Poremećaji učenja

Autor: Stephen Brian Sulkes, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Matea Ćurković, dr. med.

Poremećaji učenja uključuju nemogućnost stjecanja, zadržavanja ili široke upotrebe određenih vještina ili informacija kao posljedica nedostataka pažnje, pamćenja ili rasuđivanja, a koji utječu na akademski uspjeh.

  • Pogođena djeca mogu sporo učiti nazive boja, slova, brojanje, čitanje ili pisanje.

  • Djeca ispunjavaju niz akademskih testova i testova inteligencije koje im daju stručnjaci za učenje, a liječnici mogu primijeniti utvrđene kriterije za postavljanje dijagnoze.

  • Liječenje uključuje plan učenja prilagođen vještinama djeteta.

Poremećaji učenja su neurorazvojni poremećaji.

Poremećaji učenja su prilično različiti od intelektualnih teškoća (ranije nazvanih mentalna retardacija) i javljaju se kod djece s normalnom ili čak visokom intelektualnom funkcijom. Poremećaji učenja utječu samo na određene funkcije, dok se kod djece s intelektualnim teškoćama poteškoće pojavljuju na raznim kognitivnim funkcijama.

Tri uobičajene vrste poremećaja učenja su:

  • Poremećaji čitanja

  • Poremećaji pisanog izražavanja

  • Poremećaji matematike

Dakle, djeca s poremećajima u učenju mogu imati značajne poteškoće u razumijevanju i učenju matematike, ali ne i poteškoće s čitanjem, pisanjem i učenjem drugih predmeta. Disleksija je najpoznatiji od poremećaja učenja. Poremećaji učenja ne uključuju probleme s učenjem koji su posljedica problema s vidom, sluhom, koordinacijom ili emocionalnih poremećaja, iako se ti problemi mogu pojaviti i kod djece s poremećajima u učenju.

Djeca se mogu roditi s poremećajem učenja ili ga razviti za vrijeme odrastanja. Iako uzroci poremećaja učenja nisu u potpunosti razjašnjeni, oni uključuju abnormalnosti u osnovnim procesima koji su uključeni u razumijevanje ili korištenje govornog ili pisanog jezika ili numeričkog i prostornog rasuđivanja. Mogući uzroci uključuju bolest majke, korištenje toksičnih lijekova tijekom trudnoće, komplikacije tijekom trudnoće ili porođaja (npr. preeklampsija ili dugi porođaj), probleme s novorođenčetom za vrijeme porođaja (npr. nedonošenost (prematurus), nisku porođajnu težinu, tešku žuticu ili prenesenost (postamturus). Nakon rođenja mogući uzročnici su: izloženosti toksinima iz okoliša poput olova, infekcije središnjeg živčanog sustava, karcinomi i kemoterapija, pothranjivanje,teška socijalna izolacija, emocionalno zanemarivanje ili zlostavljanje.

Iako je broj djece s poremećajima u učenju nepoznat, oko 5% populacije školske dobi u Sjedinjenim Državama prima posebne obrazovne usluge za poremećaje učenja. Omjer broja dječaka i djevojčica s poremećajima u učenju je 5 naspram 1 u korist dječaka, iako djevojčice često nisu prepoznate ili dijagnosticirane kao osobe s poremećajima u učenju.

Mnoga djeca, osobito ona s problemima u ponašanju, postižu u školi lošije rezultate te ih obrazovni psiholozi testiraju na poremećaje u učenju. Unatoč tome, neka djeca s određenim vrstama poremećaja učenja dobro kriju svoje nedostatke, izbjegavajući dijagnozu, a time i liječenje dugo vremena.

Simptomi

Mlađa djeca mogu sporo pamtiti nazive boja ili slova, dodjeljivati riječi poznatim objektima, računati i napredovati u drugim vještinama ranog učenja. Učenje čitanja i pisanja može biti odgođeno. Drugi simptomi mogu biti: kratak raspon pozornosti, lako ometanje (oponašanje poremećaja nedostatka pozornosti s hiperaktivnošću [ADHD]), problemi govora / jezika, poteškoće u razumijevanju govornih informacija i kratak raspon memorije. Oboljela djeca mogu imati poteškoća s aktivnostima koje zahtijevaju finu motoričku koordinaciju kao što su tiskanje i kopiranje.

Djeca s poremećajima u učenju mogu imati poteškoće u komunikaciji. Neka djeca u početku budu frustrirana i kasnije razvijaju probleme u ponašanju kao što su lako ometanje, hiperaktivnost, povlačenje, stidljivost ili agresivnost. Poremećaji učenja i poremećaj pozornosti uzrokovan hiperaktivnošću često se javljaju zajedno.

Dijagnoza

  • Obrazovne, medicinske i psihološke procjene

  • Uspostavljeni kriteriji

Potrebno je procijeniti djecu koja ne čitaju ili ne uče na razini koja se očekuje za njihovu dob. Potrebno je napraviti testiranje sluha i vida jer problemi s ovim osjetilima također mogu ometati vještine čitanja i pisanja. Poremećaji sluha i vida ne smiju biti zamijenjeni poremećajem učenja.

Liječnici trebaju pregledati djecu zbog isključivanja fizičkih poremećaja. Djeca ispunjavaju niz testova verbalne i neverbalne inteligencije te akademske testove čitanja, pisanja i aritmetičkih vještina. Djeca takve testove mogu obaviti u školi na zahtjev roditelja. U Sjedinjenim Američkim Državama i drugim državama, škole su po zakonu obvezne osigurati testiranje i odgovarajući smještaj.

Evaluacija za poremećaj učenja obično uzima u obzir sljedeće:

  • Čitanje

  • Razumijevanje pročitanog materijala

  • Pravopis

  • Pisanje (uz korištenje pravilne gramatike i interpunkcija, jasno izražavanje ideja)

  • Razumijevanje značenja brojeva i njihov međusobni odnos (kod starije djece, radeći jednostavne izračune)

  • Matematičko zaključivanje (korištenje matematičkih koncepata za rješavanje problema)

Djeca koja su značajno ispod razine očekivane za njihovu dob u barem jednom od tih područja tijekom 6 mjeseci ili duže, unatoč liječenju, mogu imati poremećaj učenja.

Liječenje

  • Upravljanje obrazovanjem

Najkorisniji tretman za poremećaj učenja je obrazovanje koje je pažljivo prilagođeno pojedinom djetetu.

The federal Individuals with Disabilities Education Act (IDEA) zahtijeva od javnih škola pružanje besplatnog i odgovarajućeg obrazovanja za djecu i adolescente s poremećajima u učenju. Obrazovanje se mora pružiti u najmanje restriktivnom, najinkluzivnijem okruženju u kojem djeca imaju priliku komunicirati s vršnjacima bez invaliditeta i imaju jednak pristup resursima zajednice.

Mjere poput uklanjanja aditiva u hrani, uzimanja velikih doza vitamina i analiza minerala u tragovima kod djeteta često se poduzimaju, ali nisu potvrđeno korisne. Nijedan lijek nema mnogo utjecaja na akademsko postignuće, inteligenciju i opću sposobnost učenja.

Budući da neka djeca s poremećajem učenja također imaju poremećaj pozornosti uzrokovan hiperaktivnošću, određeni lijekovi, kao što je metilfenidat, mogu poboljšati pozornost i koncentraciju povećavajući time njihovu sposobnost učenja.

Više informacija

  • Individuals with Disabilities Education Act (IDEA)