Opterećenje srca tjelesnom aktivnošću ili primjenom lijekova koji ubrzavaju i pojačavaju njegov rad može pomoći u dijagnosticiranju koronarne bolesti srca. Kod koronarne bolesti protok krvi kroz koronarne arterije, koje opskrbljuju srčani mišić, djelomično je ili potpuno ograničen. Ako su koronarne arterije samo djelomično sužene, srce u mirovanju može dobivati dovoljno krvi, ali tijekom opterećenja opskrba može postati nedostatna. Stoga test opterećenja može pomoći u otkrivanju koronarne bolesti.
Budući da se tijekom pretrage prati rad srca, test opterećenja može pomoći razlikovati tegobe uzrokovane koronarnom bolešću od onih uzrokovanih drugim stanjima, kao što su plućne bolesti, anemija ili slaba tjelesna kondicija.
Tijekom testa opterećenja srčani mišić opterećuje se tjelesnom aktivnošću ili lijekovima, zbog čega se povećava frekvencija srca, a istodobno se prate znakovi nedostatnog dotoka krvi u srčani mišić. Prate se i simptomi koji mogu upućivati na ishemiju, kao što su snižen krvni tlak, nedostatak zraka i bol u prsima.
Najčešće se tijekom ergometrijskog testiranja koristi elektrokardiografija (EKG) radi otkrivanja smanjenog protoka krvi kroz koronarne arterije. Ponekad se u sklopu testa opterećenja provode i preciznije, ali skuplje pretrage, kao što su ehokardiografija i radionuklidno snimanje.
Nijedna pretraga nije savršena. Ponekad test pokazuje abnormalnost u osobe koja nema koronarnu bolest, što se naziva lažno pozitivnim rezultatom. Ponekad ne pokazuje abnormalnost u osobe koja bolest ima, što se naziva lažno negativnim rezultatom. U osoba bez simptoma, osobito mlađih, vjerojatnost koronarne bolesti mala je čak i kada je nalaz testa abnormalan. U takvim je okolnostima veća vjerojatnost da je pozitivan rezultat lažan nego istinit. Lažno pozitivni nalazi mogu uzrokovati znatnu zabrinutost i dovesti do nepotrebnih dodatnih pretraga i troškova. Zbog toga većina stručnjaka ne preporučuje rutinsko ergometrijsko testiranje u osoba bez simptoma, primjerice u sklopu probira ili procjene za životno osiguranje.
Kako se izvodi test opterećenja
Kako bi se srce opteretilo tjelesnom aktivnošću, većina osoba:
Test opterećenja
Na ovoj je fotografiji prikazan muškarac tijekom testa opterećenja na pokretnoj traci.
Dr. P. Marazzi / Science Photo Library
Brzina vježbanja i potrebno radno opterećenje postupno se povećavaju. EKG se neprekidno prati, a krvni tlak mjeri u pravilnim vremenskim razmacima. Od osobe se obično traži da nastavi vježbati sve dok frekvencija srca ne dosegne približno 80% do 90% predviđene maksimalne vrijednosti za dob. Ako simptomi, kao što su nedostatak zraka ili bol u prsima, postanu preizraženi ili se na EKG-u pojave značajne promjene ili izrazita promjena krvnog tlaka, test se prekida.
U nekih se osoba, osim EKG-a, neposredno nakon opterećenja provode i druge pretrage, kao što su ehokardiografija ili radionuklidno snimanje, kako bi se utvrdilo dobiva li srčani mišić dovoljno kisika. Te se pretrage koriste kada postoji veća sumnja na koronarnu bolest ili kada nalaz osnovnog testa opterećenja nije jasan.
Pretraga može trajati od približno 30 minuta do nekoliko sati, ovisno o vrsti testa. Rizik od komplikacija malen je. Vjerojatnost srčanog udara ili smrti iznosi približno 1 na 5000 testova.
Liječnici primjenjuju farmakološki test opterećenja u osoba koje ne mogu izvesti tjelesno opterećenje. U tu se svrhu intravenski primjenjuje lijek, primjerice dipiridamol, dobutamin, adenozin ili regadenozon, kako bi se oponašao učinak tjelesnog opterećenja na srce.
Ergometrijsko testiranje
Tijekom testa opterećenja, odnosno ergometrije, osoba hoda sve brže na pokretnoj traci. Na nadlaktici nosi manšetu kojom se tijekom postupka mjeri krvni tlak. Na zaslonu se prikazuju frekvencija srca i EKG. Rezultati pomažu u procjeni postoji li koronarna bolest.
Videozapis iz videoteke