Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Filip Mustač, dr. med.
Povremeno svatko ima manjih problema integrirati svoja sjećanja, percepcije, identitet i svijest. Na primjer, ljudi mogu voziti negdje i onda shvatiti da se ne sjećaju vožnje. Možda je se ne sjećaju jer su zaokupljeni drugim stvarima - s osobnim problemima, programom na radiju ili razgovorom s putnikom ili samo sanjare. Takvi problemi, koji se nazivaju normalna disocijacija, obično ne ometaju svakodnevne aktivnosti.
Nasuprot tome, osobe s disocijativnim poremećajem mogu potpuno zaboraviti aktivnosti koje su se odvijale tijekom nekoliko minuta, sati ili ponekad i mnogo duže. Mogu osjetiti da im nedostaje neko vrijeme. Osim toga, oni se mogu osjećati odvojeno (disocirano) od sebe - to jest, od svojih sjećanja, percepcija, identiteta, misli, emocija, tijela i ponašanja. Mogu se i osjećati odvojeno od svijeta oko sebe. Dakle, njihov osjećaj identiteta, pamćenja i / ili svijesti je fragmentiran.
Disocijativni poremećaji uključuju sljedeće:
Disocijativni poremećaji obično su izazvani silnim stresom ili traumom. Na primjer, ljudi su možda bili vrijeđani ili zlostavljani tijekom djetinjstva. Možda su doživjeli ili svjedočili traumatskim događajima, kao što su nesreće ili katastrofe. Mogu doživjeti unutarnji sukob tako nepodnošljiv da je njihov um prisiljen odvojiti nespojive ili neprihvatljive informacije i osjećaje od svjesnih misli (svjesnosti).
Takvi poremećaji su sada klasificirani kao poremećaji povezani s traumom i stresom i uključuju akutnu reakciju na stres i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Srodni su disocijativni poremećaji povezani s traumom i stresom (akutna reakcija na stres i posttraumatski stresni poremećaj).Osobe s poremećajima povezanima sa stresom mogu imati disocijativne simptome, kao što su amnezija, flashbackovi, otupjelost i depersonalizacija / derealizacija.