Elektrofiziološko ispitivanje

Autori: Michael J. Shea, MD
Thomas Cascino, MD, MSc
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Diana Delić-Brkljačić, dr. med. i prof. dr. sc.Marko Boban dr. med.
Prijevod: Petra Radić dr. med.

Elektrofiziološko ispitivanje primjenjuje se za procjenu ozbiljnih poremećaja srčanog ritma ili električne provodljivosti (vidi Pregled poremećaja srčanog ritma).

U osoba s već dokumentiranom aritmijom ili sumnjom na aritmiju liječnik tijekom ispitivanja namjerno izaziva abnormalan srčani ritam kako bi utvrdio može li ga određeni lijek prekinuti ili se poremećaj može ukloniti zahvatom kojim se prekidaju abnormalni električni putovi u srcu. Ako je potrebno, normalan ritam može se brzo uspostaviti kratkim električnim šokom (kardioverzija). Iako je elektrofiziološko ispitivanje invazivan postupak i zahtijeva primjenu anestetika, vrlo je sigurno: rizik od smrti iznosi približno 1 na 5000 postupaka. Postupak obično traje od jednog do dva sata.

Kako se izvodi elektrofiziološko ispitivanje

Ispitivanje se provodi u bolnici. Nakon primjene lokalnog anestetika liječnik kroz ubod iglom u preponi, ruci ili vratu uvodi kateter sa sitnim elektrodama na vrhu. Kateter se kroz velike krvne žile provodi do srčanih šupljina uz navođenje fluoroskopijom, odnosno kontinuiranim rendgenskim snimanjem. Kateter se koristi za bilježenje električne aktivnosti unutar srca i precizno određivanje položaja električnih provodnih putova.

Radiofrekventna ablacija ponekad se provodi tijekom istog postupka. Njome se toplinom nastalom djelovanjem radiofrekventne energije uništavaju abnormalni električni putovi u srcu kako bi se spriječile daljnje aritmije i smanjila ili uklonila potreba za liječenjem lijekovima.

Krioablacija sličan je postupak, ali se umjesto topline primjenjuje zamrzavanje kako bi se uništili abnormalni električni putovi.

Radiofrekventna ablacija

Srce je mišićni organ koji se ritmički kontrahira tijekom cijelog života. Svaki otkucaj potiče električni signal koji nastaje u srčanom provodnom sustavu. Srce u mirovanju obično kuca od 60 do 100 puta u minuti.

Pri normalnom srčanom ritmu električni signal prolazi srcem određenim putem. Nastaje u sinusnom ili sinoatrijskom čvoru (SA čvoru), smještenom u desnoj pretklijetki. SA čvor potiče pretklijetke na kontrakciju, čime se krv potiskuje u klijetke. Električni signal zatim prolazi kroz atrioventrikularni čvor (AV čvor) i širi se u klijetke. Klijetke se potom kontrahiraju i pumpaju krv u pluća i ostatak tijela.

Poremećaj provodnog sustava može uzrokovati prebrz, prespor ili nepravilan srčani ritam. Radiofrekventna ablacija postupak je kojim se liječe određene aritmije, odnosno poremećaji srčanog ritma.

Prije ablacije elektrofiziološkim se ispitivanjem utvrđuje točno područje srca koje treba liječiti. Tijekom ablacije kateter se obično uvodi kroz venu u preponi i provodi do srca. Kada vrh katetera dosegne ciljano mjesto, elektrode odašilju radiofrekventnu energiju. Tom se energijom zagrijava i uništava malo područje srčanog tkiva odgovorno za abnormalan ritam. U većini slučajeva nakon ablacije uspostavlja se normalan srčani ritam. Međutim, nekim osobama i dalje mogu biti potrebni lijekovi ili ugradnja srčanog elektrostimulatora.

Postoji nekoliko mogućih komplikacija o kojima se prije zahvata treba razgovarati s liječnikom.