Glavne komponente krvi uključuju
-
plazmu
-
eritrocite
-
leukocite
-
trombocite
(Vidi također Pregled krvi.)
Plazma
Plazma je tekuća komponenta krvi, u kojoj suspendirani eritrociti, leukociti i trombociti. Ona čini više od polovice volumena krvi i sastoji se uglavnom od vode koja sadrži otopljene soli (elektrolite) i proteine. Glavni protein u plazmi je albumin. Albumin pomaže u sprječavanju curenja tekućine iz krvnih žila u tkiva i veže se za tvari kao što su hormoni i određeni lijekovi te ih prenosi. Ostali proteini u plazmi uključuju antitijela (imunoglobulini), koja aktivno štite organizam od virusa, bakterija, gljivica i stanica raka te faktore zgrušavanja, koji kontroliraju krvarenje.
Plazma ima i druge funkcije. Djeluje kao spremnik koji može napuniti nedovoljnu količinu vode ili apsorbirati višak vode iz tkiva. Kada tjelesna tkiva trebaju dodatnu tekućinu, voda iz plazme je prvi resurs koji zadovoljava tu potrebu. Plazma također sprječava urušavanje i začepljenje krvnih žila te pomaže u održavanju krvnog tlaka i cirkulacije kroz tijelo jednostavnim punjenjem krvnih žila i kontinuiranim protokom kroz njih. Cirkuliranje plazme također ima ulogu u reguliranju tjelesne temperature nošenjem topline koja se stvara u tkivima trupa tijela kroz područja koja lakše gube toplinu, kao što su ruke, noge i glava.
Crvene krvne stanice
Crvene krvne stanice (koje se nazivaju i eritrociti) čine oko 40% volumena krvi. Crvene krvne stanice sadrže hemoglobin, protein koji daje crvenu boju krvi i prenosi kisik iz pluća te ga dostavlja svim tkivima tijela. Kisik koriste stanice za proizvodnju energije koju tijelo treba, ostavljajući ugljični dioksid kao otpadni proizvod. Crvene krvne stanice nose ugljični dioksid iz tkiva natrag u pluća. Kada je broj crvenih krvnih stanica prenizak (anemija), krv nosi manje kisika pa se razvija umor i slabost. Kada je broj crvenih krvnih stanica previsok (eritrocitoza, kao u policitemiji veri), krv može postati pregusta, što može uzrokovati lakše zgrušavanje krvi i povećati rizik od srčanog udara i moždanog udara.
Bijele krvne stanice
Bijele krvne stanice (također nazvane leukociti) čine manji broj od crvenih krvnih stanica, s omjerom od oko 1 bijela krvna stanica na svakih 600 do 700 crvenih krvnih stanica. Bijele krvne stanice odgovorne su prvenstveno za obranu tijela od infekcija. Postoji pet glavnih vrsta bijelih krvnih stanica.
Neutrofili, najbrojniji tip, pomaže u zaštiti tijela od infekcija ubijajući i ingestirajući bakterije i gljivice te ingestijom stranih ostataka.
Limfociti se sastoje od tri glavna tipa: T-stanice (T-limfociti) i prirodnih stanica ubojica, koje pomažu u zaštiti protiv virusnih infekcija i mogu otkriti i uništiti neke stanice raka te B-stanice (B limfociti), koje se razvijaju u stanice koje proizvode antitijela.
Monociti gutaju mrtve ili oštećene stanice i pomažu u obrani od mnogih zaraznih organizama.
Eozinofili ubijaju parazite, uništavaju stanice raka i sudjeluju u alergijskim reakcijama.
Bazofili također sudjeluju u alergijskim reakcijama.
Neke bijele krvne stanice teku glatko kroz krvotok, ali mnogi se lijepe za zidove krvnih žila ili čak prodiru kroz zidove krvnih žila kako bi ušle u druga tkiva. Kada bijele krvne stanice dođu do mjesta infekcije ili nekog drugog problema, oslobađaju tvari koje privlače više bijelih krvnih stanica. Bijele krvne stanice funkcioniraju kao vojska, raspršene po cijelom tijelu, ali spremne u tren oka okupiti se i boriti s organizmom koji napada. Bijele krvne stanice to postižu hvatanjem i probavljanjem organizama i proizvodnjom protutijela koja se vežu za organizme tako da se lakše mogu uništiti.
Kada je broj bijelih krvnih stanica prenizak (leukopenija), češće se javljaju infekcije. Veći od normalnog broja bijelih krvnih stanica (leukocitoza) ne uzrokuje izravno simptome, ali veliki broj stanica može biti pokazatelj temeljnog poremećaja kao što je infekcija, upalni proces ili leukemija.
Trombociti
Krvne pločice (koje se nazivaju i trombociti) su čestice slične stanicama koje su manje od crvenih ili bijelih krvnih stanica. Trombociti su brojčano manji od crvenih krvnih stanica, s omjerom od oko 1 trombocit prema svakih 20 crvenih krvnih stanica. Trombociti pomažu u procesu zgrušavanja tako što se skupljaju na mjestu krvarenja i povezuju zajedno kako bi formirali čep koji pomaže u zatvaranju krvne žile. Istovremeno, oslobađaju tvari koje pomažu u daljnjem zgrušavanju. Kada je broj trombocita prenizak (trombocitopenija), pojavljuju se modrice i abnormalno krvarenje. Kada je broj trombocita previsok (trombocitemija), krv se može prekomjerno zgrušati uzrokujući a prolazni ishemijski napad. Kada je broj trombocita iznimno visok, trombociti mogu apsorbirati proteine zgrušavanja i paradoksalno uzrokovati krvarenje.