Stanice su osnovni građevni elementi tijela. Sva tkiva i organi su napravljeni od milijarda različitih stanica. Ljudske stanice variraju u veličini, ali sve su vrlo male. Čak i najveća stanica, oplođeno jajašce, premala je da bi ju se moglo vidjeti golim okom.
Sve stanice u ljudskom tijelu su potomci dviju stanica, majčine jajne stanice i očeve sperme. Nakon što se jajašce i spermij spoje (oplodnja), oplođeno jajašce je samo jedna stanica. Ova stanica, zigota, dijeli se mnogo puta, a dok se ona dijeli, stanice potomci razvijaju različite karakteristike i funkcije. Te različite stanice na kraju formiraju različite organe (vidi također Faze razvoja fetusa).
Tijelo se sastoji od mnogo različitih tipova stanica, s svaka ima svoju strukturu i funkciju. Neke vrste stanica uključuju
-
Krvne stanice
-
Mišićne stanice
-
Stanice kože
-
Živčane stanice
-
Žljezdane stanice
Neke stanice, kao što su krvne stanice, slobodno se kreću u krvi i nisu vezane jedna za drugu. Druge stanice, kao što su mišićne stanice, čvrsto su povezane jedna s drugom.
Neke stanice, kao što su stanice kože, brzo se dijele i razmnožavaju. Druge stanice, kao što su određene živčane stanice, ne dijele se niti se ne razmožavaju osim pod neobičnim okolnostima.
Uz humane stanice ljudsko tijelo sadrži i strane stanice. Strane stanice su mikroorganizmi, kao bakterije i gljivice koje žive na koži, u dišnim putevima, ustima te probavnom, reproduktivnom i urinarnom traktu bez stvaranja ikakve štete. Mikroorganizmi koji su uobičajeno prisutni u određenom dijelu tijela zovu se fiziološka flora ili mikrobiom. Fiziološka flora je zapravo korisna ljudima jer im na primjer pomaže probaviti hranu ili pak onemogućava rast drugih, opasnijih bakterija.
Virusi nisu stanice. Virusi sadrže genetski materijal (DNA ili RNA), ali im je potrebna živa stanica u kojoj se razmnožavaju.
Struktura stanica
Često se smatra najmanjom jedinicom živog organizma, ali stanicu čini mnogo manjih dijelova, svaki sa svojom funkcijom.
Ljudske stanice imaju površinsku membranu koja se zove stanična membrana, a ona drži stanični sadržaj na okupu. Međutim, ova membrana nije samo vrećica, ona je aktivni sudionik u životu stanice. Membrana kontrolira koje kemikalije i druge tvari mogu ući i izaći iz stanice. Membrana također ima receptore koji identificiraju stanicu prema drugim stanicama. Receptori također reagiraju na tvari proizvedene u tijelu i na lijekove koji se unose u tijelo, selektivno dopuštajući tim supstancama ili lijekovima da uđu i napuste stanicu (vidi Receptori na stanicama). Reakcije koje se odvijaju na receptorima često mijenjaju ili kontroliraju funkcije stanice. Primjer za ovo je kada se inzulin veže za receptore na staničnoj membrani da bio omogućio glukozi da uđe u stanicu i na taj način pomogne održavanju razine šećera u krvi u normalnom rasponu.
Unutar stanične membrane nalaze se dva glavna odjeljka:
Citoplazma sadrži strukture koje troše i transformiraju energiju za obavljaje funkcije stanice.
Jezgra sadrži stanični genetski materijal (geni i kromosomi) koji sadrži sve instrukcije za funkcioniranje stanice, kontrolu diobe te reprodukciju.
Mitohondriji su sićušne strukture unutar citoplazme svake stanice koje stanici daju energiju.
Unutar staniceIako postoje različite vrste stanica, većina stanica ima iste komponente. Stanica se sastoji od jezgre i citoplazme koje su omeđene staničnom membranom koja regulira što ulazi i izlazi u stanicu. Jezgra sadrži kromosome koji su genetski materijal stanice i nukleolus, koji proizvodi ribosome. Ribosomi proizvode proteine koji su pakirani od strane Golgijeva aparata tako da mogu napustiti stanicu. Citoplazma se sastoji od tekućeg materijala i organela koje se mogu smatrati staničnim organima. Endoplazmatski retikulum transportira materijale unutar stanice. Mitohondriji generiraju energiju za aktivnosti stanice. Lizosomi sadrže enzime koji mogu razgraditi čestice koje ulaze u stanicu. Centrioli sudjeluju u staničnoj diobi.  |
Unutar mitohondrije
Mitohondriji su sićušne strukture koje stanici daju energiju. Mitohondrije imaju unutarnju i vanjsku membranu. Unutarnja membrana ima mnogo obrata i nabora (zvanih cristae).
Funkcija stanica
Neke stanice, osobito žljezdane stanice, imaju za svoju primarnu funkciju proizvodnju složenih tvari, kao što su hormoni ili enzimi. Hormoni su kemijski glasnici koji kontroliraju i koordiniraju aktivnosti u po cijelom tijelu. Na primjer, inzulin je hormon koji proizvode određene stanice u gušterači kako bi pomogao regulirati razinu šećera u krvi. Enzimi su složeni proteini koji kontroliraju i provode gotovo sve kemijske procese i reakcije unutar tijela. Druge stanice u gušterači proizvode probavne enzime koji razgrađuju hranu kako bi se mogla apsorbirati.
Neke stanice proizvode druge korisne supstance, kao stanice u dojkama koje proizvode mlijeko, stanice u sluznici pluća koje proizvode sluz i stanice u ustima proizvode slinu.
Ostale stanice imaju primarne funkcije koje nisu povezane s proizvodnjom tvari. Na primjer, mišićne stanice se stišću (kontrahiraju) omogućavajući kretnje. Živčane stanice proizvode i provode električne impulse omogućavajući komunikaciju između središnjeg živčanog sustava (mozga i leđne moždine) i ostatka tijela.