Wolff-Parkinson-Whiteov sindrom poremećaj je pri kojemu postoji dodatni električni put između pretklijetki i klijetki. Osobe mogu imati epizode vrlo ubrzanog srčanog ritma.
-
Većina osoba osjeća palpitacije, a neke i slabost ili nedostatak zraka.
-
Za postavljanje dijagnoze koristi se elektrokardiografija.
-
Epizode se često mogu prekinuti vagalnim manevrima koji usporavaju rad srca.
(Vidi također Pregled aritmija i Paroksizmalna supraventrikulska tahikardija.)
Wolff-Parkinson-Whiteov sindrom najčešći je poremećaj s dodatnim električnim putem između pretklijetki i klijetki. Takvi se poremećaji nazivaju atrioventrikularnim kružnim supraventrikulskim tahikardijama. Dodatni put povećava sklonost nastanku brzih aritmija.
Wolff-Parkinson-Whiteov sindrom prisutan je od rođenja, ali aritmije koje uzrokuje najčešće se pojavljuju tek u pubertetu ili ranoj odrasloj dobi. Međutim, mogu se pojaviti već u prvoj godini života ili se ne moraju pojaviti sve do starije dobi.
Simptomi
Simptomi WPW sindroma
Wolff-Parkinson-Whiteov sindrom čest je uzrok paroksizmalne supraventrikulske tahikardije. Vrlo rijetko može dovesti do vrlo brze, životno ugrožavajuće aritmije tijekom fibrilacije atrija.
Dojenčad koja razvije aritmiju zbog tog sindroma može imati nedostatak zraka, postati letargična, prestati se normalno hraniti, a na prsnom košu mogu se uočiti vrlo brze pulsacije. Može nastati i srčani zastoj.
Kada se prva epizoda aritmije pojavi u adolescenata ili osoba u ranim dvadesetim godinama, obično se očituje iznenadnim lupanjem srca, često tijekom tjelesne aktivnosti. Epizoda može trajati nekoliko sekundi ili nekoliko sati. Vrlo ubrzan srčani ritam većini osoba uzrokuje znatnu nelagodu, a neke mogu izgubiti svijest.
U starijih osoba epizode paroksizmalne supraventrikulske tahikardije povezane s Wolff-Parkinson-Whiteovim sindromom mogu uzrokovati dodatne simptome, kao što su nesvjestica, nedostatak zraka i bol u prsima.
Fibrilacija atrija i Wolff-Parkinson-Whiteov sindrom
Fibrilacija atrija može biti osobito opasna u osoba s Wolff-Parkinson-Whiteovim sindromom. Dodatni električni put može provoditi brze impulse iz pretklijetki u klijetke mnogo brže od normalnog puta kroz atrioventrikularni čvor. Posljedica može biti izrazito visoka frekvencija klijetki koja je životno ugrožavajuća. Pri takvoj frekvenciji srce pumpa vrlo neučinkovito, a aritmija može prijeći u ventrikulsku fibrilaciju i dovesti do smrti ako se odmah ne liječi.
Dijagnoza
Dijagnoza WPW sindroma
Budući da Wolff-Parkinson-Whiteov sindrom mijenja obrazac električne aktivacije srca, može se dijagnosticirati elektrokardiografijom (EKG).
Liječenje
Liječenje WPW sindroma
Epizode paroksizmalne supraventrikulske tahikardije povezane s Wolff-Parkinson-Whiteovim sindromom često se mogu prekinuti vagalnim manevrima. Ti su postupci najučinkovitiji kada se primijene odmah nakon početka aritmije. Ako nisu djelotvorni, mogu se intravenski primijeniti lijekovi za prekid aritmije, kao što su adenozin ili, u određenim okolnostima, verapamil. Za dugoročno sprječavanje epizoda mogu se primjenjivati antiaritmici (vidi tablicu Neki lijekovi koji se koriste za liječenje aritmija).
U dojenčadi i djece mlađe od deset godina digoksin se ponekad primjenjuje za suzbijanje epizoda paroksizmalne supraventrikulske tahikardije povezane s Wolff-Parkinson-Whiteovim sindromom. Međutim, u odraslih osoba s WPW sindromom digoksin može pojačati provođenje kroz dodatni električni put i povećati rizik da fibrilacija atrija prijeđe u ventrikulsku fibrilaciju. Zbog toga se obično prekida prije puberteta.
Ablacija
Uništavanje dodatnog električnog puta kateterskom ablacijom, radiofrekventnom energijom ili krioablacijom, uspješno je u više od 95% osoba. Rizik smrtnog ishoda vrlo je malen. Ablacija je osobito korisna u mlađih osoba koje bi inače morale dugotrajno uzimati antiaritmike.
Više informacija
Slijedi izvor na engleskom jeziku koji može biti koristan. PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj tog izvora.