Često se smatra najmanjom jedinicom živog organizma, ali stanicu čini mnogo manjih dijelova, svaki sa svojom funkcijom. Ljudske stanice variraju u veličini, ali sve su vrlo male. Čak i najveća stanica, oplođeno jajašce, premala je da bi ju se moglo vidjeti golim okom.
Ljudske stanice imaju površinsku membranu koja se zove stanična membrana, a ona drži stanični sadržaj na okupu. Međutim, ova membrana nije samo vrećica. Ima receptore koji identificiraju stanicu prema drugim stanicama. Receptori također reagiraju na tvari proizvedene u tijelu i na lijekove koji se unose u tijelo, selektivno dopuštajući tim supstancama ili lijekovima da uđu i napuste stanicu (vidi Receptori na stanicama). Reakcije koje se odvijaju na receptorima često mijenjaju ili kontroliraju funkcije stanice. Primjer za to je kada se inzulin veže na receptore na staničnoj membrani kako bi se održala odgovarajuća razina šećera u krvi i omogućilo da glukoza uđe u stanice.
Unutar stanične membrane nalaze se dva glavna odjeljka:
Citoplazma sadrži strukture koje troše i transformiraju energiju za obavljaje funkcije stanice.
Jezgra sadrži genetski materijal stanice i strukture koje kontroliraju diobu i reprodukciju stanica.
Mitohondriji su sićušne strukture unutar svake stanice koje stanici daju energiju.
Unutar stanice
|
Iako postoje različite vrste stanica, većina stanica ima iste komponente. Stanica se sastoji od jezgre i citoplazme koje su omeđene staničnom membranom koja regulira što ulazi i izlazi u stanicu. Jezgra sadrži kromosome koji su genetski materijal stanice i nukleolus, koji proizvodi ribosome. Ribosomi proizvode proteine koji su pakirani od strane Golgijeva aparata tako da mogu napustiti stanicu. Citoplazma se sastoji od tekućeg materijala i organela koje se mogu smatrati staničnim organima. Endoplazmatski retikulum transportira materijale unutar stanice. Mitohondriji generiraju energiju za aktivnosti stanice. Lizosomi sadrže enzime koji mogu razgraditi čestice koje ulaze u stanicu. Centrioli sudjeluju u staničnoj diobi.
 |
Tijelo se sastoji od mnogo različitih tipova stanica, s svaka ima svoju strukturu i funkciju. Neke vrste stanica uključuju
-
Krvne stanice
-
Mišićne stanice
-
Stanice kože
-
Živčane stanice
-
Žljezdane stanice
Neke stanice, kao što su krvne stanice, slobodno se kreću u krvi i nisu vezane jedna za drugu. Druge stanice, kao što su mišićne stanice, čvrsto su povezane jedna s drugom.
Neke stanice, kao što su stanice kože, brzo se dijele i razmnožavaju. Druge stanice, kao što su određene živčane stanice, ne dijele se niti se ne razmožavaju osim pod neobičnim okolnostima.
Neke stanice, osobito žljezdane stanice, imaju za svoju primarnu funkciju proizvodnju složenih tvari, kao što su hormoni ili enzimi. Na primjer, neke stanice u dojkama proizvode mlijeko, neke u gušterači inzulin, neke u sluznici pluća proizvode sluz, a neke u ustima proizvode slinu. Ostale stanice imaju primarne funkcije koje nisu povezane s proizvodnjom tvari. Na primjer, mišićne stanice se stišću (kontrahiraju) omogućavajući kretnje. Živčane stanice proizvode i provode električne impulse omogućavajući komunikaciju između središnjeg živčanog sustava (mozga i leđne moždine) i ostatka tijela.
Uz ljudske stanice tijelo sadrži i mikroorganizme koji žive na koži, u dišnim putevima, ustima, probavnom traktu, reproduktivnom i urinarnom traktu, a ne štete domaćinu. Mikroorganizmi koji su uobičajeno prisutni u određenom dijelu tijela zovu se fiziološka flora ili mikrobiom. Fiziološka flora je zapravo korisna ljudima jer im na primjer pomaže probaviti hranu ili pak onemogućava rast drugih, opasnijih bakterija.