Dijaliza je umjetni proces uklanjanja otpadnih tvari i viška tekućine iz tijela, a potreban je kada bubrezi ne funkcioniraju ispravno.
Postoje brojni razlozi zašto je ljudima potrebna dijaliza, ali najčešće je to zbog nemogućnosti bubrega da adekvatno filtrira otpadne tvari iz krvi (zatajenje bubrega). Funkcija bubrega može se brzo pogoršati (naziva se akutna bubrežna ozljeda ili akutno zatajenje bubrega), ili bubrezi mogu polagano gubiti sposobnost filtriranja otpadnih tvari (naziva se kronična bolest bubrega ili kronično bubrežno zatajenje).
Kod osoba sa zatajenjem bubrega, liječnici preporučuju dijalizu kada krvni nalazi pokažu da bubrezi više ne mogu adekvatno filtrirati otpadne tvari te njihovo nakupljanje uzrokuje tegobe. Kod akutne ozljede bubrega, dijalizu se nastavlja sve dok nalazi krvnih pretraga pacijenta ne pokažu da je ponovno uspostavljena uredna funkcija bubrega. Kod osoba s kroničnom bolesti bubrega, dijaliza se može koristiti kao trajna terapija ili kao privremena mjera dok se ne ostvari transplantacija bubrega. Kratkotrajna ili hitna dijaliza također se može koristiti za uklanjanje tekućine, određenih lijekova ili otrova iz tijela.
Odluka da se započne dugotrajna dijaliza nije jednostavna jer podrazumijeva veliku promjenu u načinu života, uključujući ovisnost o uređajima radi održavanja života. Međutim, za većinu ljudi uspješan program dijalize rezultira prihvatljivom kvalitetom života. Većina osoba koje su na dijalizi mogu jesti normalnu prehranu uz minimalne promjene, održavaju uredan krvni tlak i uspijevaju izbjeći napredovanje oštećenja živaca, tešku anemiju (smanjenje broja crvenih krvnih stanica koje prenose kisik u stanice tijela) i druge teške komplikacije.
Dijaliza obično zahtijeva angažman tima ljudi:
-
Liječnik propisuje dijalizu, zbrinjava komplikacije i pruža medicinsku skrb.
-
Medicinska sestra nadzire opće stanje pacijenta, educira ga o dijalizi i što treba raditi kako bi se sačuvalo najbolje moguće zdravlje, nadzire postupak dijalize, primjenjuje lijekove povezane s dijalizom i nadzire tehničare za dijalizu.
-
Često socijalni radnik procjenjuje mentalno zdravlje, organizira prijevoz, organizira dijalizu na drugim mjestima ukoliko osoba putuje, i organizira pomoć u kući kada je to potrebno.
-
Dijetetičar preporučuje odgovarajuću prehranu i prati odgovor osobe na promjene u prehrani.
-
Transplantacijski kirurg također je dio tima za dijalizu kada se dijaliza namjerava koristiti privremeno do transplantacije bubrega.
Kod hemodijalize, u kojoj se krv odvodi iz tijela i filtrira pomoću stroja koji služi kao umjetni bubreg,
-
Tehničar pomaže u započinjanju postupka i nadzire uređaj za dijalizu tijekom postupka dijalize.
-
Liječnici poput vaskularnog kirurga, a često i interventnog radiologa pripremaju krvne žile tako da se krv može lako preusmjeriti iz tijela i proći kroz uređaj za dijalizu.
Razlozi za dijalizu u zatajenju bubrega
|
Liječnici odlučuju započeti dijalizu kada zatajenje bubrega uzrokuje neke od sljedećih poremećaja:
-
abnormalnu funkciju mozga (uremičku encefalopatiju)
-
neke druge teške simptome, kao što su gubitak apetita ili povraćanje i gubitak težine
-
upalu srčane ovojnice (perikarditis)
-
visoku razinu kiselina u krvi (acidozu) koja se ne smanjuje unatoč drugim pokušajima liječenja
-
zatajenje srca
-
preopterećenje tekućinom u tijelu
-
preopterećenje tekućinom u plućima (plućni edem) koje ne odgovara na druge vidove liječenja
-
vrlo visoku razinu kalija u krvi (hiperkalijemiju)
-
visoku razinu kalcija u krvi (hiperkalcemiju)
-
znatno smanjenu funkciju bubrega
|
Nekada se koriste druge tehnike (kao što su hemofiltracija ili hemoperfuzija) kako bi se privremeno filtrirala krv i postiglo stanje kao nakon dijalize. Ove se tehnike najčešće koriste kada se ne može provesti dijaliza, kako bi se uklonili otrovi iz krvi ili uklonile velike količine tekućine kod nekih ljudi koji imaju akutno oštećenje bubrega.
Hemofiltracija i hemoperfuzija: drugi načini filtriranja krvi
|
Ponekad se za filtriranje krvi koriste i druge tehnike osim dijalize.
Hemofiltracija se često provodi kao kontinuirani postupak kod osoba koje su ozbiljno bolesne i koje se nalaze u jedinici intenzivnog liječenja. Ovaj postupak omogućuje filtraciju velike količine krvi.
Hemoperfuzija se najčešće koristi u liječenju trovanja. Krv pacijenta teče preko filtera koji sadrži ugljen ili neku drugu tvar koja upija otrov.
|
Vrste dijalize
Postoje dvije vrste dijalize:
-
hemodijaliza
-
peritonealna dijaliza
Hemodijaliza
Kod hemodijalize, krv se odvodi iz tijela i potiskuje crpkom izvan tijela u dijalizator (umjetni bubreg). Dijalizator filtrira metaboličke otpadne tvari iz krvi i zatim vraća pročišćenu krv osobi. Ukupna količina tekućine koja se vraća može se prilagoditi, tj. može se ukloniti višak tekućine koji se nakuplja u zatajenju bubrega.
Hemodijaliza zahtijeva opetovani pristup krvotoku. Iako se privremeni pristup može postići umetanjem velikog intravenskog katetera u veliku venu, obično se kirurški umjetno povežu arterija i vena ( stvori se arteriovenska fistula ) kako bi se dugoročno olakšao pristup. U tom postupku obično se radijalna arterija u podlaktici spaja s cefaličnom venom u podlaktici. Posljedično se povećava cefalična vena i protok krvi kroz nju, što je čini prikladnom za opetovane punkcije iglom. Fistule kreiraju vaskularni kirurzi. Ukoliko se ne može stvoriti fistula, arterija i vena mogu se međusobno kirurški povezati pomoću sintetičkog konektora (graft). Graftovi se često stavljaju u ruku. Kod hemodijalize tehničar pika iglom fistulu ili graft kako bi se omogućilo odvođenje krvi radi filtracije.
Kako bi se spriječilo grušanje krvi u dijalizatoru, daje se heparin, lijek koji sprječava zgrušavanje krvi. Unutar dijalizatora porozna umjetna membrana razdvaja krv i tekućinu (dijalizat). Tekućina, otpadne tvari i elektroliti iz krvi se kroz membranu filtriraju u dijalizat. Krvne stanice i veliki proteini ne mogu se filtrirati kroz male pore membrane i tako ostaju u krvi. Dijalizirana (pročišćena) krv zatim se vraća u tijelo.
Dijalizatori se razlikuju po veličini i stupnju učinkovitosti. Vrijeme provođenja dijalize obično je oko 3 do 5 sati. Većina ljudi koji imaju kroničnu bolest bubrega trebaju dijalizu triput tjedno.
Najčešća komplikacija hemodijalize je pad krvnog tlaka tijekom ili ubrzo nakon postupka. Krvni tlak se obično povećava između postupaka dijalize. Ljudi mogu imati grčeve u mišićima, svrbež, mučninu i povraćanje, glavobolju, sindrom nemirnih nogu i bol u prsima i leđima, osobito pri započinjanju hemodijalize. Rjeđe se javljaju zbunjenost, nemir, zamagljen vid i / ili epileptični napadaji.
Komplikacije također mogu biti povezane s graftom ili fistulom, a to su najčešće infekcije, krvni ugrušci, krvarenje i izbočenje žile (nastanak aneurizme). Potrebno je odmah obavijestiti liječnika ako se dogodi bilo što od sljedećeg:
-
bol
-
crvenilo ili toplina
-
rane okolne kože
-
modrice
-
dugotrajno krvarenje iz fistule
-
brzo povećavanje izbočine iznad grafta ili fistule (tijekom nekoliko dana ili manje)
-
nestanak pulsa ili nestanak strujanja koje se obično osjeća iznad fistule ili grafta
-
oticanje (edem)
Neke česte komplikacije hemodijalize
|
Komplikacija
|
Najčešći uzrok
|
|---|
|
vrućica
|
bakterije ili tvari koje uzrokuju vrućicu (pirogeni) u krvotoku
pregrijani dijalizat
|
|
životno ugrožavajuća alergijska reakcija (anafilaksija)
|
alergija na tvar u dijalizatoru, na cijev koja vodi krv ili na lijekove koji se daju tijekom dijalize
|
|
niski krvni tlak
|
uklanjanje previše tekućine
|
|
poremećaj srčanog ritma
|
poremećena razina kalija i drugih tvari u krvi
niski krvni tlak
|
|
zračna embolija
|
ulazak zraka u cijev koja vodi krv
|
|
krvarenje u crijevima, mozgu, očima ili trbuhu
|
primjena prevelike količine heparina kako bi se spriječilo grušanje u dijalizatoru
|
|
infekcija
|
ulazak bakterija u krvotok kroz iglu umetnutu u venu za pristup hemodijalizi
|
|
grčevi u mišićima
|
moguće brze promjene u količini ili raspodjeli tjelesnih tekućina ili soli
|
Peritonealna dijaliza
Trbušni organi, poput želuca i crijeva, nalaze se u velikom šupljem prostoru koji se naziva trbušna šupljina. Peritoneum je ovojnica koja oblaže trbušnu šupljinu i trbušne organe. U peritonealnoj dijalizi, peritoneum služi kao filter. Ova membrana ima veliku površinu i bogatu mrežu krvnih žila. Tvari iz krvi lako prolaze kroz peritoneum u trbušnu (peritonealnu) šupljinu. Tekućina (dijalizat) unosi se kroz kateter umetnut kroz trbušnu stijenku u peritonealni prostor unutar trbušne šupljine. Dijalizat se mora ostaviti u abdomenu dovoljno dugo da otpadne tvari iz krvotoka polako prolaze u njega. Zatim se izvlači, odbacuje i mijenja sa svježim dijalizatom.
Meka silikonska guma ili porozni poliuretanski kateter omogućuju glatko strujanje dijalizata i malo je vjerojatno da će uzrokovati oštećenja. Kateter se može postaviti privremeno kod samog provođenja postupka ili se može kirurški trajno postaviti. Jedna vrsta trajnog katetera s vremenom se priljubi (sraste) na kožu i može se začepiti kada nije u uporabi.
Peritonealna dijaliza može se izvoditi pomoću uređaja (tzv. automatizirana peritonealna dijaliza) ili bez njega (tzv. manualna tehnika).
Tehnike manualne peritonealne dijalizne su najjednostavnije. Ne koristi se uređaj. Postoje dvije vrste:
-
U manualnoj intermitentnoj peritonealnoj dijalizi, vrećice koje sadrže dijalizat zagrijavaju se na tjelesnu temperaturu i infundiraju (unose) u peritonealnu (trbušnu) šupljinu, što traje oko 10 minuta. Potom se dijalizat ostavlja unutra 60 do 90 minuta (vrijeme zadržavanja), a zatim se drenira (odvodi) oko 10 do 20 minuta. Potom se postupak ponavlja. Cijeli postupak može trajati 12 do 24 sata. Između postupaka dijalize nema dijalizata u peritonealnoj šupljini.
-
U kontinuiranoj ambulantnoj peritonealnoj dijalizi, dijalizat se obično vadi i nadopunjuje 4 ili 5 puta dnevno. U pravilu se odrade 3 takve izmjene dijalizata tijekom dana, s vremenima zadržavanja od 4 sata ili dulje. Noću se izmjena obavlja s dugim vremenom zadržavanja od 8 do 12 sati tijekom spavanja. Kontinuirana ambulantna peritonealna dijaliza razlikuje se od intermitentne peritonealne dijalize u tome što je u peritonealnoj šupljini uvijek prisutan dijalizat.
Tehnike automatizirane peritonealne dijalize postaju najčešće korišteni oblici peritonealne dijalize. U automatiziranoj peritonealnoj dijalizi uređaj obavlja višestruke izmjene tijekom noći dok osoba spava. Ove tehnike minimaliziraju broj izmjena tijekom dana, ali sprečavaju mobilnost noću zbog nezgrapne opreme. Ponekad se koristi dnevna izmjena. Tehnike automatizirane peritonealne dijalize dalje se dijele u tri potkategorije:
-
Kontinuirana ciklička peritonealna dijaliza koristi dugo vrijeme zadržavanja tijekom dana (12 do 15 sati) i 3 do 6 noćnih izmjena koje se obavljaju putem uređaja.
-
Kod noćne intermitentne peritonealne dijalize rade se izmjene pomoću uređaja noću, dok je danju peritonealna šupljina bez dijalizata.
-
Plimna peritonealna dijaliza je modifikacija u kojoj se dio dijalizata ostavlja u peritonealnoj šupljini od jedne do druge izmjene. Ova tehnika može biti ugodnija za pacijenta. Plimna peritonealna dijaliza može se obaviti s ili bez perioda dnevnog zadržavanja.
Neki ljudi zahtijevaju kombinaciju kontinuirane ambulantne peritonealne dijalize i kontinuirane cikličke peritonealne dijalize kako bi se postiglo odgovarajuće uklanjanje otpadnih tvari iz njihove krvi.
Neke česte komplikacije peritonealne dijalize
|
Komplikacija
|
Uzrok
|
|---|
|
Peritoneum djeluje kao filter u peritonealnoj dijalizi. Kada nastanu ožiljci peritoneuma, tekućina i otpadne tvari više ne mogu lako prolaziti kroz njega kako bi ih se uklonilo.
|
|
niski krvni tlak
|
gubitak previše tekućine i soli tijekom dijalize
|
|
krvarenje
|
nenamjerna perforacija unutarnjeg organa tijekom postavljanja katetera
uklanjanje katetera iz tijela
iritacija i upala membrane koja oblaže trbušnu šupljinu (peritoneum) ili područja oko mjesta umetanja (kada kateter ne zapečati dio trbušne stijenke)
|
|
infekcija
|
nesterilne tehnike tijekom dijalize
|
|
niska razina albumina (proteina) u krvi
|
gubitak proteina tekućinom koja se uklanja tijekom dijalize u kombinaciji s neadekvatnim unosom proteina prehranom
|
|
ožiljci peritoneuma *
|
upala i infekcija
elektroliti u tekućini za dijalizu
upotreba određenih lijekova
|
|
visoka razina šećera (glukoze) u krvi
|
upotreba peritonealnog dijalizata koji ima visoku koncentraciju glukoze (koristi se za uklanjanje vode i natrija tijekom dijalize)
|
|
hernije u trbuhu ili preponama
|
povećani tlak unutar trbušne šupljine uzrokovan stalnom izloženošću velikoj količini tekućine, što slabi strukture koje inače sprečavaju prekomjerno kretanje organa i drugih struktura
|
|
konstipacija (zatvor)
|
neadekvatni unos vlakana prehranom ili upotreba kalcijevih soli za liječenje visokih razina fosfata u krvi, što uzrokuje proširenje crijeva, što može ometati protok dijalizata u i iz trbuha
|
Izbor tehnike
Mnogi čimbenici, uključujući i način života, moraju se uzeti u obzir pri određivanju tipa dijalize koji je najbolji za osobu. Hemodijaliza se obično provodi u centru za dijalizu, često izvan bolnice. Peritonealna dijaliza može se obaviti kod kuće, eliminirajući potrebu za putovanjem u centar za hemodijalizu.
Hemodijaliza se preporučuje osobama koje su imale svježe rane trbuha ili operaciju trbuha ili onima koji imaju defekte u trbušnoj stijenci koji peritonealnu dijalizu čine teškom. Ljudi čiji krvni tlak često varira od visokih ili normalnih do niskih vrijednosti bolje podnose peritonealnu nego hemodijalizu.
Najčešće i zabrinjavajuće komplikacije peritonealne dijalize su infekcija peritonealne tekućine (uzrokuje upalu peritoneuma, peritonitis) i infekcija mjesta gdje kateter prolazi kroz kožu (ulazno mjesto). Peritonitis može uzrokovati stalnu, oštru, jaku bol u trbuhu, ali ponekad uzrokuje slabu bol. Infekcija na mjestu ulaznom mjestu katetera uzrokuje crvenilo kože i bol na tom mjestu. Takve se infekcije liječe antibioticima i njegom rane.
Usporedba hemodijalize i peritonealne dijalize
|
Kada bubrezi zataje, otpadne tvari i višak vode mogu se ukloniti iz krvi hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom.
Kod hemodijalize, krv se odvodi iz tijela u dijalizator (zvan umjetni bubreg), koji filtrira krv. Napravi se umjetna veza između arterije i vene (arteriovenska fistula) kako bi se olakšalo uklanjanje krvi.
Kod peritonealne dijalize peritoneum se koristi kao filter. Peritoneum je membrana koja oblaže trbuh i pokriva abdominalne organe, stvarajući prostor unutar trbuha nazvan peritonealni prostor ili trbušna šupljina. Otpadne tvari iz tijela prelaze preko peritoneuma u tekućinu (dijalizat) u trbušnoj šupljini.
|
Posebna razmatranja
Prehrana
Osobe na dijalizi trebaju posebnu prehranu. Kod ljudi koji se liječe peritonealnom dijalizom apetit je često slab, a proteini se gube dijalizom. Prehrana bi trebala imati dovoljno kalorija (oko 16 kalorija po kilogramu idealne tjelesne težine, nešto više u djece) s relativno visokim sadržajem proteina (oko pola grama proteina po kilogramu idealne tjelesne težine) dnevno. Američka udruga pacijenata s bubrežnim bolestima ima vodič za prehranu (food guide). Potrebno je ograničiti unos soli, kako kuhinjske, tako i one koja sadržava kalij.
Kod osoba na hemodijalizi, dnevna konzumacija natrija i kalija još se više ograničava. Možda će biti potrebno ograničiti i unos hrane s visokim sadržajem fosfora. Dnevni unos tekućine ograničava se kod osoba koje izlučuju vrlo malo urina ili im je razina natrija u krvi stalno niska ili u padu. Svakodnevno vaganje važno je radi praćenja porasta težine. Prekomjerni porast tjelesne težine između postupaka hemodijalize ukazuje da osoba unosi preveliku količinu tekućine. Obično je preveliki unos tekućine posljedica prekomjernog unosa natrija, što izaziva žeđ.
Multivitaminski dodaci prehrani nužni su radi nadomještanja hranjivih tvari izgubljenih hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom. Upotrebu vitaminskih dodataka treba raspraviti s liječnikom ili nutricionistom.
Medicinska razmatranja
S obzirom da ljudi s kroničnom bolesti bubrega razvijaju anemiju (slabokrvnost), može se primjenjivati eritropoetin ili darbepoetin kako bi se potakla proizvodnja crvenih krvnih stanica (eritrocita). Dodaci željeza mogu biti potrebni kako bi se pomoglo tijelu da proizvede nove crvene krvne stanice.
Fosfatna veziva, najčešće ona poput kalcijevog karbonata ili kalcijevog acetata, koriste se za uklanjanje viška prehrambenih fosfata.
Normalno se koštano tkivo stalno obnavlja, što pomaže kostima da ostanu jake i guste. Bubrezi pretvaraju vitamin D u njegov aktivni oblik (kalcitriol), koji sudjeluje u regulaciji količine kalcija u krvi i količine koja se koristi za proizvodnju koštanog tkiva. Kod osoba sa zatajenjem bubrega oni ne mogu pretvoriti dovoljno vitamina D u aktivni oblik pa se povećava razina paratiroidnog hormona. Visoke razine paratiroidnih hormona smanjuju gustoću kosti i oslabljuju ih, što se naziva renalnom osteodistrofijom (). Radi ispravljanja ovog stanja, primjenjuje se aktivni oblik vitamina D ili slična tvar koja snižava razinu paratiroidnog hormona.
Osobe koje na dijalizi često imaju faktore rizika za koronarnu bolest, uključujući visoki krvni tlak, visoke razine lipida (masti) u krvi i dijabetes. Moraju posebno paziti kako bi smanjili rizik za koronarnu bolest.
Kod ljudi na dijalizi može doći do konstipacije, što otežava postupak peritonealne dijalize. Ako je u crijevima previše stolice, taj povećani volumen može djelomično blokirati kateter koji odvodi dijalizat. Ponekad je potrebno uzimati laksative, ali obično se daju sredstva za povećanje volumena stolice (kao što je psyllium) ili sorbitol, a ne laksativi koji sadrže fosfat ili magnezij ().
Visoka razina aluminija u krvi (aluminijska toksičnost) može se pojaviti kod ljudi koji uzimaju fosfatna veziva koja sadrže aluminij. Drugi potencijalni izvor aluminija je voda koja se koristi za izradu dijalizata. Aluminijska toksičnost danas je rijetka jer su na raspolaganju mnoga fosfatna veziva koja ne sadrže aluminij, a isti se također učinkovito uklanja tijekom pripreme ultra čiste vode za dijalizat. Aluminijska toksičnost uzrokuje slabost kostiju, anemiju i demenciju. Za uklanjanje aluminija iz tijela može se davati deferoksamin kroz peritonealni kateter ili venski.
Kalcifilaksija je rijedak poremećaj u kojem arterije otvrdnjuju, uzrokujući smanjenje protoka krvi u koži trupa, stražnjice i nogu. Djelomično je uzrokuju visoke razine kalcija i fosfora u krvi. Posljedica su bolne izbočine na koži i ulceracije (rane) koje se često inficiraju (upale). Teška infekcija može zahvatiti cijelo tijelo i biti smrtonosna. Liječenje je usmjereno na smanjenje komplikacija kalcifilaksije. Na primjer, infekcija se liječi antibioticima, a bol se zbrinjava analgeticima. Mogu se davati lijekovi koji snizuju razine kalcija i fosfora u krvi. Rane se zbrinjavaju pažljivom njegom kože.
Psihosocijalna razmatranja
Osobe na dijalizi mogu doživjeti gubitke u svakom aspektu svog života. Potencijalni gubitak neovisnosti zna biti posebno uznemirujući. Suočavanje s poremećajima u načinu života može biti teško. Mnogi ljudi na dijalizi postaju depresivni i tjeskobni. Psihološko i socijalno savjetovanje često pomaže obiteljima, kao i pacijentima na dijalizi. Mnogi centri za dijalizu pružaju psihološku i socijalnu podršku. Poticanje ljudi da se vrate svojim starim interesima i hobijima pomaže u nošenju s gubitkom neovisnosti. Osobe na hemodijalizi moraju redovito organizirati prijevoz do i od centara za dijalizu. Postupci dijalize mogu ometati rad, školu ili slobodne aktivnosti.
Više od polovice osoba na dugotrajnoj dijalizi imaju 60 ili više godina. Stariji ljudi često se bolje prilagođavaju dugotrajnoj dijalizi i gubitku neovisnosti nego mlađi ljudi. Međutim, stariji ljudi na dijalizi mogu postati ovisniji o svojoj odrasloj djeci i možda neće moći nastaviti živjeti sami. Stariji također češće osjećaju umor nakon postupaka. Često se obiteljske uloge i odgovornosti moraju mijenjati kako bi se prilagodile rutini dijalize, stvarajući stres i osjećaj krivnje.
Razmatranja u djece
Djeca kod kojih je došlo do zastoja u rastu mogu se osjećati izolirano i drugačijima od svojih vršnjaka. Mladim odraslim osobama i adolescentima koji su zaokupljeni pitanjem svog identiteta, neovisnosti i problemima s izgledom tijela dijaliza može dodatno otežati ove probleme. Prehrana je važni problem za djecu na dijalizi jer djeca moraju dobiti dovoljno hranjivih tvari kako bi se održao njihov rast.
Više informacija