Poremećaji ličnosti su karakterizirani dugotrajnim i pervazivnim obrascima razmišljanja, doživljavanja, reagiranja i odnosa s drugima koji uzrokuju značajnu patnju i / ili narušavaju funkcioniranje osobe.
-
Postoji 10 tipova poremećaja ličnosti, od kojih svaki ima karakteristične probleme sa slikom o sebi i obrascima reagiranja na druge ljude i na stresne događaje.
-
Simptomi se razlikuju ovisno o tipu poremećaja ličnosti, ali generalno su prisutne poteškoće u odnosima s drugima i nošenju sa stresom i / ili imaju sliku o sebi koja ovisi o situaciji i koja se razlikuje od načina na koji ih drugi doživljavaju.
-
Liječnici uzimaju u obzir dijagnozu poremećaja ličnosti kod osoba koje perzistentno promatraju sebe ili druge na način koji se razlikuje od stvarnosti ili kada se nastavljaju ponašati na način koji redovito ima negativne posljedice.
-
Lijekovi propisani za liječenje poremećaja ličnosti obično ne mijenjaju te poremećaje, ali mogu pomoći u smanjenju uznemirujućih simptoma.
-
Psihoterapija može pomoći osobama da postanu svjesni svoje uloge u stvaranju vlastitih problema i pomoći im da promijene svoje društveno nepoželjno ponašanje.
Crte ličnosti predstavljaju obrasce razmišljanja, doživljavanja, reagiranja i odnosa s drugima koji su relativno stabilni tijekom vremena. Na primjer, neki ljudi imaju tendenciju biti neraspoloženi i povučeni. Drugi su skloni biti otvoreni i društveni.
Poremećaji ličnosti postoje kada crte ličnosti postanu toliko izražene, rigidne i maladaptivne da osoba ima problema na poslu, u školi i / ili u odnosima s drugim ljudima. Takva društvena neprilagođenost može uzrokovati značajne poteškoće kod osoba s poremećajem ličnosti, kao i kod osoba koje ih okružuju. Većina osoba čije su crte ličnosti neefikasne, ili imaju negativne posljedice, pokušavaju promijeniti svoje obrasce reagiranja. Nasuprot tome, osobe s poremećajem ličnosti ne mijenjaju svoje obrasce reagiranja, čak i kada su ti obrasci opetovano neefikasni, a posljedice negativne. Takvi se obrasci nazivaju maladaptivnima jer se takve osobe ne prilagođavaju na način koji okolnosti zahtijevaju. Maladaptivni obrasci se razlikuju po tome koliko su ozbiljni i koliko dugo traju.
Postoji 10 tipova poremećaja ličnosti prema Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Peto izdanje (DSM-5), objavljenim od strane Američke Psihijatrijske Asocijacije.
Oko 10% ljudi ima poremećaj ličnosti. Ovi poremećaji obično podjednako pogađaju muškarce i žene, iako pojedini tipovi poremećaja ličnosti više pogađaju jedan spol nego drugi. Na primjer, antisocijalni poremećaj ličnosti je 6 puta češći među muškarcima.
Za većinu ljudi s poremećajem ličnosti, poremećaj uzrokuje umjerene probleme i smanjuje se tijekom vremena. Međutim, neki ljudi imaju ozbiljne socijalne i psihološke probleme koji traju cijeli život.
Poremećaji ličnosti obično se javljaju tijekom kasne adolescencije ili rane odrasle dobi, ali se mogu pojaviti i ranije (tijekom djetinjstva). Koliko dugo traju uvelike varira. Neki tipovi poremećaja ličnosti (kao što su antisocijalni ili granični) obično se s godinama ublažavaju ili nestaju. Za druge (kao što su opsesivno-kompulzivni ili shizotipni), navedeno je manje vjerojatno. Kod nekih osoba simptomi mogu i dalje trajati, ali su manje ozbiljni.
Mnogi ljudi s poremećajem ličnosti također imaju jedno ili više od sljedećeg:
Ukoliko su istodobno prisutni poremećaj ličnosti i jedan od gore navedenih poremećaja, smanjuje se vjerojatnost odgovora na liječenje za oba poremećaja te time pogoršava njihova prognoza.
Uzroci
Uzroci poremećaja ličnosti
Poremećaji ličnosti rezultat su interakcije gena i okoliša. Odnosno, neki se ljudi rađaju s genetskom sklonošću da imaju poremećaj ličnosti, a tu sklonost zatim smanjuju ili pojačavaju okolišni čimbenici. Općenito, geni i okoliš približno jednako doprinose razvoju poremećaja ličnosti.
Tipovi poremećaja ličnosti
10 poremećaja ličnosti može se grupirati u tri skupine (A, B i C). Tipovi u svakoj skupini dijele neke osnovne crte ličnosti, ali svaki poremećaj ima svoja prepoznatljiva obilježja.
Osobe s poremećajem ličnosti iz Skupine A mogu djelovati neobično ili ekscentrično. Skupina A uključuje sljedeće poremećaje ličnosti, od kojih svaki ima svoja prepoznatljiva obilježja:
Osobe s poremećajem ličnosti iz Skupine B se doživljavaju kao dramatične, emocionalne ili prevrtljive. Skupina B uključuje sljedeće poremećaje ličnosti, od kojih svaki ima svoja prepoznatljiva obilježja:
Antisocijalni: Društvena neodgovornost, zanemarivanje drugih, obmanjivanje i manipuliranje drugima radi osobne koristi
Granični:Unutarnja praznina, strah od napuštanja u vezama, nestabilne veze, problemi s kontroliranjem emocija i impulzivno ponašanje
Histrionski: Traženje pažnje i dramatično ponašanje
Narcistični: Potreba za divljenjem, nedostatak empatije i ekstreman osjećaj vlastite vrijednosti (zvano grandioznost)
Osobe s poremećajem ličnosti iz skupine C mogu djelovati anksiozno ili prestrašeno. Skupina C uključuje sljedeće poremećaje ličnosti, od kojih svaka ima svoje prepoznatljive osobine:
Simptomi
Simptomi poremećaja ličnost
Poremećaji ličnosti uglavnom uključuju poteškoće s
Identitetom i samosvijesti: Osobama s poremećajem ličnosti nedostaje jasna ili stabilna slika o sebi. Odnosno, način na koji oni gledaju na sebe mijenja se ovisno o situaciji i ljudima. Na primjer, mogu naizmjence razmišljati o sebi kao o okrutnoj ili ljubaznoj osobi. Ili mogu biti nedosljedni u svojim vrijednostima i ciljevima. Na primjer, mogu biti duboko religiozni dok su u crkvi, ali bezobrazni i bez poštovanja drugdje. Samopoštovanje može biti nerealno visoko ili nisko.
Odnosima: Osobe s poremećajem ličnosti imaju poteškoća u ostvarivanju bliskih, stabilnih odnosa s drugima. Mogu biti bezosjećajni prema drugima ili emocionalno udaljeni, ili im može nedostajati empatije.
Osobe s poremećajem ličnosti često se doimaju nedosljednima, zbunjujućima i frustrirajućima članovima obitelji i drugim ljudima oko njih, uključujući i liječnike. Njihov roditeljski stil može biti nedosljedan, distanciran, preemotivan, zlostavljajuć ili neodgovoran, te ponekad dovodi do tjelesnih i / ili mentalnih problema kod njihove djece.
Osobe s poremećajem ličnosti mogu imati problema sa spoznavanjem koji su razumni, sigurni i prihvatljivi načini postupanja i ponašanja prema drugima.
Osobe s poremećajem ličnosti mogu ne biti svjesne svoje uloge u stvaranju vlastitih problema.
Dijagnoza
Dijagnoza poremećaja ličnosti
Liječnici temelje dijagnozu specifičnog poremećaja ličnosti prema popisu crta ličnosti (kriterija) predviđenih za svaki poremećaj u DSM-5.
Neke osobe s poremećajem ličnosti uznemirene su svojim ponašanjem i aktivno traže liječenje. Druge ne mogu vidjeti problem u vlastitom ponašanju. Stoga obično ne traže pomoć samoinicijativno. Umjesto toga, često ih upućuju njihovi prijatelji, članovi obitelji ili društvena organizacija, jer njihovo ponašanje uzrokuje poteškoće drugima.
Kada osobe s poremećajem ličnosti potraže pomoć, razlog je vjerojatno da dobiju pomoć vezanu uz simptome anksioznosti, depresije ili ovisnosti, ili pomoć za probleme stvorene njihovim poremećajem ličnosti poput razvoda, nezaposlenosti ili usamljenosti, a ne za sam poremećaj ličnosti kao takav. Kada ljudi prijavljuju takve simptome ili probleme, liječnici im obično postavljaju pitanja kako bi utvrdili je li u pitanju poremećaj ličnosti. Na primjer, liječnici pitaju kako vide sebe i druge i kako reagiraju kad drugi imaju negativne reakcije na njihovo ponašanje. Poremećaji ličnosti nedovoljno su dijagnosticirani jer se liječnici ponekad usredotočuju na simptome tjeskobe ili depresije, koji mogu zasjeniti značajke bilo kojeg podležećeg poremećaja ličnosti.
Liječnik sumnja na poremećaj ličnosti ako ljudi
Uporno promatraju sebe ili druge na način koji se razlikuje od stvarnosti
Opisuju obrazac neprimjerenih misli ili ponašanja koji se ne mijenja unatoč negativnim posljedicama takvog ponašanja
Uznemireni su svojim ponašanjem i / ili posljedicama ili ne mogu adekvatno funkcionirati zbog svog ponašanja
Neprikladne misli i ponašanja mogu uključivati kako ljudi vide i razumiju sebe i druge, kako komuniciraju s drugima i / ili koliko dobro kontroliraju svoje impulse. Takve misli i ponašanja smatraju se poremećajem samo ako su perzistentni (ne samo povremeni) i ako ih osoba nastavlja raditi iako joj uzrokuju patnju ili poteškoće u svakodnevnom životu. Također, misli i ponašanja moraju započeti tijekom adolescencije ili rane odrasle dobi, a ne kasnije u životu.
Da bi potvrdili dijagnozu, liječnici mogu razgovarati s prijateljima i članovima obitelji te osobe kako bi dobili dodatne informacije. Bez takve pomoći, liječnik i ta osoba možda neće biti svjesni uloge navedene same osobe u stvaranju problema.
Liječenje
Liječenje poremećaja ličnosti
Liječenje poremećaja ličnosti je psihoterapija, koja uključuje individualnu psihoterapiju i grupnu terapiju. Vjerojatnije je da će terapija biti učinkovita kada ljudi sami traže liječenje i motivirani su za promjenu.
Lijekovi mogu pomoći u ublažavanju simtpoma poput depresije i anksioznosti, te mogu pomoći i u kontroli nekih crta ličnosti poput agresivnosti. Međutim, lijekovi ne mogu izliječiti poremećaj ličnosti.
Poremećaji ličnosti mogu biti posebno teški za liječenje, pa je važno odabrati terapeuta koji je iskusan i koji ne osuđuje, te koji može razumjeti kakvu osoba ima sliku o sebi, njena područja osjetljivosti i uobičajene načine suočavanja.
Opća načela liječenja
Iako se specifični tretmani razlikuju prema tipu poremećaja ličnosti, liječenje općenito ima za cilj
Smanjiti patnju
Pomoći ljudima razumjeti da su njihovi problemi unutarnji (nisu uzrokovani drugim osobama ili situacijama)
Smanjiti maladaptivno i socijalno nepoželjno ponašanje
Modificirati crte ličnosti koje uzrokuju poteškoće
Smanjenje neposredne patnje, kao što su anksioznost i depresija, prvi je cilj liječenja. Smanjenje distresa olakšava liječenje poremećaja ličnosti. Prvo, terapeuti pomažu ljudima da prepoznaju što uzrokuje distres. Zatim, razmotre načine kako ga ublažiti. Terapeuti pružaju strategije za pomoć osobi da se izvuče iz vrlo uznemirujućih situacija ili odnosa (naziva se psihosocijalna podrška). Ove strategije mogu uključivati skrb i podršku članova obitelji, prijatelja, susjeda, zdravstvenih djelatnika i drugih. Lijekovi za anksioznost ili depresiju mogu pomoći u ublažavanju ovih simptoma. Kada se koriste lijekovi, idealno je koristiti ih u malim dozama i ograničeno vrijeme.
Pomaganje ljudima da shvate da su njihovi problemi unutarnji je presudno jer ljudi s poremećajem ličnosti možda neće vidjeti problem u vlastitom ponašanju. Liječnici nastoje pomoći ljudima da razumiju kada je njihovo ponašanje neprikladno i ima štetne posljedice. Uspostavom kooperativnog odnosa između liječnika i pacijenta s uzajamnim poštovanjem, liječnici mogu pomoći ljudima da postanu svjesniji sebe i prepoznaju svoje društveno nepoželjno i neprikladno ponašanje. Liječnici također mogu pomoći ljudima da shvate da će promjene u ponašanju i pogledima na sebe i druge zahtijevati vrijeme i trud.
Maladaptivna i nepoželjna ponašanja (kao što su nepromišljenost, društvena izoliranost, nedostatak samopouzdanja i temperamentni ispadi) trebala bi se brzo rješavati kako bi se smanjila daljnja šteta vezana uz posao i odnose. Ponekad liječnici moraju postaviti ograničenja ponašanja u svom uredu. Na primjer, liječnici mogu reći ljudima da vikanje i prijetnje otežavaju provođenje seanse. Ako je ponašanje ekstremno - primjerice, ako su ljudi nepromišljeni, izoliraju se društveno, imaju izljeve ljutnje ili su samodestruktivni - možda će im trebati liječenje u dnevnoj bolnici ili u ustanovi.
Promjene u ponašanju najvažnije su za osobe s jednim od sljedećih poremećaja ličnosti:
Grupna terapija i modifikacija ponašanja obično poboljšavaju ponašanje u roku od nekoliko mjeseci. Grupe za samopomoć ili obiteljska terapija također mogu pomoći u promjeni neprimjerenog ponašanja. Uključivanje članova obitelji je korisno i često neophodno, jer oni mogu djelovati na način koji ili pojačava ili umanjuje neprikladno ponašanje ili misli.
Modificiranje problematičnih crta ličnosti (kao što su ovisnost, nepovjerljivost, arogancija i manipulativnost) traje dugo, obično više od godinu dana. Ključ za modifikaciju ovih crta jest
Psihoterapija može pomoći ljudima da shvate kako je njihov poremećaj ličnosti povezan s njihovim trenutnim problemima. Također može pomoći ljudima da nauče nove i bolje načine interakcije s drugima i suočavanja. Promjena je obično postupna.