Prenošeno novorođenče je dijete rođeno nakon 42 tjedana gestacije.
-
Pred kraj trudnoće se smanjuje funkcija posteljice pa se manje hranjivih tvari i kisika dostavlja fetusu.
-
Niska razina šećera u krvi (glukoze) je poseban problem u prenesene novorođenčadi.
-
Prenošena novorođenčad ima suhu, labavu kožu koja se ljušti i mogu se činiti nenormalno mršavi jer nisu dobivali dovoljno hranjivih tvari na kraju trudnoće.
-
Dijagnoza se temelji na izgledu novorođenčeta i procijeni gestacijske dobi.
-
Obično se liječenje usmjerava na odgovarajuću prehranu i opću njegu.
-
Neka prenošena novorođenčad ne dišu pri rođenju i treba ih oživljavati (reanimirati).
(Vidi također Pregled općih problema u novorođenčadi.)
Gestacijska dob se odnosi na trajanje trudnoće. Gestacijska dob je broj tjedana od prvog dana majčine posljednje menstruacije do poroda. Ovaj vremenski okvir često se prilagođava drugim informacijama koje liječnici dobivaju, uključujući nalaze ranih ultrazvučnih pregleda koji daju dodatne informacije o gestacijskoj dobi. Procjenjuje se da je normalno trajanje gestacije 40 tjedana.
Novorođenčad se klasificira prema gestacijskoj dobi
-
Nedonošče: rođeno prije 37. tjedna trudnoće
-
Donošeno novorođenče: rođeno od početka 37. do kraja 40. tjedna trudnoće
-
Kasno donošeno novorođenče: rođeno od početka do kraja 41. tjedna trudnoće
-
Prenošeno novorođenče: rođeno s 42 ili više tjedana trudnoće
Porod nakon termina je puno rjeđi nego prijevremeni porod. Zašto se trudnoća nastavlja nakon predviđenog termina poroda obično je nepoznato. Žene koje su već rodile jedno prenošeno novorođenče imaju povećan rizik da rode još jedno.
Pri kraju trudnoće se smanjuje razina amnijske tekućine, a posteljica (organ koji daje hranu fetusu) postaje manja i manje učinkovita u opskrbi kisika i hranjivih tvari. Posljedično, plod počinje koristiti vlastitu mast i ugljikohidrate (šećere) kako bi osigurao energiju. Kao rezultat toga, stopa rasta se usporava, a težina se može čak i smanjivati.
Komplikacije tijekom i nakon poroda
Opskrba ploda kisikom može biti ugrožena, naročito tijekom poroda, ako se posteljica previše smanji (vidi Perinatalna asfiksija). Nedostatak kisika može rezultirati fetalnim distresom (znakovi da plod nije dobro) i može rezultirati ozljedom mozga i drugih organa u ekstremnim slučajevima.
Radi fetalne patnje plod može ispustiti mekonij (stolica fetusa) u amnijsku tekućinu. Fetus, izazvan distresom, refleksno duboko udiše, i može udahnuti mekonijsku amnijsku tekućinu u pluća prije rođenja. Kao rezultat toga, novorođenče može imati poteškoća s disanjem nakon poroda (sindrom aspiracije mekonija).
Ako trudnoća značajno premaši očekivani termin poroda, plod može umrijeti.
Nakon poroda, prenošena novorođenčad je sklona razvoju niskih razina šećera (glukoze) u krvi (hipoglikemija) jer su iscrpili zalihe pohranjene masti i ugljikohidrata.
Simptomi
Simptomi prenošene novorođenčadi
Prenošena novorođenčad ima suhu, opuštenu kožu koja se ljušti i mogu se činiti abnormalno tankim (mršavim), pogotovo ako je funkcija posteljice bila znatno smanjena. Nokti na rukama i nogama su dugi. Pupčana vrpca i nokti mogu biti zeleno obojeni ako je mekonij bio prisutan u amnijskoj tekućini.
Dijagnoza
Dijagnoza prenošene novorođenčadi
Liječnici postavljaju dijagnozu prenošenja na temelju izgleda novorođenčeta nakon rođenja i izračunate gestacijske dobi.
Liječenje
Liječenje prenošene novorođenčadi
Ako trudnoća prelazi procijenjeni datum poroda, induciranje poroda može smanjiti rizik od smrti novorođenčeta, potrebu za porodom carskim rezom i mogućnost razvoja sindroma aspiracije mekonija. Ako prenesena novorođenčad ima niske razine kisika i znakove fetalne patnje možda će morati biti hitno porođena carskim rezom i oživljavana (reanimirana) pri rođenju,
Ako je dijete udahnulo mekonij u pluća ili ima problema s disanjem iz drugih razloga, liječnici mogu aplicirati surfaktant (materijal koji oblaže unutrašnjost alveola i olakšava disanje). Možda će biti potrebna potpora disanja primjenom stroja koji pomaže ulasku i izlasku zraka iz pluća (respirator) i kisika.
Kako bi se spriječila i liječila hipoglikemija daju se otopine šećera (glukoze) putem vene (intravenski) ili se djeca učestalo hrane izdojenim majčinim mlijekom/formulom.
Ako se ne pojave komplikacije, glavni cilj je osigurati dobru prehranu kako bi prenošena novorođenčad mogla nadoknaditi težinu.