Kod mana trbušne stijenke, mišići koji okružuju trbušnu šupljinu su slabi ili se u njima nalaze otvori, koji dopuštaju da crijeva prolaze van trbušne šupljine.
Dvije glavne prirođene mane trbušnog zida su omfalokela i gastroshiza.
Omfalokela
Omfalokela je uzrokovana otvorom (defektom) u sredini prednjeg trbušnog zida na mjestu pupka (umbilicus). Nedostaju koža, mišić i vezivno tkivo. Crijeva prolaze kroz defekt izvan trbušne šupljine no prekrivena su tankom prozirnom opnom. Pupčana vrpca je u središtu defekta.
Omalokela se često pojavljuje udružena s nekim drugim prirođenim manama (kao što su srčane greške i mane bubrega) i u sklopu nekih specifičnih genetskih sindroma (kao što su sindrom Down, trisomija 18, trisomija 13 i Beckwith-Wiedemann sindrom).
Gastroshiza
Gastroshiza je također defekt prednjeg trbušnog zida. U gastroshizi otvor na trbušnom zidu ne ide preko pupka nego se nalazi u njegovoj neposrednoj blizini (obično desno od pupka). Kao i u slučaju omfalokele, trbušni organi nalaze se izvan trbušne šupljine, međutim u ovom slučaju nisu prekriveni tankom prozirnom opnom.
Budući da crijeva nisu prekrivena opnom oštećenja crijeva se mogu javiti izlaganjem amnionskoj tekućini, što uzrokuje upalu. Upala izaziva oštećenja crijeva koja mogu dovesti do komplikacija kao što su otežana peristaltika, nastajanje ožiljka i crijevna opstrukcija.
(Vidi također Pregled prirođenih mana probavnog sustava.)
Dijagnoza
Dijagnostika defekata trbušne stijenke
Liječnici mogu posumnjati na gastroshizu ako je razina alfa-fetoproteina (protein koji proizvodi fetus) u majčinoj krvi neprimjereno visoka tijekom trudnoće.
I omfalokela i gastroshiza obično se dijagnosticiraju prije rođenja, tijekom rutinskih prenatalnih ultrazvučnih pregleda. Ako ne, ove mane su vrlo očite čim se dijete rodi.
Liječenje
Liječenje defekata trbušne stijenke
Nakon što se dijete rodi, izložena crijeva prekrivaju se sterilnom vlažnom gazom kako bi ostala vlažna i zaštićena, a djetetu se tekućina i antibiotici daju venskim putem. Postavi se tanka duga cjevčica kroz nos do želudca ili crijeva (nazogastrična sonda) kako bi se izvukli vani probavni sokovi koji se nakupljaju u želudcu.
Kirurško liječenje je nužno za vraćanje crijeva u trbušnu šupljinu i zatvaranje defekta. Ako je moguće, operacija za popravak defekta se radi ubrzo nakon rođenja. Međutim, koža trbušnog zida se često mora rastezati nekoliko dana prije operacije, kako bi bilo dovoljno tkiva za pokrivanje defekta. Ako je defekt velik, liječnici mogu uzeti režanj kože da zatvore defekt. Ako se velika količina crijeva nalazi izvan trbušne šupljine, ono se omota zaštitnim omotačem (koji se naziva silos) koji pomaže da se sadržaj postupnu vraća u trbuh tijekom nekoliko dana ili tjedana. Kada se sva crijeva vrate u trbuh, otvor se kirurški zatvori.