Pregled poremećaja filtracijske funkcije bubrega

Autor: Frank O'Brien, MD
Urednik sekcije: Alen Babacanli, dr. med.
Prijevod: Antonija Jazvac, dr. med.

Svaki bubreg sadržava oko milijun filtracijskih jedinica (glomerula). Glomeruli se sastoje od brojnih mikroskopskih nakupina sitnih krvnih žila (kapilara) sa sićušnim porama. Te su krvne žile građene tako da propuštaju tekućinu iz krvotoka u sustav sitnih kanalića (tubula). Tubuli izlučuju i ponovno apsorbiraju kemijske tvari iz tekućine kako bi nastala mokraća. Mokraća zatim otječe iz manjih u sve veće kanaliće, sve dok ne napusti bubreg. U normalnim okolnostima taj filtracijski sustav propušta tekućinu i male molekule u tubule, ali gotovo nimalo bjelančevina ni krvnih stanica (vidi sindrom asimptomatske proteinurije i hematurije). Bolesti koje zahvaćaju bubrege mogu se podijeliti u tri skupine, ovisno o tome koji dio bubrega oštećuju:

  • Glomerulonefritis (ili nefritički sindrom) upala je glomerula zbog koje krvne stanice i bjelančevine prolaze kroz glomerularne kapilare u mokraću. Ponekad je nasljedan, a tada se naziva nasljednim nefritisom.

  • Nefrotski sindrom nastaje kada oštećenje kapilara u glomerulima uzrokuje gubitak bjelančevina mokraćom.

  • Tubulointersticijski nefritis upala je tubula i/ili tkiva koje ih okružuje (intersticija).

Neki poremećaji imaju obilježja i glomerulonefritisa i nefrotskog sindroma.

Postoji i poseban poremećaj koji se naziva refluksna nefropatija. Nastaje zbog povrata mokraće iz mokraćnog mjehura prema bubrezima, što povećava rizik od infekcija mokraćnog sustava te može uzrokovati upalu i stvaranje ožiljaka u bubrezima.

Pregled mokraćnog sustava

Glomerulonefritis, nefrotski sindrom i tubulointersticijski nefritis nisu pojedinačne bolesti, nego skupine poremećaja. Mnoge specifične bolesti pripadaju jednoj od tih skupina, a brojna druga stanja mogu uzrokovati poremećaje koji se u njih svrstavaju. Primjerice, membranoproliferativni glomerulonefritis upala je stanica koje čine bubrežni filtracijski sustav, a uzrokovana je imunološkom reakcijom. Imunološku reakciju može potaknuti autoimuni poremećaj, poput sistemskog eritemskog lupusa (SLE), infekcija ili čak rak.

U glomerulonefritisu je upala često posljedica abnormalne imunološke reakcije. Takva reakcija može nastati na dva načina:

  • Protutijela, odnosno bjelančevine koje tijelo proizvodi radi napada na određene molekule koje se nazivaju antigenima, mogu se izravno vezati za bubrežne stanice ili molekule zarobljene u njima te uzrokovati upalu.

  • Protutijela se mogu vezati za antigene izvan bubrega i stvoriti komplekse antigena i protutijela (imunokomplekse), koji se krvotokom prenose do bubrega, zadržavaju u glomerulima i uzrokuju upalu.

Ako je oštećen dovoljan broj glomerula, bubrežna funkcija slabi. Zbog toga se smanjuje stvaranje mokraće, a otpadne se tvari nakupljaju u krvi. Kada je oštećenje teško, upalne stanice i oštećene glomerularne stanice nakupljaju se i pritišću kapilare unutar glomerula, čime ometaju filtraciju. Mogu nastati i ožiljci, koji dodatno narušavaju bubrežnu funkciju i smanjuju stvaranje mokraće. U nekim slučajevima u sitnim krvnim žilama nastaju mali krvni ugrušci (mikrotrombi), što dodatno smanjuje bubrežnu funkciju. Glomerulonefritis je rijetko posljedica nasljednog poremećaja. U drugim slučajevima uzrokovan je upalom krvnih žila (vaskulitisom).

Nefrotski sindrom uzrokuje gubitak velike količine bjelančevina iz krvi u mokraću. Taj gubitak može biti posljedica oštećenja glomerula upalnim ili neupalnim procesima. Kod upalnih procesa u mokraći se pojavljuju crvene krvne stanice (eritrociti), pa nefrotski sindrom uzrokovan upalom ima obilježja slična glomerulonefritisu. Kod neupalnih procesa crvene krvne stanice ne pojavljuju se u mokraći. Neki oblici nefrotskog sindroma mogu biti teški. U glomerulima nastaju ožiljci i razvija se zatajenje bubrega, odnosno teško slabljenje bubrežne funkcije. U blažim oblicima nefrotskog sindroma bubrežna funkcija slabi samo neznatno.

Tubulointersticijski nefritis često je posljedica toksične ili alergijske reakcije na lijek. U zahvaćenom bubregu nalaze se bijele krvne stanice (leukociti) ili ožiljno tkivo. Infekcija bubrega (pijelonefritis) također može uzrokovati tubulointersticijski nefritis. Kada upala ošteti tubule i okolno tkivo, bubrezi više ne mogu normalno obavljati svoje funkcije, poput koncentriranja mokraće, pa ona postaje pretjerano razrijeđena. Bubrezi također mogu izgubiti sposobnost izlučivanja otpadnih tvari i reguliranja izlučivanja kiselina, natrija i drugih elektrolita, poput kalija. Ako je oštećenje teško i zahvaća oba bubrega, razvija se zatajenje bubrega.

Više informacija

Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj tih izvora.

  • American Kidney Fund: Opsežne informacije o bolestima bubrega, od prevencije i života s transplantiranim bubregom do mogućnosti dobivanja financijske pomoći koja se dodjeljuje na temelju potreba

  • National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (NIDDK): Opće informacije o bolestima bubrega, uključujući rezultate istraživanja, statističke podatke te programe promicanja zdravlja i rada u zajednici