Leđna moždina je duga, osjetljiva crvolika struktura koja počinje na donjem dijelu moždanoga debla i proteže se do donjega dijela kralježnice. Leđna moždina sastoji se od živaca koji prenose dolazne i odlazne impulse između mozga i ostatka tijela. (Vidi također Leđna moždina.)
Iako djeca mlađa od 10 godina imaju najnižu stopu ozljeda kralježnice, takve ozljede nisu rijetke. Većina ozljeda kralježnice kod djece javlja se u predjelu vrata.
Ozljede kralježnice u predjelu vrata kod djece mlađe od 8 godina najčešće su uzrokovane prometnim nesrećama, padovima i zlostavljanjem djece. Najčešći uzroci ozljeda kralježnice kod djece starije od 8 godina su prometne nesreće i sportske ozljede, i to prilikom bavljenja gimnastikom, ronjenjem, jahanjem, nogometom i hrvanjem. U usporedbi s odraslima, djeca posjeduju različite anatomske značajke (kao što su veći omjer između veličine glave i tijela i veću elastičnost spinalnih ligamenata) koje čine strukture koje štite leđnu moždinu (uključujući kralješke) fleksibilnijim. Budući da su te strukture tako fleksibilne, leđna moždina može biti manje zaštićena od istezanja, prekidanja, komprimiranja ili nekog drugog načina ozljede kada dođe do ozljede vrata. Stoga je veća vjerojatnost da će leđna moždina biti oštećena čak i kada nije došlo do ozljede kralježaka.
Djeca s ozljedom leđne moždine mogu imati kratkotrajne simptome kao što su trnjenje i slabost. Djeca također mogu imati sijevajuće bolove niz kralježnicu ili ruke i noge. Nastanak simptoma kao što su slabost, smanjenje osjeta, druga oštećenja živaca ili čak potpuna paraliza, u otprilike 25% ozlijeđene djece nastaje 30 minuta do 4 dana nakon ozljede što liječnicima otežava dijagnosticiranje ozljeda leđne moždine.
Ozljeda leđne moždine koja nije vidljiva na dijagnostičkom snimanju povezana je s povlačenjem ili istezanjem moždine, pritiskom na živce ili leđnu moždinu, potresom moždine (slično mozgu) potres mozga) te ozljedom krvnih žila. Ozljeda koja nije vidljiva slikovnim metodama naziva se "ozljeda leđne moždine bez radiološke abnormalnosti" (spinal cord injury without radiologic abnormality - SCIWORA). Ova vrsta ozljede pojavljuje se gotovo isključivo u djece i to često u predjelu vrata. Kod ozljede leđne moždine bez znakova radiološke abnormalnosti, dijete ima simptome koji upućuju na ozljedu leđne moždine ali je kralježnica urednoga izgleda i nema nikakvih abnormalnosti kostiju na slikovnim metodama.
(Vidi također Ozljede leđne moždine i kralježaka.)
Gdje je došlo do oštećenja leđne moždine?
Dijagnoza
Liječnici sumnjaju na ozljedu leđne moždine kod svakog djeteta koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći, palo je s visine veće od 3 metra ili ozljedu zadobilo ronjenjem. Sumnja je naročito izražena kod djece koja su imala bilo kakve simptome koji ukazuju na ozljede živaca, poput peckanja, slabosti ili sijevajućih bolova.
Dijagnostika obično započinje rendgenskim snimkama. Ako se na temelju nalaza rendgenskih snimki ili zbog načina na koji je došlo do ozljede postavi sumnja na frakturu, dislokaciju ili djelomičnu dislokaciju, obično se učini kompjutorizirana tomografija (CT). Magnetska rezonanca (MR) se obično također izvodi.
Ponekad se ozljeda leđne moždine ne može vidjeti slikovnim metodama.
Liječenje
Djeca s ozljedom kralježnice trebala bi se premjestiti u centar za dječju traumatologiju.
Liječenje je slično onome u odraslih, uključujući imobilizaciju, respiratornu i cirkulatornu podršku u slučaju potrebe. U djece sa ozljednom leđne moždine operativno liječenje se izvodi rjeđe nego u odraslih.
Dugoročna rehabilitacija i ostale vrste liječenja su potrebne