Granični poremećaj ličnosti karakterizira pervazivni obrazac nestabilnosti u odnosima, slici o sebi, raspoloženju i ponašanju te preosjetljivost na moguće odbacivanje i napuštanje.
-
Osobe s graničnim poremećajem ličnosti strahuju od odbacivanja i napuštanja, dijelom zato što ne žele biti same.
-
Liječnici dijagnosticiraju granični poremećaj ličnosti na temelju specifičnih simptoma, uključujući česte promjene u odnosima, slici o sebi i raspoloženju te autodestruktivno, impulzivno ponašanje.
-
Psihoterapija može smanjiti suicidalno ponašanje, pomoći u ublažavanju depresije i pomoći osobama s ovim poremećajem da bolje funkcioniraju, a lijekovi se ponekad koriste za ublažavanje simptoma.
Poremećaji ličnosti su dugotrajni, pervazivni obrasci mišljenja, doživljavanja, reagiranja i odnosa s drugima koji uzrokuju značajan distres i / ili ometaju sposobnost osobe da funkcionira.
Osobe s graničnim poremećajem ličnosti često teško podnose samoću i mogu pribjeći samodestruktivnim radnjama kako bi se nosile s tim ili izbjegle samoću. Mogu uložiti iznimne napore kako bi izbjegle napuštanje, uključujući i stvaranje kriza. Na primjer, mogu pokušati samoubojstvo kao način da iskomuniciraju svoju patnju i navedu druge ljude da ih spase i brinu za njih.
Procjene o tome kolika je učestalost graničnog poremećaja ličnosti su različite. Javlja se u između 2% do 6% opće populacije u Sjedinjenim Američkim Državama. Dijagnosticira se češće u žena nego u muškaraca. Simptomi kod većine osoba imaju tendenciju smanjivanja s vremenom.
Ostali poremećaji su također često prisutni. Oni uključuju
Uzroci
Uzroci BPD-a
Geni i okolišni čimbenici mogu doprinijeti razvoju graničnog poremećaja ličnosti.
Pojedine osobe mogu imati genetsku sklonost da loše reagiraju na životne stresove, zbog čega postoji veća vjerojatnost da će razviti granični poremećaj ličnosti, kao i druge mentalne poremećaje. Također, granični poremećaj ličnosti obično se javlja u obiteljima, što dalje sugerira da se ova tendencija može djelomično naslijediti. Srodnici prvog stupnja osoba s ovim poremećajem imaju 5 puta veću vjerojatnost da će imati taj poremećaj od opće populacije.
Stresovi tijekom ranog djetinjstva mogu pridonijeti razvoju graničnog poremećaja ličnosti. Mnogi ljudi s graničnim poremećajem ličnosti bili su fizički ili seksualno zlostavljani, odvojeni od skrbnika i / ili su izgubili roditelja dok su bili djeca. Nesigurnost njihove privrženosti za skrbnike pridonosi simptomima graničnog poremećaja ličnosti.
Simptomi
Simptomi BPD-a
Osobe s graničnim poremećajem ličnosti često se doimaju stabilnijma nego što se osjećaju u sebi.
Strah od napuštanja
Osobe s graničnim poremećajem ličnosti strahuju od napuštanja, dijelom zato što ne žele biti same. Ponekad osjećaju da uopće ne postoje, često kada nemaju nekoga tko se brine za njih. Često se osjećaju prazno iznutra.
Kada osobe s ovim poremećajem osjećaju da će biti napuštene, obično postanu uplašene i ljute. Na primjer, mogu postati panične ili bijesne kada netko njima važan kasni nekoliko minuta ili otkaže dogovor. Pretpostavljaju da su ti pogrešni koraci uzrokovani načinom na koji se osoba osjeća prema njima, a ne nepovezanim okolnostima. Mogu vjerovati da otkazani dogovor znači da ih druga osoba odbacuje i da su loši. Intenzitet njihove reakcije odražava njihovu osjetljivost na odbacivanje.
Osobe s graničnim poremećajem ličnosti mogu suosjećati s drugom osobom i brinuti se za nju, ali samo ako osjećaju da će im druga osoba biti na raspolaganju kad god je to potrebno. Iako žele intimne odnose i brinu za druge, teško im je održati stabilne odnose. Oni imaju vrlo visoka očekivanja o tome kako bi ljudi s kojima se osjećaju blisko trebali postupati, a njihovi osjećaji o odnosu mogu brzo i intenzivno fluktuirati.
Ljutnja
Osobe s graničnim poremećajem ličnosti teško kontroliraju svoju ljutnju i često postaju neprikladno i intenzivno ljute. Svoju ljutnju mogu izraziti oštrim sarkazmom, ogorčenošću ili ljutitim tiradama. Njihova je ljutnja često usmjerena na bliske prijatelje, romantične partnere, članove obitelji, a ponekad i na liječnike jer se osjećaju zapostavljeno ili napušteno.
Nakon ispada, često se osjećaju posramljeno i krivo, pojačavajući svoj osjećaj da su loši.
Promjenljivost
Osobe s graničnim poremećajem ličnosti imaju tendenciju da naglo i dramatično promijene svoje viđenje drugih osoba. Na primjer, mogu idealizirati nekoga na početku veze, provoditi puno vremena zajedno i dijeliti sve. Iznenada, mogu osjetiti da ta osoba nije dovoljno brižna i razočarati se. Tada mogu omalovažavati ili postati ljuti na tu osobu.
Mogu biti potrebiti jednu minutu te potom ljuti zbog lošeg postupanja prema njima u idućoj. Njihov se stav mijenja na temelju njihove percepcije dostupnosti i podrške drugih. Kad se osjećaju podržanima, oni mogu biti ranjivi i potrebiti, a kad se osjećaju ugroženi ili iznevjereni, mogu postati ljuti i obezvrijediti druge.
Osobe s graničnim poremećajem ličnosti također mogu naglo i dramatično promijeniti svoju sliku o sebi, što se pokazuje iznenadnom promjenom njihovih ciljeva, vrijednosti, mišljenja, karijera ili prijatelja.
Promjene raspoloženja obično traju samo nekoliko sati i rijetko traju više od nekoliko dana. Raspoloženje se može promijeniti jer su osobe s ovim poremećajem veoma osjetljive na znakove odbacivanja ili kritike u svojim odnosima.
Impulzivno ponašanje i samoozljeđivanje
Mnoge osobe s graničnim poremećajem ličnosti ponašaju se impulzivno, što često rezultira samoozljeđivanjem. Mogu kockati, upuštati se u nesiguran seks, prejedati se, nesmotreno voziti, zloupotrebljavati supstance ili pretjerano trošiti.
Ponašanja povezana sa suicidom, uključujući suicidalne pokušaje i prijetnje te samoozljeđivanje (na primjer, rezanjem ili spaljivanjem), vrlo su česta. Iako mnoga od ovih autodestruktivnih djela nisu namijenjena okončanju života, rizik od suicida je kod ovih osoba 40 puta veći od rizika za opću populaciju. Oko 8 do 10% osoba s graničnim poremećajem ličnosti umire zbog suicida. Ova samodestruktivna djela često su potaknuta odbijanjem, percipiranom napuštenošću ili razočaranjem u nekoga s kim su bliski. Također se mogu samoozljeđivati kako bi izrazili svoj osjećaj da su loši ili oživjeli svoju sposobnost da osjećaju nešto u trenucima kada se ne osjećaju stvarnima ili se osjećaju odvojeno od sebe (što se naziva disocijacija). Ponekad se ljudi s graničnim poremećajem ličnosti samoozljeđuju kako bi odvratili pažnju od bolnih emocija.
Ostali simptomi
Osobe s graničnim poremećajem ličnosti često sabotiraju same sebe kada su pred postizanjem cilja, kako bi ih drugi doživjeli kao osobe koje se bore. Na primjer, mogu napustiti školu neposredno prije mature ili uništiti obećavajući odnos.
Kada se te osobe osjećaju kao da su pod velikim stresom, mogu imati kratke epizode paranoje, simptome koji nalikuju psihozi (kao što su halucinacije) ili disocijaciju. Stres je obično uzrokovan osjećajem da nitko ne brine za njih (to jest, osjećajem da su napušteni i sami) ili osjećajem slomljenosti i bezvrijednosti. Disocijacija uključuje ne osjećati se stvarno (što se zove derealizacija) ili osjećaj odvojenosti od svog tijela ili misli (što se zove depersonalizacija). Ove epizode su privremene i obično nisu dovoljno teške da bi se smatrale zasebnim poremećajem.
Dijagnoza
Dijagnoza BPD-a
Liječnici obično dijagnosticiraju poremećaje ličnosti na temelju kriterija u Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Peto izdanje (DSM-5), objavljenom od strane Američke Psihijatrijske Asocijacije.
Da bi liječnici mogli dijagnosticirati granični poremećaj ličnosti, te osobe moraju imati povijest nestabilnih odnosa, slike o sebi i raspoloženja te impulzivnog ponašanja, pokazujući najmanje pet karakteristika od sljedećih:
Ulažu očajničke napore kako bi izbjegli napuštanje (stvarno ili zamišljeno)
Imaju nestabilne, intenzivne odnose koji se izmjenjuju između idealiziranja i obezvrjeđivanja druge osobe.
Često mijenjaju svoju sliku o sebi ili osjećaj o sebi.
Djeluju impulzivno u najmanje dva područja koja bi im mogla nanijeti štetu (kao što su nesiguran seks, prejedanje ili nesmotrena vožnja)
Opetovano se upuštaju u ponašanje povezano sa suicidom, uključujući pokušaj ili prijetnju suicidom i samoozljeđivanje.
Imaju brze promjene raspoloženja, koje obično traju samo nekoliko sati i rijetko više od nekoliko dana.
Kronično se osjećaju prazno.
Postaju neprimjereno i intenzivno ljuti ili imaju problema s kontroliranjem ljutnje.
Imaju privremene paranoidne misli ili teške disocijativne simptome (osjećaj nestvarnosti ili odvojenosti od sebe), potaknute stresom.
Također, simptomi moraju početi u ranoj odrasloj dobi.
Prognoza
Prognoza BPD-a
Kod većine ljudi s graničnim poremećajem ličnosti simptomi se dramatično smanjuju i često razrješavaju. Međutim, ta poboljšanja se ne moraju nužno pretvoriti u sposobnost održavanja stabilnih odnosa ili zadržavanja posla. Liječenje ima cilj pomoći osobama da bolje funkcioniraju kao i smanjiti simptome. Međutim, simptomi se obično poboljšavaju više od ukupne funkcije.
Liječenje
Liječenje BPD-a
Opći tretman graničnog poremećaja ličnosti je isti kao i za sve poremećaje ličnosti.
Identificiranje i liječenje koegzistirajućih poremećaja važno je za učinkovito liječenje graničnog poremećaja ličnosti.
Liječenje uključuje psihoterapiju i određene lijekove.
Psihoterapija
Glavni tretman za granični poremećaj ličnosti je psihoterapija. Specifične psihoterapije za granični poremećaj ličnosti mogu smanjiti ponašanje povezano sa suicidom, pomoći u ublažavanju depresije i pomoći osobama da bolje funkcioniraju.
Te terapije uključuju sljedeće:
Dijalektička bihevioralna terapija
Sustavna obuka za emocionalnu predvidljivost i rješavanje problema (STEPPS)
Liječenje temeljeno na mentalizaciji
Psihoterapija usmjerena na transfer
Terapija usmjerena na shemu
Opće psihijatrijsko liječenje
Dijalektička bihevioralna terapija pruža tjedne individualne i grupne sesije i terapeuta koji je također dostupan telefonom. Terapeut djeluje kao trener ponašanja. Cilj je pomoći ljudima da pronađu bolje načine reagiranja na stres - na primjer, da se odupru porivima da se ponašaju autodestruktivno.
STEPPS uključuje tjedne grupne sesije tijekom 20 tjedana. Osobe uče vještine za upravljanje svojim emocijama, osporavanje svojih negativnih očekivanja i bolju brigu za sebe. Na primjer, uče se distancirati od onoga što trenutno osjećaju. Uče postaviti ciljeve, izbjegavati ilegalne supstance i poboljšati navike prehrane, spavanja i vježbanja. Od osoba se također traži da identificiraju tim za podršku prijatelja, članova obitelji i zdravstvenih djelatnika koji su voljni podučavati ih kada su u krizi.
Mentalizacija se odnosi na sposobnost osoba da promišljaju i razumiju svoje stanje uma (što osjećaju i zašto) i stanje uma drugih. Liječenje temeljeno na mentalizaciji pomaže ljudima da učine sljedeće:
Učinkovito reguliraju svoje emocije (na primjer, smire se kada su uznemireni)
Shvate kako doprinose vlastitim problemima i poteškoćama s drugima
Razmisle i shvate kako drugi ljudi razmišljaju i kako se osjećaju
Tako im pomaže da se prema drugima odnose s empatijom i suosjećanjem, što također pomaže drugima da ih razumiju i podrže.
Psihoterapija usmjerena na transfer usredotočuje se na interakciju između osobe i terapeuta. Terapeut postavlja pitanja i pomaže osobi da ispita pretjerane, iskrivljene i nerealne slike o sebi i reakcije na različite situacije. Naglašava se aktualni trenutak (uključujući i to kako se osoba odnosi prema terapeutu), a ne prošlost. Na primjer, kada plaha, tiha osoba iznenada postane neprijateljski nastrojena i svadljiva, terapeut može pitati je li osoba primijetila promjenu u osjećajima i zatim zatražiti od osobe da razmisli o tome kako je osoba doživljavala terapeuta i sebe kada su se stvari promijenile. Svrha je
Terapija usmjerena na shemu usredotočuje se na prepoznavanje cjeloživotnih maladaptivnih obrazaca razmišljanja, osjećaja, ponašanja i suočavanja (zvanih sheme) i na zamjenu negativnih misli, osjećaja i ponašanja zdravijima.
Opće psihijatrijsko liječenje namijenjeno je liječniku opće medicine, a ne specijalistu. Koristi individualnu terapiju jednom tjedno, a ponekad i lijekove. Kako bi se povećalo samopouzdanje, terapija daje prednost sposobnosti rada ispred poboljšanja odnosa s drugima. Također uči ljude s graničnim poremećajem ličnosti kako shvatiti njihove simptome i razumjeti koji su ciljevi i očekivani rezultati liječenja.
Suportivna psihoterapija je također korisna. Cilj terapeuta je uspostaviti emocionalni, ohrabrujući, podržavajući odnos s osobom i tako pomoći osobi da razvije zdrave obrambene mehanizme, osobito u međuljudskim odnosima. Međutim, samo suportivno liječenje ne može smanjiti neposrednije probleme graničnog poremećaja ličnosti (kao što je suicidalno ponašanje i samoozljeđivanje) jednako učinkovito kao i druge, specifičnije psihoterapije za granični poremećaj ličnosti.
Lijekovi
Kada je potrebno, lijekovi se koriste za liječenje specifičnih simptoma. Ti lijekovi uključuju
Lijekove koji pomažu stabilizirati raspoloženje: Kako bi se smanjila depresija, tjeskoba, promjene raspoloženja i impulzivne tendencije
Novije antipsihotike (druge generacije): Kako bi se smanjila tjeskoba, ljutnja i sa stresom povezane distorzije u razmišljanju (kao što su paranoidne ili vrlo dezorganizirane misli)
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS), vrsta antidepresiva: kako bi se smanjila depresija i anksioznost
Međutim, SIPPS-i su samo neznatno učinkoviti u osoba s graničnim poremećajem ličnosti.