Zadržavanje daha predstavlja napadaj kod kojeg dijete prestane disati bez utjecaja svoje volje i na kratko vrijeme izgubi dah, neposredno nakon događaja koji ga je uplašio ili emocionalno uzbudio ili nakon bolnog iskustva.
-
Zadržavanje daha je obično potaknuto bolnim ili emocionalno uznemirujućim iskustvom.
-
Tipični simptomi uključuju blijedilo, zaustavljanje disanja, gubitak svijesti i napadaje.
-
Unatoč dramatičnosti simptoma, zadržavanje daha nije opasno.
-
Izljevi bijesa, često sastavni dio zadržavanja daha, mogu se spriječiti ometanjem djeteta i izbjegavanjem situacija koje mogu potaknuti ovakvo stanje.
Zadržavanje daha se događa u 5% inače zdrave djece. Obično počinje u prvoj godini života, a vrhunac doseže u drugoj godini života. U 50% djece nestaje do dobi od 4 godine, a u oko 83% do dobi od 8 godina. Preostali mogu imati napadaje sve do odrasle dobi. Napadaji zadržavanja daha mogu biti:
Oba oblika su nevoljna, što znači da djeca ne zadržavaju dah namjerno i nemaju kontrolu nad tim što rade. Zadržavanje daha se lako razlikuje od kratkih epizoda svojevoljnog zadržavanja daha. Djeca koja svojevoljno zadržavaju dah ne gube svijest i normalno dišu nakon što dobiju ono što žele ili nakon što osjete nelagodu zbog zadržavanja daha.
Učestaliji, cijanotični oblik, nastaje nesvjesno i obično je dio izljeva gnjeva ili nastaje zbog grđenja i drugog uzbuđujućeg događaja. Ovakvo ponašanje dostiže vrhunac na oko 2. godine, a iščezava nakon 5. godine života.
Obično dijete zavrisne (ponekad bez da je svjesno da to čini), izdahne i prestane disati. Ubrzo nakon, dijete poplavi i izgubi svijest. Može doći do kratkotrajnih konvulzija. Nakon nekoliko sekunda se disanje uspostavi te se vraćaju normalna boja kože i svijest. Ovakvu epizodu je moguće prekinuti stavljanjem vlažne tkanine na djetetovo lice. Usprkos zastrašujućem izgledu, ovo stanje nije opasno za djetetovo zdravlje. Roditelji bi trebali pokušati izbjegavati ponašanje koje uzrokuje napadaje. U isto vrijeme, ne bi smjeli izbjegavati postavljanje pravila djeci iz straha da će ista dovesti do napadaja. Skretanje pozornosti i izbjegavanje situacija koje dovode do izljeva bijesa mogu najbolje spriječiti napadaj zadržavanja daha. Djeci koja su sklona cijanotičnom zadržavanju daha, doktor može preporučiti dodatke prehrani sa željezom, čak i ako dijete nije anemično, kao i liječenje opstruktivne apneje u snu (ako ju dijete ima).
Blijedi oblik obično nastaje nakon bolnog iskustva, poput pada i udarca glavom, ali može uslijediti i nakon zastrašujućih ili iznenadnih događaja. Mozak šalje signal (preko n. vagusa) koji jako usporava rad srca, uzrokujući gubitak svijesti. U ovom obliku gubitak svijesti i zaustavljanje disanja (oboje privremeni) rezultat su živčanog odgovora na iznenađenje koje dovodi do usporavanja srca.
Dijete prestaje disati, brzo gubi svijest te postaje blijedo i mlohavo. Može doći do konvulzija i inkontinencije. Za vrijeme napadaja rad srca je usporen. Nakon napadaja, puls ubrzava, disanje ponovno započinje, a svijest se vraća bez ikakvog liječenja. Budući da ovaj oblik uzrokuje simptome slične onima kod određenih poremećaja srca i mozga, potrebno je napraviti dijagnostičku obradu ako se ovakva stanja često ponavljaju.
(Vidi također Pregled problema u ponašanju djece.)