Poremećaji prilagodbe uključuju izrazitu uznemirenost i pogoršanje emocionalnih i / ili bihevioralnih simptoma uzrokovanih prepoznatljivim stresorom.
(Vidi također Pregled poremećaja povezanih s traumom i stresom.)
Ljudi često postanu tužni, ljuti ili na drugi način uznemireni kada se pojave neugodni događaji. Takve se reakcije ne smatraju poremećajem, osim ako je reakcija intenzivnija nego što se obično očekuje u kulturi gdje osoba živi ili kada je sposobnost funcioniranja osobe značajno narušena.
Stresori mogu biti pojedinačni, izolirani događaji (na primjer, gubitak posla), opetovani događaji (primjerice, financijski i romantični problemi), ili aktualni problemi (na primjer, briga o članu obitelji sa značajnim invaliditetom). Stresori ne moraju biti pretjerano traumatični događaji kao u posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP).
Smrt voljene osobe može biti poticatelj poremećaja prilagodbe. Međutim, kliničari moraju uzeti u obzir širok raspon reakcija tuge koje se smatraju tipičnima za različite kulture i dijagnosticirati poremećaj samo ako je žalovanje intenzivnije od očekivanog.
Poremećaji prilagodbe su česti i čine, prema procjenama, 5 do 20% ambulantnih psihijatrijskih posjeta.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi poremećaja prilagodbe
Simptomi poremećaja prilagodbe obično počinju ubrzo nakon stresnog događaja i ne nastavljaju se nakon 6 mjeseci nakon što stresor prestane.
Postoje mnoge manifestacije poremećaja prilagodbe, uobičajeno uključuju:
Osoba može imati nekoliko manifestacija.
Također postoji povećan rizik od pokušaja i izvršavanja samoubojstva .
Dijagnoza
Dijagnoza poremećaja prilagodbe
Liječnici dijagnozu temelje na kriterijima koje određuje Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, peto izdanje (eng. DSM-5).
Ljudi moraju imati
Simptomi moraju biti klinički značajni, kao što je prikazano u jednom ili više sljedećih slučajeva:
Osobama s izraženim ili osobitim distresom nakon traumatskog događaja, ali bez ispunjavanja kriterija za PTSP ili akutnu reakciju na stres može biti dijagnosticiran poremećaj prilagodbe.
Liječenje
Liječenje poremećaja prilagodbe
Poremećaji prilagodbe moraju se temeljito procijeniti i liječiti. Međutim, postoje ograničeni dokazi koji podupiru bilo kakvo posebno liječenje poremećaja prilagodbe. Širok spektar individualnih i grupnih psihoterapija, uključujući kratku psihoterapiju, kognitivno-bihevioralnu terapiju i suportivnu psihoterapiju pokazuje se uspješnima. (pogledajte Liječenje psihičkih poremećaja: Psihoterapija). Nije neuobičajeno da je terapija usmjerena na određen problem, kao što je tuga.
Lijekovi se često koriste za liječenje simptoma kao što su nesanica, tjeskoba i depresija.
Briga o sebi (eng. Self-care)
Briga o sebi ključna je tijekom i nakon krize ili traume. Briga o sebi sastoji se od 3 komponente:
Osobna sigurnost je temeljna. Nakon jedne traumatične epizode, ljudi su sposobniji obraditi iskustvo kada znaju da su oni i njihovi voljeni sigurni. Međutim, može biti teško postići potpunu sigurnost tijekom kriza koje još traju kao što su zlostavljanje u obitelji, rat ili zarazna pandemija. Tijekom takvih stalnih poteškoća, ljudi bi trebali potražiti savjet stručnjaka o tome kako oni i njihovi voljeni mogu biti što sigurniji.
Fizičko zdravlje može biti izloženo riziku tijekom i nakon traumatskih iskustava. Ljudi bi trebali održavati zdravu tjelesnu masu prehranom i tjelesnom aktivnošću. Tvari koje uspavljuju i omamljuju (primjerice, alkohol) treba koristiti umjereno, ako uopće.
Usredotočena svjesnost (eng. Mindfulness) briga je o sebi ima za cilj smanjiti osjećaje stresa, dosade, ljutnje, tuge i izolacije koje traumatizirane osobe inače doživljavaju. Ako okolnosti dopuštaju, osobe u riziku trebale bi napraviti i pridržavati se svakodnevnog normalnog dnevnog rasporeda, na primjer, ustati, istuširati se, obući se, izaći van i prošetati, pripremiti i jesti redovite obroke.
Korisno je prakticirati poznate hobije kao i aktivnosti koje zvuče zabavno i ispunjavajuće: crtanje, gledanje filma ili kuhanje.
Uključivanje u zajednicu može biti ključno, čak i ako je teško održavati međuljudske odnose tijekom krize.
Razgibavanje i vježbanje su sjajni, ali može biti jednako korisno mirno sjediti i brojati vlastite udisaje ili pažljivo osluškivati okolne zvukove. Ljudi mogu postati zaokupljeni traumom ili krizom, pa je korisno izabrati razmišljati o drugim stvarima: čitati roman ili se baviti slagalicom. Neugodne emocije obično se mogu činiti "zamrznutima" tijekom i nakon traume, a olakšanje može pružiti pronalazak aktivnosti koje mijenjaju stanje osjećaja: smijati se, gledati zabavan film, učiniti nešto glupo ili crtati bojicama. Pod stresom ljudi mogu lako "planuti", čak i prema ljudima do kojih im je stalo.
Spontana ljubaznost može biti dobitno rješenje za sve: poslati lijepu poruku, napraviti nekome kolačiće i ponuditi osmijeh ne samo da može biti lijepo iznenađenje za primatelja, već može smanjiti beznađe i pasivnost koji su dio pošiljateljevog iskustva traume.