Ataksija-teleangiektazija nasljedni je poremećaj obilježen progresivnim gubitkom koordinacije, proširenim sitnim krvnim žilama i imunodeficijencijom koja povećava sklonost infekcijama.
-
U djece s ataksijom-teleangiektazijom poremećaj koordinacije obično se pojavljuje kada počnu hodati, a zatim postupno napreduje.
-
Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma, krvnih pretraga i genetskog testiranja.
-
Liječenje uključuje sprječavanje i brzo liječenje infekcija, nadomjesnu terapiju imunoglobulinima kada je potrebna te potpornu neurološku i respiratornu skrb.
(Vidi također Pregled poremećaja imunodeficijencije.)
Ataksija-teleangiektazija pripada skupini primarnih imunodeficijencija, odnosno prirođenih pogrešaka imunosti. Nasljeđuje se autosomno recesivno, što znači da osoba mora naslijediti po jednu promijenjenu kopiju gena od svakog roditelja.
Uzrokovana je mutacijama u genu ATM, koji sudjeluje u prepoznavanju i popravku oštećenja DNK. Zbog poremećene funkcije tog gena osobito su osjetljive stanice maloga mozga, imunološkog sustava i druga tkiva koja se često dijele.
Povećana sklonost infekcijama posljedica je poremećene funkcije B-stanica i T-stanica. Koncentracije pojedinih razreda protutijela, najčešće IgA, IgG podrazreda ili IgE, mogu biti snižene, ali se imunološki nalaz razlikuje među bolesnicima.
Bolest uzrokuje progresivno propadanje maloga mozga, dijela mozga koji koordinira pokrete, držanje tijela i ravnotežu. Neurološki poremećaj nije izravna posljedica same imunodeficijencije.
Stanice osoba s ataksijom-teleangiektazijom izrazito su osjetljive na ionizirajuće zračenje. Zbog toga se dijagnostičke pretrage koje uključuju zračenje i radioterapija primjenjuju samo kada su nužne i uz posebnu procjenu rizika.
Simptomi
Poremećaj koordinacije, odnosno ataksija, obično postaje vidljiv kada dijete počne hodati. Hod je nesiguran i široke osnove, a dijete se često spotiče i pada. U početku se može pogrešno posumnjati na cerebralnu paralizu.
Kako bolest napreduje, pojavljuju se poteškoće s ravnotežom, preciznim pokretima ruku, pisanjem, hranjenjem i govorom. Govor može postati usporen i nerazgovijetan.
Mogu se pojaviti i nevoljni pokreti, tremor, trzaji, distonija te poremećaji pokreta očiju. Mišićna snaga može postupno oslabjeti, ali glavni uzrok onesposobljenosti jest progresivni poremećaj koordinacije.
Intelektualne sposobnosti često su dugo relativno očuvane. Mogu se razviti poteškoće s učenjem, pažnjom i izvršnim funkcijama, ali teška progresivna demencija nije tipično obilježje bolesti.
Teleangiektazije su proširene sitne krvne žile. Najčešće postaju vidljive između treće i šeste godine života, premda se mogu pojaviti i kasnije.
Najizraženije su na spojnicama očiju, uškama, licu i bočnim stranama vrata. Ne uzrokuju bol niti krvarenje i ne odražavaju težinu neurološkog poremećaja.
Teleangiektazije
Teleangiektazije su trajno proširene sitne krvne žile koje se vide kao tanke crvene ili ljubičaste linije na koži ili sluznicama.
Endokrini sustav također može biti zahvaćen. Mogu se pojaviti usporen rast, odgođeni pubertet, smanjena funkcija spolnih žlijezda, neplodnost, inzulinska rezistencija i šećerna bolest.
Ponavljajuće infekcije sinusa i pluća mogu dovesti do pneumonije, kroničnog kašlja, oštećenja pluća i bronhiektazija.
Probleme s disanjem mogu dodatno pogoršati slabost dišnih mišića, poremećaj gutanja i aspiracija hrane ili sline u dišne putove.
Povećan je rizik od zloćudnih bolesti, osobito leukemija i limfoma. Povećan je i rizik od nekih solidnih tumora, uključujući tumore dojke, jetre, želuca i mozga.
Tijek bolesti razlikuje se među bolesnicima. Mnogi s vremenom trebaju invalidska kolica, ali uz suvremenu respiratornu, infektološku i suportivnu skrb neke osobe žive znatno dulje nego što se ranije očekivalo.
Dijagnoza
Na ataksiju-teleangiektaziju sumnja se na temelju karakteristične kombinacije progresivne ataksije, teleangiektazija, ponavljajućih infekcija i obiteljske anamneze.
Krvne pretrage mogu pokazati:
-
povišenu koncentraciju alfa-fetoproteina, osobito nakon druge godine života
-
snižene koncentracije IgA, pojedinih podrazreda IgG-a ili drugih imunoglobulina
-
smanjen broj T-stanica ili poremećen odgovor protutijela na cjepiva
-
druge poremećaje krvne slike i imunološke funkcije
Genetskim testiranjem mogu se potvrditi patogene mutacije u genu ATM.
Prema simptomima mogu se provoditi pretrage plućne funkcije, mikrobiološke pretrage, procjena gutanja, endokrinološke pretrage i obrada zbog moguće zloćudne bolesti.
Zbog osjetljivosti na zračenje prednost se, kada je moguće, daje metodama bez ionizirajućeg zračenja, primjerice ultrazvuku i magnetskoj rezonanciji.
Liječenje
Ne postoji liječenje koje može izliječiti ataksiju-teleangiektaziju ili zaustaviti sve njezine neurološke posljedice. Liječenje je usmjereno na sprječavanje komplikacija, ublažavanje simptoma i očuvanje funkcionalne sposobnosti.
Može uključivati:
-
brzo liječenje bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija
-
profilaktičke antibiotike pri čestim ili teškim infekcijama
-
nadomjesnu terapiju imunoglobulinima pri značajnom manjku protutijela ili slabom odgovoru na cjepiva
-
fizioterapiju, radnu terapiju i logopedsku terapiju
-
respiratornu fizioterapiju i mjere za uklanjanje sekreta iz dišnih putova
-
nutritivnu potporu i procjenu sigurnosti gutanja
-
liječenje endokrinih poremećaja
-
redovito praćenje zbog povećanog rizika od raka
Imunoglobulin se može davati intravenski svaka tri do četiri tjedna ili supkutano u manjim dozama, obično jednom tjedno ili prema individualno prilagođenom rasporedu.
Cijepljenje se prilagođava imunološkom nalazu. Inaktivirana cjepiva uglavnom su sigurna, premda odgovor može biti slabiji, dok se o primjeni živih cjepiva odlučuje individualno u suradnji s imunologom.
Zbog izrazite osjetljivosti stanica na zračenje radioterapija i neki kemoterapijski lijekovi mogu uzrokovati tešku toksičnost. Ako se razvije rak, liječenje mora voditi iskusan multidisciplinarni tim uz prilagodbu doza i metoda.
Lijekovi koji sprječavaju infekcije i nadomjesna terapija imunoglobulinima ne djeluju na progresivni neurološki poremećaj.
Genetsko savjetovanje
Roditelji oboljelog djeteta najčešće su zdravi nositelji po jedne promijenjene kopije gena ATM. Pri svakoj trudnoći postoji 25% vjerojatnosti da će dijete imati bolest, 50% vjerojatnosti da će biti zdravi nositelj i 25% vjerojatnosti da neće naslijediti promijenjenu kopiju gena.
Nositelji jedne patogene varijante gena ATM nemaju ataksiju-teleangiektaziju, ali mogu imati povećan rizik od nekih zloćudnih bolesti, osobito raka dojke. Preporuke za praćenje ovise o spolu, dobi, obiteljskoj anamnezi i vrsti genske varijante.
Više informacija
Sljedeći izvor na engleskom jeziku može biti koristan. MANUAL nije odgovoran za njegov sadržaj.