Trbuh se može ozlijediti na mnogo načina. Trbuh može biti ozlijeđen sam ili u sklopu drugih tjelesnih ozljeda. Ozljede mogu biti relativno blage ili vrlo teške.
Liječnici često klasificiraju ozljede trbuha prema vrsti oštećene strukture i načinu kako je ozljeda nastala. Vrste struktura uključuju
-
Abdominalni zid
-
Čvrste organe (to su jetra, slezena, gušterača ili bubrezi)
-
Šuplje organe (to su želudac, tanko crijevo, debelo crijevo, ureteri ili mokraćni mjehur)
-
Krvne žile
Abdominalne ozljede također se mogu klasificirati prema tome je li ozljeda
Tupa trauma može uključivati izravan udarac (na primjer, udarac nogom), sudar s predmetom (na primjer, pad na upravljač bicikla) ili naglo smanjenje brzine (na primjer, pad s visine ili sudar motornog vozila). Slezena i jetra su dva najčešće povrijeđena organa. Manje je vjerojatno da će se ozlijediti šuplji organi.
Prodorne ozljede nastaju kada neki predmet probije kožu (na primjer, kao rezultat pucnjave ili uboda). Neke prodorne ozljede zahvaćaju samo masnoću i mišiće ispod kože. Te su prodorne ozljede mnogo manje zabrinjavajuće od onih koje ulaze u trbušnu šupljinu. Pucnjevi koji ulaze u trbušnu šupljinu gotovo uvijek uzrokuju značajna oštećenja. Međutim, ubodne rane koje ulaze u trbušnu šupljinu ne oštećuju uvijek organe ili krvne žile. Ponekad probojna ozljeda uključuje i prsa i gornji dio trbuha. Na primjer, ubodna ozljeda donjeg dijela grudnog koša nadole može proći kroz dijafragmu u želudac, slezenu ili jetru.
Tupe ili prodorne ozljede mogu prerezati ili probiti trbušne organe i / ili krvne žile. Tupa ozljeda može uzrokovati nakupljanje krvi unutar strukture čvrstog organa (na primjer, jetre) ili u zidu šupljeg organa (kao što je tanko crijevo). Takve nakupine krvi se nazivaju hematomi. Slobodno krvarenje u trbušnu šupljinu, u prostor oko organa, naziva se hemoperitoneum.
Rezovi i razderotine odmah počinju krvariti. Krvarenje može biti minimalno i uzrokovati malo problema. Teže ozljede mogu uzrokovati masivno krvarenje sa šokom i ponekad smrt. Krvarenje iz trbušne ozljede je većinom unutarnje (unutar trbušne šupljine). Kod prodorne ozljede, kroz ranu se može pojaviti mala količina vanjskog krvarenja.
Kada se ozlijedi šuplji organ, sadržaj organa (na primjer, želučana kiselina, stolica ili urin) može ući u trbušnu šupljinu i uzrokovati iritaciju i upalu (peritonitis).
Komplikacije
Osim neposrednog oštećenja, abdominalne ozljede također mogu uzrokovati naknadne probleme. Ti odgođeni problemi uključuju
-
Puknuće hematoma
-
Intra-abdominalnu nakupinu gnoja (absces)
-
Blokadu crijeva (opstrukciju)
-
Sindrom abdominalnog odjeljka / Abdominalni kompartment sindrom
Puknuće hematoma
Tijelo je obično u stanju reapsorbirati nakupine krvi (hematome), premda to može potrajati nekoliko dana do tjedana. Međutim, hematom ponekad pukne prije nego se resorbira. Puknuće može nastati unutar prvih nekoliko dana nakon ozljede, no ponekad se desi kasnije, povremeno čak nakon više mjeseci.
Ruptura hematoma slezene ili jetre može uzrokovati životno-ugrožavajuće krvarenje u trbušnu šupljinu.
Ruptura hematoma stijenke crijeva može omogućiti crijevnom sadržaju da procuri u trbuh i uzrokuje peritonitis. Hematomi crijevnog zida ponekad stvaraju ožiljak pri cijeljenju. Taj ožiljak može uzrokovati sužavanje crijeva na tom mjestu koje dovodi do opstrukcije crijeva, tipično godinama kasnije.
Intraabdominalni apsces
Apsces unutar trbušne šupljine može se pojaviti ako se ne otkrije ozljeda šupljeg organa. Apscesi također mogu nastati nakon operacije kako bi se sanirala ozbiljna abdominalna ozljeda.
Crijevna opstrukcija
Ponekad nastane tkivni ožiljak cijeljenjem ozljede ili nakon operacije trbuha. To ožiljno tkivo oblikuje vezivne tračke (adhezije) između crijevnih petlji. Obično, ove adhezije ne uzrokuju nikakve simptome, ali ponekad se druga crijevna petlja uvije ispod adhezije. To uvijanje može blokirati crijevo (intestinalna opstrukcija) i uzrokovati bolove u trbuhu i povraćanje. Ponekad je potrebna operacija da bi se uklonile priraslice i oslobodilo crijevo.
Sindrom abdominalnog odjeljka / Abdominalni kompartment sindrom
Kao što uganuti gležanj ili slomljena ruka oteknu, i trbušni organi oteknu nakon ozljede (osobito ako je došlo do operacije). Premda u trbuhu obično ima dovoljno prostora za takvo oticanje, nekontrolirano oticanje u konačnici povećava tlak u trbuhu. Povećani tlak stišće organe i ograničava njihovu opskrbu krvlju, što uzrokuje bol, a zatim oštećenje organa. Takvo oštećenje povezano s tlakom naziva se abdominalni kompartment sindrom ili sindrom abdominalnog odjeljka. To je vrlo slično kompartmemt sindromu koji se može razviti u potkoljenici ozlijeđenoj, primjerice, prijelomom. Povećani abdominalni tlak može eventualno također povećati tlak u drugim tkivima, kao što su pluća, bubrezi, srce, krvne žile i središnji živčani sustav. Sindrom abdominalnog odjeljka ima tendenciju razvoja u osoba s teškim ozljedama ili ozljedama koje zahtijevaju operaciju. Sindrom abdominalnog odjeljka je izuzetno ozbiljan i povećava rizik od smrti.
Simptomi
Ljudi obično imaju bol u trbuhu ili bolnu osjetljivost. Međutim, bol može biti blaga, a osoba možda neće primijetiti ili se žaliti oko toga zbog drugih bolnijih ozljeda (kao što su prijelomi) ili zbog toga što osoba nije pri punoj svijesti (na primjer, zbog ozljede glave, zlouporabe supstanci ili šoka). Bol od ozljede slezene ponekad se širi prema lijevom ramenu. Bol uslijed razdora tankog crijeva je isprva minimalna, no stalno se pogoršava. Osobe s ozljedom bubrega ili ozljedom mokraćnog mjehura mogu imati krv u mokraći.
Ljudi koji su izgubili veliku količinu krvi mogu imati
-
Brze otkucaje srca
-
Brzo disanje
-
Znojenje
-
Hladnu, ljepljivu, blijedu ili plavkastu kožu
-
Smetenost ili nisku razinu budnosti
Tupa trauma može uzrokovati modrice (na primjer, ljudi koji su nosili sigurnosni pojas tijekom sudara motornog vozila mogu imati modricu preko prsišta ili donjeg dijela trbuha, zvanu znak sigurnosnog pojasa). Nemaju svi ljudi iodrice, a prisutnost modrice ne mora nužno odražavati ozbiljnost ozljede trbuha. U osoba s teškim krvarenjem trbuh može biti otečen zbog suviška krvi.
Dijagnoza
Kod nekih ljudi, ozljeda trbuha je očito teška (kao što su mnoge rane od pucnjave). Liječnici takve osobe izravno odvode u operacijsku dvoranu radi istraživačke operacije i ne rade testove kako bi utvrdili određene ozljede. Međutim, većini ljudi s trbušnom ozljedom je potrebno testiranje. Testiranjem se utvrđuje određena ozljeda i, u kombinaciji s nalazima na fizičkom pregledu, pomaže liječnicima pri odluci koji ljudi trebaju operaciju.
Glavne opcije ispitivanja uključuju ultrazvuk i kompjutorsku tomografiju (CT). Ultrasonografija se može obaviti brzo uz krevet osobe i korisna je za pronalaženje ozbiljnog krvarenja. CT traje malo duže i zahtijeva premještanje osobe na skener, ali daje preciznije slike. CT također može otkriti i druge ozljede kao što su prijelomi kralješnice ili zdjelice. Ovisno o vrsti ozljede, mogu biti potrebni i rendgenski snimci grudnog koša ili zdjelice.
Liječnici također rade analizu mokraće kako bi otkrili krv u mokraći, što ukazuje na oštećenje nekog dijela mokraćnog sustava. Obično se radi kompletna krvna slika, tako da liječnici imaju početne informacije za usporedbu ukoliko će biti potrebne daljnje procedure.
Liječenje
Ljudima se daje intravenska tekućina, potrebna za nadoknadu gubitka krvi. Ljudima koji su izgubili značajnu količinu krvi daje se transfuzija krvi.
Može biti potrebna operacija kako bi se
-
Sanirali oštećeni organi
-
Zaustavljanje krvarenja
Iako su mnoge ozljede solidnih organa, kao što su jetra i slezena, samoizlječive, osobe s ozljedom trbušnog organa, otkrivenom CT-om ili ultrazvukom, hospitaliziraju se i pregledavaju svakih nekoliko sati kako bi se osiguralo da se krvarenje zaustavi i simptomi ne pogoršaju. Ponekad se ponavlja CT ili ultrazvuk.