Bronhoskopija je izravan vizualni pregled grkljana (larinksa) i dišnih putova kroz cijev s optičkim vlaknima i video-kamerom na vrhu (bronhoskop).
Bronhoskop ima na kraju kameru koja omogućuje liječniku da prođe kroz velike dišne putove te vizualno prikaže i pregleda donje dišne putove (bronhe). Liječnici također mogu provući tanke alate kroz bronhoskop kako bi mogli uzeti uzorke tkiva pluća ili dišnih putova u dijagnostičke i terapijske svrhe. Bronhoskopi mogu biti fleksibilni (savitljivi) ili rigidni (kruti). Većina bronhoskopskih postupaka, posebno onih dijagnostičkih, vrši se ambulantno pomoću fleksibilnog bronhoskopa. Ponekad se osoba smiri ili kratkotrajno uspava (sedira ili anestezira) prije postupka, a ponekad se koriste lokalni (nazalni i/ili inhalacijski) anestetici.
Neki dijagnostički i terapijski postupci zahtijevaju uporabu krutog (rigidnog) bronhoskopa i izvode se pod općom anestezijom u bolnici. Na primjer, uklanjanje stranog tijela, kontrola krvarenja ili proširenje dišnog puta najbolje je obaviti krutim metalnim bronhoskopom u operacijskoj dvorani.
(Vidi također Anamneza i fizikalni pregled za bolesti pluća i Dišni sustav.)
Razumijevanje fleksibilne bronhoskopije
|
Da bi izravno prikazao (vidio) dišne putove, liječnik uvodi fleksibilni bronhoskop kroz bolesnikovu nosnicu ili kroz usta i spušta se u bronhe. Kružna slika prikazuje kakav pogled liječnika ima.
|
Bronhoskop se može koristiti za:
-
pronalaženje izvora krvarenja u plućima
-
pregled dišnih putova i uzimanje uzoraka tkiva iz područja koja mogu biti kancerogena
-
otkrivanje uzroka plućnih infekcija (npr. upale pluća) ako se sumnja da su uzrok neuobičajene bakterije ili ih je teško liječiti (npr. kod ljudi koji imaju AIDS ili druge imunodeficijencije)
-
pregled dišnih putova i grkljana (larinksa) da se isključe ili potvrde ozljede kod ljudi koji su zadobili opekotine ili bili izloženi udisanju dima
Bronhoskopija može biti od pomoći kod liječenja nekih stanja. Na primjer, bronhoskop se može koristiti za:
-
uklanjanje sekreta, krvi, gnoja i stranih tijela
-
stavljanje lijekova u specifična područja pluća
-
kao vodič kroz koji se može umetnuti cijev (tubus) koja omogućava disanje (trahealna intubacija)
Najmanje 6 sati prije bronhoskopije osoba ne smije jesti ni piti. Prije izvođenja fleksibilne bronhoskopije često se bolesnik sedira, a onima koji se podvrgavaju krutoj (rigidnoj) bronhoskopiji obično se daje opća anestezija. Kod fleksibilne bronhoskopije grlo i nosni hodnik poprskaju se anestetikom, a bronhoskop se uvodi kroz nosnicu, usta ili cijev za disanje (tubus) u bronhe.
Nakon bronhoskopije osoba se zadrži na promatranju 2 do 4 sata. Ako se uzmu uzorci tkiva, može se uraditi rendgenski snimak prsnog koša da se isključe komplikacije, kao što su krvarenje ili pneumotoraks (zrak u prsnom košu, ali izvan pluća).
Bronhoskopski izvedeni postupci
Ponekad, u sklopu bronhoskopskog pregleda, liječnici rade dodatne postupke kako bi uzeli uzorke za pregled u laboratoriju.
Bronhoalveolarno ispiranje (lavaža) je postupak koji liječnici mogu koristiti za uzimanje uzoraka iz malih bronha i alveola do kojih se ne može doprijeti bronhoskopom. Nakon što se bronhoskop uglavi u malom bronhu, liječnik kroz instrument uštrca fiziološku otopinu (slanu vodu). Tekućina se zatim usisava natrag u bronhoskop, donoseći sa sobom stanice i sve bakterije. Pregled materijala pod mikroskopom pomaže u dijagnosticiranju infekcija i karcinoma. Tekućina se također može pohraniti u spremnike u kojima se nalaze posebne hranjive podloge i ostaviti na miru neko vrijeme da se vidi rastu li bakterije (kultiviraju se), što je bolji način dijagnosticiranja infekcija.
Transbronhalna biopsija pluća uključuje uzimanje uzorka (komadića) plućnog tkiva pomoću sitnih kliješta koja prolaze kroz radni kanal bronhoskopa. Bronhoskop se uvodi u sve uže (manje) bronhe dok ne dosegne područje u koje je opasno ulaziti. Liječnik može pod kontrolom fluoroskopa (uređaja za snimanje koji koristi rendgenske zrake za prikaz unutarnjih tjelesnih struktura na ekranu) identificirati problematično područje. Tako navođena bronhoskopija također može smanjiti rizik od slučajnog probijanja pluća i prodora zraka u pleuralni prostor (pneumotoraks). Iako transbronhalna biopsija pluća povećava rizik od komplikacija tijekom bronhoskopije, ona pruža dodatne dijagnostičke informacije i može učiniti veliku operaciju nepotrebnom.
Transbronhalna iglena aspiracija vrši se ponekad. Prilikom ovog postupka igla se provlači kroz radni kanal bronhoskopa i probija stijenka bronha. Igla može proći kroz stijenku velikog bronha pod izravnom vizualizacijom ili kroz stijenku malog bronha koristeći rendgenski uređaj za vizualizaciju. Liječnik će možda uspjeti izlučiti stanice iz sumnjivih limfnih čvorova kako bi ih pregledao pod mikroskopom. Endobronhalni ultrazvuk (EBUS) može se koristiti za navođenje iglene biopsije (biopsija pod kontrolom EBUS-a).