Pneumotoraks je zrak koji se nakuplja između pluća i prsnog koša kada zrak izlazi iz pluća.
-
Ovaj se poremećaj razvija kod novorođenčadi s bolestima pluća kao što su sindrom respiratornog distresa ili sindrom aspiracije mekonija. Liječi se uz pomoć stroja kontinuiranim pozitivnim tlakom (CPAP) odnosno strojnom ventilacijom.
-
Pluća mogu kolabirati, disanje može biti otežano, a krvni tlak se može sniziti.
-
Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici novorođenčeta sa smetnjama disanja, rendgenskoj slici pluća i nalazu plinova iz krvi (snižena razina kisika i povišena razina ugljičnog dioksida).
-
Liječenje se sastoji od davanja dodatnog kisika, a zrak je potrebno izvadi iz prsne šupljine pomoću igle ili kirurški postavljenog drena.
(Vidi također Pregled općih problema u novorođenčadi i pneumotoraks.)
Pneumotoraks se najčešće javlja kod novorođenčadi s krutim plućima, odnosno novorođenčadi s različitim bolestima pluća kao sindrom respiratornog distresa (osobito kod nedonoščadi) ili sindrom aspiracije mekonija.
Rijetko se javlja kao komplikacija potpore disanja s kontinuiranim pozitivnim tlakom (CPAP - tehnika koja omogućuje novorođenčetu da samostalno diše dok prima kisik pod tlakom) ili respiratorom (stroj koji pomaže ulasku i izlasku zraka iz pluća). Pneumotoraks može rezultirati kolapsom pluća i otežanim disanjem. Ako se u prostoru između pluća i prsnog koša nakupi dovoljno zraka, vene koje dovode krv u srce mogu biti stisnute. Kao rezultat toga, manje krvi ulazi u komore srca te manje krvi izlazi iz srca, a krvni tlak se smanjuje.
Pneumotoraks se ponekad dogodi spontano, u novorođenčeta koji nema u podlozi bolest pluća ili potporu disanja (CPAP, respirator). Kod neke novorođenčadi s pneumotoraksom razvija se trajna plućna hipertenzija.
Ostali sindromi bijega zraka iz pluća
Zrak može iz pluća prodrijeti u druga tkiva. Ti se poremećaji nazivaju sindromi bijega zraka.
Zrak koji izlazi iz pluća u središnja tkiva prsnog koša naziva se pneumomedijastinum. Za razliku od pneumotoraksa, ovo stanje obično ne utječe na disanje.
Ostali sindromi bijega zraka uključuju plućni intersticijski emfizem (zrak u tkivima pluća između zračnih vrećica), pneumoperikard (zrak u vrećici oko srca), pneumoperitoneum (zrak u trbušnoj šupljini) i potkožni emfizem (zrak ispod kože).
Simptomi
Pneumotoraks u novorođenčadi
Pneumotoraks u novorođenčadi ponekad ne uzrokuje simptome, ali može biti uzrok ubrzanog disanja. Novorođenče može stenjati i imati plavičastu boju kože (cijanozu). Prsni koš na zahvaćenoj strani ponekad prominira, veći je od zdrave strane.
Dijagnoza
Pneumotoraks u novorođenčadi
Sumnja na pneumotoraks se postavlja kod novorođenčeta koji ima bolest pluća ili ima potporu disanja pomoću CPAP-a/respiratora uz pogoršanje disanja (respiratorni distres), pad krvnog tlaka ili oboje. Kod pregleda slušalicama zvuk disanja na strani pneumotoraksa se ne čuje.
S obzirom to da nedonoščad ima tanki prsni koš u dijagnosticiranju može pomoći prosvjetljivanje optičkim svjetlom kroz zahvaćenu stranu prsnog koša u zamračenoj sobi (transluminacija). Ovaj postupak se provodi kako bi se prikazao slobodan zrak u području oko pluća (pleuralna šupljina). Rendgenska snimka prsnog koša potvrđuje dijagnozu pneumotoraksa.
Liječenje
Pneumotoraks u novorođenčadi
Nije potrebno liječiti novorođenče koje nema simptoma.
Novorođenčad s blagim simptomima se liječi davanjem kisika u inkubator ili na nosne nastavke. Postupak davanja dodanog kisika je obično dovoljan za održavanje odgovarajuće razine kisika u krvi. Međutim, ako je disanje otežano ili se razina kisika u krvi smanjuje unatoč davanju dodatnog kisika, a osobito ako je cirkulacija krvi smanjena, zrak se mora ukloniti iz prsne šupljine, pomoću igle i štrcaljke. Za novorođenčad s teškim smetnjama disanja, koja imaju potporu disanja sa CPAP-om ili respiratorom, potrebno je staviti plastičnu cijev (dren) u prsnu šupljinu kako bi kontinuirano usisavao i uklonio zrak. Ova cijev se obično može ukloniti nakon nekoliko dana.
Pneumomedijastinum se vidi na rendgenskoj snimci i ne zahtijeva liječenje.