Neinfektivni endokarditis stanje je u kojem se na unutarnjoj ovojnici srca (endokardu), obično na srčanim zaliscima, stvaraju sterilne nakupine sastavljene od trombocita i fibrina.
-
Simptomi se najčešće javljaju kada se dio vegetacije odvoji i začepi arteriju u drugom dijelu tijela.
-
Dijagnoza se postavlja ehokardiografijom i hemokulturama.
-
Liječenje uključuje liječenje osnovne bolesti i ponekad primjenu antikoagulansa.
Endokarditis obično označava infekciju unutarnje ovojnice srca (endokarda) i/ili srčanih zalistaka (infektivni endokarditis). Međutim, endokarditis se može pojaviti i bez infekcije. Taj se oblik naziva neinfektivni endokarditis.
Neinfektivni endokarditis nastaje kada se na oštećenim srčanim zaliscima stvaraju sterilne vegetacije, odnosno nakupine trombocita i fibrina koje ne sadržavaju mikroorganizme. Oštećenje može biti posljedica urođene srčane greške, reumatske groznice ili autoimunog poremećaja, pri kojem protutijela napadaju srčane zaliske. Rijetko je oštećenje posljedica postavljanja katetera u srce. Najveći rizik imaju osobe sa sljedećim stanjima:
-
Autoimunim poremećajima, kao što su sistemski eritematozni lupus ili antifosfolipidni sindrom, poremećaj koji uzrokuje prekomjerno stvaranje krvnih ugrušaka
-
Karcinomom gušterače
-
Drugim poremećajima koji povećavaju sklonost stvaranju krvnih ugrušaka, kao što su sepsa, uremija (nakupljanje otpadnih tvari u krvi zbog bubrežne disfunkcije), opekline ili diseminirana intravaskularna koagulacija, pri kojoj se u krvotoku stvaraju brojni mali krvni ugrušci
Neinfektivni endokarditis, kao i infektivni endokarditis, može uzrokovati propuštanje ili suženje srčanih zalistaka. Ako se dio vegetacije odvoji, postaje embolus, putuje krvotokom i može se zaglaviti u arteriji te prekinuti protok krvi. Takvo začepljenje može imati ozbiljne posljedice. Začepljenje arterije u mozgu može uzrokovati moždani udar, a začepljenje koronarne arterije srčani udar. Često mogu biti zahvaćeni bubrezi, slezena, mozak i drugi organi. Embolusi također mogu dospjeti u kožu, prste na rukama i nogama te mrežnicu oka.
Poremećena funkcija srčanih zalistaka može uzrokovati srčano zatajivanje. Simptomi srčanog zatajivanja uključuju kašalj, otežano disanje i oticanje nogu.
Simptomi neinfektivnog endokarditisa najčešće se javljaju kada nastane embolija. Ovise o tome koji je dio tijela zahvaćen.
Dijagnoza
Dijagnoza neinfektivnog endokarditisa
-
Ehokardiografija
-
Hemokulture
Razlikovanje neinfektivnog od infektivnog endokarditisa može biti teško, ali je važno jer se liječenje razlikuje. Na neinfektivni endokarditis može se posumnjati kada se ehokardiografijom prikažu vegetacije na srčanim zaliscima. Ehokardiografijom se, međutim, ne može utvrditi jesu li vegetacije uzrokovane infekcijom. Kako bi se utvrdilo jesu li prisutni mikroorganizmi, potrebno je učiniti hemokulture. Ako se hemokulturama ne dokažu bakterije ili drugi mikroorganizmi, vjerojatnije je da je endokarditis neinfektivan. Mogu biti potrebne i dodatne krvne pretrage kako bi se utvrdio osnovni uzrok neinfektivnog endokarditisa.
Liječenje
Liječenje neinfektivnog endokarditisa
Antikoagulansi, kao što su varfarin i heparin, mogu se primijeniti radi sprječavanja stvaranja novih ugrušaka i embolizacije, iako njihova korist ovisi o osnovnom uzroku i riziku od krvarenja. Potrebno je liječiti svaku osnovnu bolest koja je pridonijela razvoju neinfektivnog endokarditisa.
Prognoza je općenito loša, ponajprije zbog težine osnovne bolesti, a manje zbog samog srčanog poremećaja.