Infekcije grla i/ili krajnika su česte, osobito među djecom.
-
Infekcije grla su obično uzrokovane virusom, ali mogu biti uzrokovane bakterijama kao što su streptokokne bakterije.
-
Simptomi uključuju jake bolove prilikom gutanja i natečeni, crveni krajnici.
-
Dijagnoza se temelji na pregledu grla.
-
Ako se ne liječi, tonzilofaringitis koji uzrokuje bakterija može postati tonzilarni apsces.
-
Bol se ublažava analgeticima, a streptokokna se infekcija liječi antibioticima.
-
Ponekad krajnike treba kirurški ukloniti.
Krajnici sadrže limfoidno tkivo koje je dio imunosnog obrambenog sustava. Stoga se krajnici i okolno tkivo grla često zaraze organizmima koji ulaze u nos i grlo.
Bolesnici kojima su krajnici izvađeni i dalje mogu dobiti infekcije grla.
Uzroci
Infekcije grla su obično uzrokovane virusima. Najčešće je to jedan od virusa koji uzrokuju običnu prehladu, kao što je rinovirus, adenovirus, virus gripe ili respiratorni sincicijski virus. Rjeđe se radi o drugom virusnom uzročniku, kao što je Epstein-Barr virus (koji uzrokuje mononukleozu) ili virus ljudske imunodeficijencije (HIV).
Kod manje od jedne trećine ljudi infekcije grla su uzrokovane bakterijskom infekcijom. Streptokok grupe A (gnojna angina) je najčešći bakterijski uzročnik i tipično se javlja kod djece između 5 i 15 godina. Gnojna angina je rjeđa u djece ispod 3 godine i kod starijih osoba. Neliječena gnojna angina ponekad može dovesti do komplikacija. Komplikacije mogu uključivati tonzilarni celulitis ili apsces, reumatsku groznicu, i upalu bubrega (glomerulonefritis). Rijetko, bakterijske infekcije kao što su gonoreja i difterija uzrokuju upale grla.
Simptomi
Bolesnici s upalom grla imaju jake bolove kod gutanja i obično i kod pričanja. Bol se ponekad osjeća i u ušima. Neki bolesnici imaju povišenu tjelesnu temperaturu, glavobolju i želučane tegobe. Krajnici su crveni i otečeni, a ponekad se na njima nalaze i bijele naslage. Limfni čvorovi u vratu mogu postati otečeni i bolni.
Kod bolesnika koji imaju česte infekcije krajnika, uobičajene male jame u krajnicima se ponekad ispune bijelim, otvrdnutim izlučevinama koje nalikuju sitnim kamencima. Ovi kamenčići mogu zadržati bakterije koje uzrokuju neugodne mirise, uzrokujući kronični neugodni zadah te mogu predisponirati bolesnike na buduće tonzilitise.
Bolesnici s običnom prehladom često imaju začepljenje nosa, curenje iz nosa te kašalj. Bolesnici s mononukleozom se često osjećaju izuzetno umorno i mogu imati otečene limfne čvorove, a oticanje krajnika može uzrokovati začepljenje dišnih puteva kada bolesnik diše, što uzrokuje glasno disanje
Dijagnoza
Liječnici prepoznaju upalu grla gledajući u grlo. Međutim, budući da virusne infekcije i bakterijske infekcije često imaju isti izgled grla, liječnicima je teško znati je li uzrok virusna ili bakterijska infekcija samo gledanjem u grlo. Međutim, bolesnici s curenjem iz nosa i kašljem imaju veću vjerojatnost da imaju virusnu infekciju.
Budući da je važno dijagnosticirati gnojnu anginu (koja se dobro liječi antibioticima), liječnici ponekad uzimaju bris grla osobe da bi izolirali streptokok. Uobičajeno, liječnici testiraju većinom djecu, ali testiraju odrasle osobe samo ako zadovoljavaju određene kriterije, kao što su bijele mrlje na krajnicima (tonzilarni eksudat), otečeni i bolni limfni čvorovi na vratu, vrućica i odsutnost kašlja. Međutim, nisu svi stručnjaci suglasni kada bi se testiranje trebalo provesti ili čak kada bi se trebali dati antibiotici.
Liječenje
-
Lijekovi protiv bolova (analgetici)
-
Za gnojnu anginu, antibiotici
-
Ponekad kirurško uklanjanje krajnika
Analgetici koji se uzimaju gutanjem, kao što su acetaminofen ili nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), često pomažu u smanjivanju boli kod osoba s upalom grla. Često se preporučuje grgljanje tople, slane vode, ali nije dokazano da pomaže. Neki liječnici daju i jednu dozu kortikosteroida, deksametazona, koji može skratiti trajanje simptoma. To također može pomoći u smanjenju blokade dišnih putova uzrokovanih mononukleozom.
Bolesnicima s gnojnom anginom daje se antibiotik, obično penicilin ili amoksicilin. Bolesnicima koji su alergični na penicilin može se dati klindamicin.
Tonzilektomija
Bolesnici koji imaju ponavljajuće streptokokne infekcije možda će morati ukloniti svoje krajnike (tonzilektomija), prema predloženim smjernicama.
Uobičajeno je da su djeca ta koja trebaju tonzilektomiju, uključujući djecu koja su imala više od 7 infekcija u 1 godini, više od 5 infekcija u svakoj od 2 godine, ili više od 3 infekcija godišnje tijekom 3 godine. Liječnici razmatraju tonzilektomiju ako dijete ima akutnu infekciju koja je ozbiljna i uporna unatoč liječenju antibioticima, ako dijete ima značajnu opstrukciju (uključujući opstruktivni poremećaj spavanja), ponavljajuće peritonzilarne apscese ili sumnju na rak.
Za odrasle, liječnici ne koriste ove specifične kriterije kada treba raditi tonzilektomiju. Međutim, liječnici mogu učiniti tonzilektomiju kod odraslih osoba koje imaju izrazito loš zadah zbog kamenčića na tonzilama.
I za djecu i odrasle, liječnici u obzir uzimaju individualne razlike u preporučivanju tonzilektomije.
Postoje brojne učinkovite tehnike za tonzilektomiju. Liječnici mogu koristiti skalpel ili uređaj za elektrokauterizaciju, ili mogu uništiti tonzile pomoću radiovalova.
Manje od 2% ljudi, odrasli više od djece, imaju komplikaciju krvarenja kao posljedicu tonzilektomije. Krvarenje se obično javlja unutar 24 sata od operacije ili nakon otprilike 7 dana. Ljudi koji krvare nakon tonzilektomije trebaju otići u bolnicu.
Djelomična tonzilektomija se ponekad izvodi kod bolesnika s tonzilitisom koji uzrokuje neku blokadu u grlu. Dio uvećanog krajnika može se ukloniti struganjem krajnika specijalnim škarama ili korištenjem drugih uređaja kao što su laser, radiofrekvencija ili elektrokauterizacija. Djeluje jednako dobro kao i totalna tonzillektomija za ublažavanje začepljenja dišnih putova što uzrokuje hrkanje i prekid sna. Krajnici obično ponovno ne narastu, a ono što je preostalo nakon djelomične tonzilektomije korisno je u održavanju imunološke funkcije tijekom ranog djetinjstva.