Granični poremećaj osobnosti karakterizira sveprisutan obrazac nestabilnosti u odnosima, slici o sebi, raspoloženju i ponašanju te preosjetljivost na moguće odbacivanje i napuštanje.
-
Osobe s graničnim poremećajem osobnosti strahuju od odbacivanja i napuštanja, dijelom zato što ne žele biti same.
-
Liječnici dijagnosticiraju poremećaj granične osobnosti na temelju specifičnih simptoma, uključujući česte promjene u odnosima, slici o sebi i raspoloženju te autodestruktivno, impulzivno ponašanje.
-
Psihoterapija može smanjiti suicidalno ponašanje, pomoći u ublažavanju depresije i pomoći ljudima s tim poremećajem da bolje funkcioniraju, ali ponekad su potrebni lijekovi za smanjenje simptoma.
Poremećaji osobnosti su dugotrajni, prožimajući obrasci mišljenja, opažanja, reagiranja i povezivanja koji uzrokuju značajnu uznemirenost i / ili ometaju sposobnost osobe da funkcionira.
Osobe s graničnim poremećajem osobnosti ne mogu tolerirati biti same i mogu pribjeći autodestruktivnim radnjama kako bi se nosile s tim ili izbjegle biti same. Mogu uložiti iznimne napore kako bi izbjegle napuštanje, uključujući i stvaranje kriza. Na primjer, mogu pokušati samoubojstvo kao način da iskomuniciraju svoju patnju i navedu druge ljude da ih spase i brinu za njih.
Procjene o tome kolika je učestalost graničnog poremećaja osobnosti su različite. Javlja se u između 2% do 6% opće populacije u Sjedinjenim Američkim Državama. Dijagnosticira se češće u žena nego u muškaraca. S vremenom se simptomi kod većine ljudi imaju tendenciju smanjivati.
Ostali poremećaji su također često prisutni. Oni uključuju
Uzroci
Geni i okolišni čimbenici mogu doprinijeti razvoju graničnog poremećaja osobnosti.
Pojedini ljudi mogu imati genetsku sklonost da loše reagiraju na životne stresove, zbog čega postoji veća vjerojatnost da će razviti granični poremećaj osobnosti, kao i druge mentalne poremećaje. Također, granični poremećaj osobnosti obično se javlja u obiteljima, što dalje sugerira da se ova tendencija može djelomično naslijediti. Srodnici prvog stupnja osoba s ovim poremećajem imaju 5 puta veću vjerojatnost da će imati taj poremećaj od opće populacije.
Stresovi tijekom ranog djetinjstva mogu pridonijeti razvoju graničnog poremećaja osobnosti. Mnogi ljudi s graničnim poremećajem osobnosti bili su fizički ili seksualno zlostavljani, odvojeni od skrbnika i / ili su izgubili roditelja dok su bili djeca. Nesigurnost njihove privrženosti za skrbnike pridonosi simptomima graničnog poremećaja osobnosti.
Simptomi
Osobe s graničnim poremećajem osobnosti često se doimaju stabilnijma nego što se osjećaju u sebi.
Strah od napuštanja
Osobe s graničnim poremećajem osobnosti strahuju od napuštanja, dijelom zato što ne žele biti same. Ponekad osjećaju da uopće ne postoje, često kada nemaju nekoga tko se brine za njih. Često se osjećaju prazno iznutra.
Kada osobe s ovim poremećajem osjećaju da će biti napuštene, obično postanu uplašene i ljute. Na primjer, mogu postati panične ili bijesne kada netko njima važan kasni nekoliko minuta ili otkaže dogovor. Pretpostavljaju da su ti pogrešni koraci uzrokovani načinom na koji se osoba osjeća prema njima, a ne nepovezanim okolnostima. Mogu vjerovati da otkazani dogovor znači da ih druga osoba odbacuje i da su loši. Intenzitet njihove reakcije odražava njihovu osjetljivost na odbacivanje.
Osobe s graničnim poremećajem osobnosti mogu suosjećati s drugom osobom i brinuti se za nju, ali samo ako osjećaju da će im druga osoba biti na raspolaganju kad god je to potrebno. Iako žele intimne odnose i brinu za druge, teško im je održati stabilne odnose. Oni imaju vrlo visoka očekivanja o tome kako bi ljudi s kojima se osjećaju bliski trebali postupati, a njihovi osjećaji o odnosu mogu brzo i intenzivno fluktuirati.
Ljutnja
Osobe s graničnim poremećajem osobnosti teško kontroliraju svoju ljutnju i često postaju neprikladno i intenzivno ljuti. Svoju ljutnju mogu izraziti zajedajućim sarkazmom, ogorčenošću ili ljutitim tiradama. Njihova je ljutnja često usmjerena na bliske prijatelje, romantične partnere, članove obitelji, a ponekad i na liječnike jer se osjećaju zapostavljeno ili napušteno.
Nakon ispada, često se osjećaju posramljeno i krivo, pojačavajući svoj osjećaj da su loši.
Promjenljivost
Osobe s graničnim poremećajem osobnosti imaju tendenciju da naglo i dramatično promijene svoje viđenje drugih osoba. Na primjer, mogu nekoga idealizirati rano u vezi, provesti puno vremena zajedno i podijeliti sve. Iznenada, mogu osjetiti da ta osoba nije dovoljno brižna i razočarati se. Tada mogu omalovažavati ili postati ljuti na tu osobu.
Mogu biti potrebiti jednu minutu te potom ljuti zbog lošeg postupanja prema njima u idućoj. Njihov se stav mijenja na temelju njihove percepcije dostupnosti i podrške drugih. Kad se osjećaju podržanima, oni mogu biti ranjivi i potrebiti, a kad se osjećaju ugroženi ili iznevjereni, mogu postati ljuti i obezvrijediti druge.
Osobe s graničnim poremećajem osobnosti također mogu naglo i dramatično promijeniti svoju sliku o sebi, što se pokazuje iznenadnom promjenom njihovih ciljeva, vrijednosti, mišljenja, karijera ili prijatelja.
Promjene raspoloženja obično traju samo nekoliko sati i rijetko traju više od nekoliko dana. Raspoloženje se može promijeniti jer su osobe s ovim poremećajem veoma osjetljive na znakove odbacivanja ili kritike u svojim odnosima.
Impulzivno ponašanje i samoozljeđivanje
Mnoge osobe s graničnim poremećajem osobnosti ponašaju se impulzivno, što često rezultira samoozljeđivanjem. Mogu kockati, upuštati se u nesiguran seks, prejedati se, nesmotreno voziti, zloupotrebljavati supstance ili pretjerano trošiti.
Ponašanja povezana sa samoubojstvom, uključujući suicidalne pokušaje i prijetnje te samoozljeđivanje (na primjer, rezanjem ili spaljivanjem), vrlo su česta. Iako mnoga od ovih autodestruktivnih djela nisu namijenjena okončanju života, rizik od samoubojstva kod tih osoba je 40 puta veći od rizika za opću populaciju. Oko 8 do 10% osoba s graničnim poremećajem osobnosti umire samoubojstvom. Ta autodestruktivna djelovanja često su potaknuta odbacivanjem, uočenim napuštanjem ili razočaranjem u nekoga s kim su bliski. Također se mogu samoozljeđivati kako bi izrazili svoj osjećaj da su loše ili oživjeli svoju sposobnost da osjećaju kada se ne osjećaju stvarno ili se osjećaju odvojeno od sebe (što se naziva disocijacija).
Ostali simptomi
Osobe s graničnim poremećajem osobnosti često se sabotiraju kada dođu blizu clja, tako da ih drugi vide kao da se muče. Na primjer, mogu napustiti školu neposredno prije mature ili uništiti obećavajući odnos.
Kada se te osobe osjećaju kao da su pod velikim stresom, mogu imati kratke epizode paranoje, simptome koji nalikuju psihozi (kao što su halucinacije) ili disocijaciju. Stres je obično uzrokovan osjećajem da nitko ne brine za njih (tj. osjeća se napuštenosti i samoće) ili osjećajem slomljenosti i bezvrijednosti. Disocijacija uključuje ne osjećati se stvarno (što se zove derealizacija) ili osjećaj odvojenosti od svog tijela ili misli (što se zove depersonalizacija). Ove epizode su privremene i obično nisu dovoljno teške da bi se smatrale zasebnim poremećajem.
Dijagnoza
Liječnici obično dijagnosticiraju poremećaje osobnosti na temelju kriterija u Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Peto izdanje (DSM-5), objavljenom od strane Američke Psihijatrijske Udruge.
Da bi liječnici mogli dijagnosticirati granični poremećaj osobnosti, te osobe moraju imati povijest nestabilnih odnosa, slike o sebi i raspoloženja te impulzivnog ponašanja, pokazujući najmanje pet karakteristika od sljedećih:
-
Ulažu očajničke napore kako bi izbjegli napuštanje (stvarno ili zamišljeno)
-
Imaju nestabilne, intenzivne odnose koji se izmjenjuju između idealiziranja i obezvrjeđivanja druge osobe.
-
Često mijenjaju svoju sliku o sebi ili osjećaj o sebi.
-
Djeluju impulzivno u najmanje dva područja koja bi im mogla nanijeti štetu (kao što su nesiguran seks, prejedanje ili nesmotrena vožnja)
-
Opetovano se upuštaju u ponašanje povezano sa samoubojstvom, uključujući pokušaj ili prijetnju samoubojstvom i samoozljeđivanje.
-
Imaju brze promjene raspoloženja, koje obično traju samo nekoliko sati i rijetko više od nekoliko dana.
-
Kronično se osjećaju prazno.
-
Oni postaju neprimjereno i intenzivno ljuti ili imaju problema s kontroliranjem ljutnje.
-
Imaju privremene paranoidne misli ili teške disocijativne simptome (osjećaj nestvarnosti ili odvojenosti od sebe), potaknuto stresom.
Također, simptomi počinju u ranoj odrasloj dobi.
Prognoza
Kod većine ljudi s graničnim poremećajem osobnosti simptomi se dramatično smanjuju i često se ustaljuju. Međutim, ta poboljšanja se ne moraju nužno pretvoriti u sposobnost održavanja stabilnih odnosa ili zadržavanja posla. Liječenje cilja pomoći ljudima da bolje funkcioniraju, kao i da se smanje simptomi.
Liječenje
Opći tretman graničnog poremećaja osobnosti je isti kao i za sve poremećaje osobnosti.
Identificiranje i liječenje koegzistirajućih poremećaja važno je za učinkovito liječenje graničnog poremećaja osobnosti.
Liječenje uključuje psihoterapiju i određene lijekove.
Psihoterapija
Glavni tretman za granični poremećaj osobnosti je psihoterapija. Specifične psihoterapije za granični poremećaj osobnosti mogu smanjiti ponašanje povezano sa samoubojstvom, pomoći u ublažavanju depresije i pomoći ljudima da bolje funkcioniraju.
Te terapije uključuju sljedeće:
-
Dijalektička bihevioralna terapija
-
Sustavi obuke za emocionalnu predvidljivost i rješavanje problema (STEPPS)
-
Liječenje temeljeno na mentalizaciji
-
Psihoterapija usmjerena na prijenos
-
Terapija usmjerena na shemu
-
Opće psihijatrijsko liječenje
Dijalektička bihevioralna terapija pruža tjedne individualne i grupne sesije i terapeuta koji je također dostupan telefonom. Terapeut djeluje kao trener ponašanja. Cilj je pomoći ljudima da pronađu bolje načine reagiranja na stres - na primjer, da se odupru porivima da se ponašaju autodestruktivno.
STEPPS uključuje tjedne grupne sesije tijekom 20 tjedana. Ljudi uče vještine za upravljanje svojim emocijama, osporavanje svojih negativnih očekivanja i bolju brigu za sebe. Na primjer, uče se distancirati od onoga što trenutno osjećaju. Oni uče postaviti ciljeve, izbjegavati ilegalne supstance i poboljšati navike prehrane, spavanja i vježbanja. Od ljudi se također traži da identificiraju tim za podršku od prijatelja, članova obitelji i zdravstvenih djelatnika koji su ih spremni trenirati kada su u krizi.
Mentalizacija se odnosi na sposobnost ljudi da razmišljaju i razumiju vlastito stanje uma (ono što osjećaju i zašto) i stanje um drugih. Liječenje temeljeno na mentalizaciji pomaže ljudima da učine sljedeće:
-
Učinkovito reguliraju svoje emocije (na primjer, smire se kada su uznemireni)
-
Shvate kako doprinose vlastitim problemima i poteškoćama s drugima
-
Razmisle i shvate kako drugi ljudi razmišljaju i kako se osjećaju
Tako im pomaže da se odnose prema drugima s empatijom i suosjećanjem, što također pomaže drugima da ih razumiju i podrže.
Psihoterapija usmjerena na prijenos usredotočuje se na interakciju između osobe i terapeuta. Terapeut postavlja pitanja i pomaže osobi da ispita pretjerane, iskrivljene i nerealne slike o sebi i reakcije na različite situacije. Naglašava se trenutni trenutak (uključujući i to kako se osoba odnosi prema terapeutu), a ne prošlost. Na primjer, kada plaha, tiha osoba iznenada postane neprijateljska i argumentativna, terapeut može pitati je li osoba primijetila pomak u osjećajima, a zatim zamoliti osobu da razmisli o tome kako je doživljavala terapeuta i sebe kada su se stvari promijenile. Svrha je
Terapija usmjerena na shemu usredotočuje se na prepoznavanje cjeloživotnih maladaptivnih obrazaca razmišljanja, osjećaja, ponašanja i suočavanja (zvanih sheme) i na zamjenu negativnih misli, osjećaja i ponašanja zdravijima.
Opće psihijatrijsko liječenje namijenjen je liječniku opće medicine, a ne specijalistu. Koristi individualnu terapiju jednom tjedno, a ponekad i lijekove. Kako bi povećali samopouzdanje, terapija daje prednost sposobnosti osobe da radi na poboljšanju odnosa. Također uči ljude s graničnim poremećajem osobnosti kako shvatiti njihove simptome i razumjeti koji su ciljevi i očekivani rezultati liječenja.
Suportivna psihoterapija je također korisna. Cilj terapeuta je uspostaviti emocionalni, ohrabrujući, podržavajući odnos s osobom i tako pomoći osobi da razvije zdrave obrambene mehanizme, osobito u međuljudskim odnosima. Međutim, samo suportivno liječenje ne može smanjiti neposrednije probleme graničnog poremećaja osobnosti (kao što je suicidalno ponašanje i samoozljeđivanje) jednako učinkovito kao i druge, specifičnije psihoterapije za granični poremećaj osobnosti.
Lijekovi
Kada je potrebno, lijekovi se koriste za liječenje specifičnih simptoma. Ti lijekovi uključuju
-
Lijekove koji pomažu stabilizirati raspoloženje (kao što je lamotrigin): Kako bi se smanjila depresija, tjeskoba, promjene raspoloženja i impulzivne tendencije
-
Novije antipsihotike (druge generacije): Kako bi se smanjili tjeskoba, ljutnja i sa stresom povezane distorzije u razmišljanju (kao što su paranoidne ili vrlo dezorganizirane misli)
-
Selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SIPPS), vrsta antidepresiva: Kako bi se smanjila depresija i tjeskoba
Međutim, SIPPS-ovi su tek neznatno učinkoviti u osoba s graničnim poremećajem osobnosti.