno štetni. Usisavanje kako bi se uklanio otrov nije djelelotvorno.
Ako otrov nije ubrizgan, liječenje je isto kao i za svaku ubodnu ranu.
Antidot otrova (antivenom) je najvažniji dio liječenja ako je otrov ubrizgan i simptomi upućuju na ozbiljan ugriz. Antivenom sadrži protutijela koja neutraliziraju toksične učinke otrova. Učinkovitost antivenoma ovisi o tome koliko će se brzo dati. Antivenom je učinkovitiji kada se daje u kratkom vremenu nakon ugriza zmije. Daje se intravenski.
U Sjedinjenim Američkim Državama, antivenom je dostupan za sve autohtone otrovne zmije.
Liječenje u jedinicama intenzivnog liječenja potrebno je za osobe s teškim envenomacijama. Ljudi se pomno monitoriraju, a komplikacije envenomacije se liječe. Osobama s niskim krvnim tlakom daje se tekućina intravenski. Ako se razviju problemi sa zgrušavanjem krvi, mogu biti potrebni: dodatni antivenom, svježe smrznuta plazma, koncentrirani faktori zgrušavanja (krioprecipitat) ili transfuzije trombocita.
Prognoza ovisi o dobi osobe i njezinom općem zdravstvenom stanju te o mjestu ugriza i količini unijetog otrova. Gotovo svatko ujeden otrovnom zmijom preživi ako se liječi rano odgovarajućom količinom antivenoma.
Serumska bolest
Antivenom protiv rupičastih zmija je napravljen od seruma ovaca koje su bile imunizirane zmijskim otrovom. Davanje ljudima stranih proteina kao što su protutijela iz seruma ovaca ponekad pokreće imunološku reakciju nazvanu serumska bolest.
Serumska bolest uzrokuje groznicu, osip i bolove u zglobovima oko 1 do 3 tjedna nakon primanja lijeka. Ponekad dolazi do oštećenja bubrega.
Serumska bolest je mnogo rjeđa s antivenomom koji potječe od ovaca nego sa starijim antivenomom od konja, ali se još uvijek javlja u otprilike 1 od 6 osoba.
Liječnici liječe serumsku bolest antihistaminicima, kao što je difenhidramin, i kortikosteroidima.