Silikoza

Autor: Abigail R. Lara, MD
Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.

Silikoza je trajno stvaranje ožiljaka u plućima uzrokovano udisanjem silicijeve prašine (kvarcne, odnosno kremene prašine).

  • Otežano disanje najprije se javlja u naporu (pri fizičkom opterećenju), a ponekad prelazi u zaduhu čak i u mirovanju. Neke osobe imaju i kašalj koji može, ali ne mora biti produktivan (iskašljavaju).

  • Dijagnoza se postavlja rendgenskim snimanjem pluća ili kompjutoriziranom tomografijom prsnog koša (CT toraksa).

  • Liječnici ponekad daju lijekove kako bi održali dišne putove prohodnima.

Silikoza je najstarija poznata bolest pluća izazvana vanjskim čimbenicima. Nastaje zbog udisanja sitnih čestica minerala silicija (najčešće kvarca) ili, rjeđe, zbog udisanja silikata, npr. talka.

Najugroženiji radnici su oni koji vade ili miniraju stijene i pijesak (rudari, radnici u kamenolomu, kamenoklesari) ili koji koriste kamen koji sadrži silicijev dioksid ili abrazivni pijesak (pjeskari, staklari, radnici u ljevaonicama, obradi dragog kamenja i keramičari; lončari). U novije vrijeme silikoza je otkrivena kod radnika koji izrađuju ili ugrađuju radne ploče proizvedene od umjetnih silikata (silicijskog konglomerata). Kopačima ugljena (rudarima u ugljenokopima) prijeti mješovita silikoza i pneumokonioza kopača ugljena.

Silikoza može biti:

  • akutna

  • kronična

Akutna silikoza može se razviti nakon intenzivne izloženosti koja traje nekoliko godina ili mjeseci.

Kronična silikoza najčešći je oblik i uglavnom se razvija tek nakon izloženosti koja traje desetljećima.

Ubrzana silikoza, koja je rijetka, može se razviti nakon intenzivnije izloženosti koja traje nekoliko godina ili čak samo nekoliko mjeseci (slično akutnoj silikozi). Silika (silicijev dioksid) također uzrokuje i rak pluća.

Udahnuta silicijska prašina dospijeva u pluća, gdje je stanice čistačice, kao što su makrofagi, okruže i progutaju, odnosno fagocitiraju (vidi Pregled imunološkog sustava). Enzimi koje oslobađaju stanice čistačice dovode do stvaranja ožiljaka u plućnom tkivu.

Jednostavna kronična silikoza prvi je stadij kronične silikoze. U ovom početnom stadiju ožiljno promijenjena područja tvore sitne okrugle čvoriće.

Na kraju se razvija komplicirana kronična silikoza kada se ožiljno promijenjena područja spoje u veće mase. Ponekad se te veće mase spoje u još opsežnije mase (progresivna masivna fibroza). Takva ožiljno promijenjena područja ne mogu normalno prenositi kisik u krv. Pluća postaju manje elastična, a disanje zahtijeva veći napor (rad).

Silikoza

Tijekom normalnog disanja zrak prolazi kroz nos, zatim niz dušnik i ulazi u sve manje dišne putove koji se nazivaju bronhi. Bronhi se granaju u bronhiole, a zatim u sitne, grozdaste nakupine nježnih mjehurića s tankim stijenkama koji se nazivaju alveole. U alveolama se kisik izmjenjuje za ugljikov dioksid u krvi. Ljudi koji rade u rudnicima ili kamenolomima, kao i oni koji rade s tvarima kao što su beton ili staklo, imaju povećan rizik od udisanja sitnih čestica silicijske prašine. Silicijev dioksid (silika) je čest prirodni kristal i glavna komponenta pijeska. Sitne čestice silicijeva dioksida putuju kroz najmanje dišne putove sve do alveolarnih mjehurića. U alveolama imunološke stanice zvane makrofagi obuhvate (fagocitiraju) čestice silicijeva dioksida; makrofagi su namijenjeni uništavanju stranih čestica i mikroorganizama u tijelu pomoću posebnih enzima. Nažalost, umjesto da makrofagi unište čestice silicijeva dioksida (siliku), one postaju pogubne za te imunološke stanice, koje oslobađaju enzime dok ugibaju. Kada se enzimi oslobode, djeluju kao nadražujući čimbenik u plućima i pokreću upalni proces. Kada se to dogodi, posebne stanice koje se nazivaju fibroblasti dolaze na to mjesto i počinju odlagati vlaknasto tkivo oko čestica, stvarajući čvoriće građene od ožiljnog tkiva u plućima. Nakupljanje ožiljnog tkiva s vremenom smanjuje izmjenu kisika u plućima i uzrokuje otežano disanje koje se postupno pogoršava. Drugi simptomi silikoze mogu biti bol u prsima i grub, suh kašalj, ponekad s iskašljavanjem krvi.

Simptomi

Simptomi silikoze

Akutna silikoza brzo dovodi do pogoršanja zaduhe. Bolesnici također mršave i tuže se na umor. Često se unutar 2 godine razvije zatajenje disanja (respiratorna insuficijencija).

Kronična silikoza često godinama ne izaziva simptome, ali mnogi ljudi s vremenom razviju zaduhu u naporu (otežano disanje pri fizičkom opterećenju). Ponekad otežano disanje prelazi u zaduhu, čak i u mirovanju. Neki ljudi imaju kašalj koji može biti produktivan (stvara se sekret koji iskašljavaju). Disanje se može pogoršavati godinama nakon što osoba prestane raditi sa silicijevom prašinom. Oštećenje pluća može dovesti do niže koncentracije kisika u krvi te također može opteretiti desnu stranu srca. Takvo opterećenje može dovesti do zatajenja srca zvanog cor pulmonale (plućno srce), što može biti kobno.

Osobe s ubrzanom silikozom imaju iste simptome kao i osobe s kroničnom silikozom, ali se simptomi razvijaju i pogoršavaju u kraćem vremenskom razdoblju.

Osobe sa silikozom višestruko su sklonije tuberkulozi ili nokardiozi kada su izložene uzročnicima tih bolesti nego osobe bez silikoze. Njima također prijeti progresivna sistemska skleroza, kronična bubrežna bolest i rak pluća.

Dijagnoza

Dijagnoza silikoze
  • kompjutorizirana tomografija

Dijagnoza se postavlja kada osoba koja je radila sa silicijevom prašinom ima na kompjutoriziranoj tomografiji prsnog koša (CT-u toraksa) promjene karakteristične za silikozu. Može se učiniti i rendgenska snimka prsnog koša kako bi se lakše dijagnosticirala silikoza. Ako su radiološki nalazi nejasni, dijagnoza se može potvrditi uzimanjem uzoraka plućnog tkiva (biopsijom pluća). Provode se dodatne pretrage kako bi se silikoza razlučila od drugih bolesti.

Prevencija

Prevencija silikoze

Kontrola silicijske prašine na radnom mjestu ključna je za sprječavanje silikoze. Ako se prašina ne može kontrolirati, kao što je to slučaj u industriji pjeskarenja, radnici trebaju nositi zaštitnu opremu, odnosno zaštitne kapuljače s dovodom čistog zraka ili posebne maske koje učinkovito filtriraju sitne čestice. Takva zaštita možda neće biti dostupna svim osobama koje rade u prašnjavom okruženju (npr. ličioci i zavarivači), zato kad god je moguće treba koristiti druge abrazive, a ne pijesak.

Radnici izloženi silicijskoj prašini moraju redovito ići na rendgensko snimanje prsnog koša kako bi se patološke promjene mogle rano otkriti. Radnike koji puše treba poticati da prestanu s pušenjem. Druge preventivne mjere obuhvaćaju pneumokokno cjepivo i godišnje cijepljenje protiv gripe radi zaštite od infekcija na koje radnici mogu biti osjetljiviji.

Liječenje

Liječenje silikoze
  • ispiranje cijelih pluća

  • kortikosteroidi za akutnu ili ubrzanu silikozu

  • liječenje simptoma i komplikacija, npr. lijekovi koji šire dišne putove i ponekad transplantacija pluća

Silikoza se ne može izliječiti, ali se njezino napredovanje može usporiti ako se izbjegne izloženost silicijskoj prašini, osobito u ranom stadiju bolesti.

Ispiranje cijelog pluća (lavaža) može se koristiti za liječenje i akutne i kronične silikoze. Prilikom ovog postupka liječnici ispune jedno plućno krilo slanom (fiziološkom) otopinom, a zatim je isisavanjem (aspiracijom) uklone kako bi odstranili štetne tvari iz bronha i alveola.

Nekim bolesnicima s akutnom ili ubrzanom silikozom pomažu kortikosteroidi.

Osobama sa zaduhom (otežanim disanjem) mogu pomoći lijekovi koji održavaju dišne putove prohodnima i bez sluzi (bronhodilatatori). Transplantacija pluća je posljednje rješenje.

Budući da osobe sa silikozom imaju visok rizik obolijevanja od tuberkuloze, moraju ići na redovite kontrolne preglede koji uključuju i kožno testiranje na tuberkulozu.

Osobe treba kontrolirati i liječiti zbog niske koncentracije kisika u krvi. Plućna rehabilitacija može pomoći osobama u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.