Upala slijepog crijeva (crvuljka) je upala i infekcija slijepog crijeva.
-
Čini se da se upala slijepog crijeva razvija kada se slijepo crijevo začepi ili tvrdim fekalnim materijalom (zvanim fekalit) ili otečenim limfnim čvorovima u crijevu koji se mogu pojaviti tijekom različitih infekcija.
-
Bol obično počinje oko pupka (pupka), a zatim se pomiče u donji desni dio trbuha, iako može biti zahvaćen cijeli trbuha a dijete može biti razdražljiva ili bezvoljna.
-
Dijagnoza ove bolesti nije jednostavna i ponekad je potrebno napraviti laboratorijsku analizu krvi, ultrazvuk, kompjutorsku tomografiju, magnetsku rezonancu ili laparoskopiju.
-
Upaljeni crvuljak se uklanja kirurškim putem.
(Za odrasle vidjeti Upala slijepog crijeva.)
Crvuljak je mali dio crijeva duljine prsta koji nema jasnu funkciju. Upala crvuljka je hitno stanje koje zahtijeva operaciju. Ovaj poremećaj je rijedak u djece mlađe od jedne godine, ali postaje učestaliji kako djeca odrastaju te je najčešći u adolescentskoj dobi te kod odraslih u 20-ima.
Čini se da se upala slijepog crijeva razvija kada se slijepo crijevo blokira ili tvrdim fekalnim materijalom (fekalit) ili otečenim limfnim čvorovima u crijevu koji se mogu pojaviti kod različitih infekcija. U svakom slučaju, slijepo crijevo buja, a bakterije rastu. Rijetko, progutani strani predmeti i infekcije određenim parazitima (kao što je strongiloidoza) također mogu uzrokovati upalu slijepog crijeva.
Komplikacije upale slijepog crijeva
Ako upala slijepog crijeva nije prepoznata ili se ne liječi, slijepo crijevo može puknuti, stvarajući džep infekcije izvan crijeva (apsces) ili tako može omogućiti sadržaju crijeva prolaz u trbušnu šupljinu te uzrokovati ozbiljnu infekciju (upala trbušne maramice, peritonitis). Vjerojatnost da će se razviti perforacija crvuljka ovisi o djetetovoj dobi; javlja se kod oko 65% djece mlađe od 5 godina i do 90% djece mlađe od 2 godine.
Simptomi
U djece iznad 2 do 3 godine redoslijed pojavljivanja simptoma važniji je od bilo kojeg pojedinačnog simptoma. Prvi simptom je bol. Upala slijepog crijeva gotovo uvijek uzrokuje bol. Bol može početi u sredini trbuha oko pupka, a zatim se pomaknuti u donji desni dio trbuha. Bolovi, osobito u dojenčadi i mlađe djece, često mogu zahvatiti cijeli trbuh a ne samo u donji desni dio. Mlađa djeca ne mogu jasno identificirati određeno mjesto boli i često su vrlo razdražljiva ili bezvoljna.
Nakon što je bol počela, mnoga djeca odbijaju jesti i imaju mučninu ili povraćaju. Trbuh je obično osjetljiv tijekom pregleda, najčešće u području iznad slijepog crijeva. Uobičajeni simptom je i blago povišenje tjelesne temperature (od 37 do 38,3 °C). Na kraju, povišenje tjelesne temperature prate i rezultati laboratorijske analize krvi koji pokazuju infekciju, kao što je porast broja bijelih krvnih stanica. Redoslijed pojavljivanja simptoma se razlikuje od onog u djece koja imaju virusni gastroenteritis, kod kojih se najčešće prvo javlja povraćanje, a kasnije se javljaju bol i proljev. Za napomenuti je da proljev nije čest kod djece koja imaju upalu slijepog crijeva.
Dijagnoza
Dijagnoza upale slijepog crijeva u djece može biti izazovna iz više razloga. Mnogi poremećaji mogu uzrokovati slične simptome, uključujući virusni gastroenteritis, Meckelov divertikulitis, invaginaciju i Crohnovu bolest. Djeca (posebno mlađa djeca) često nemaju tipične simptome i znakove tijekom fizičkog pregleda, osobito kada slijepo crijevo nije na svom uobičajenom položaju u desnom donjem dijelu trbuha. Ovaj nedostatak tipičnih simptoma može otežati dijagnozu.
Kako ne bi izlagali dijete zračenju, najčešće se uradi ultrazvučni pregled. Ako dijagnoza nije jasna, može se napraviti i kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonanca (MR). Liječnici koji sumnjaju na upalu slijepog crijeva obično daju tekućinu i antibiotike venom dok čekaju rezultati laboratorijske analize krvi, urina i slikovne dijagnostičke obrade.
Ako dijagnoza nije jasna, može se napraviti i laparoskopija, u kojoj se kroz prednji zid trbuha stavlja mala kamera kojom se pregleda unutrašnjost trbušne šupljine. Ako se tijekom laparoskopije pronađe upala slijepog crijeva, liječnici mogu ukloniti slijepo crijevo laparoskopom. Alternativno, osobito kod djece čiji simptomi i rezultati pregleda nisu tipični za upalu slijepog crijeva, liječnici mogu pričekati i ponoviti pregled. Promatrajući promjene simptoma i osjetljivosti trbuha tijekom vremena može pomoći liječnicima da odluče da li se radi o upali slijepog crijeva ili ne. Liječnici često traže od osobe da opiše redoslijed pojave simptoma.
Prognoza
S ranim liječenjem, ukupna prognoza za djecu koja imaju upalu slijepog crijeva je vrlo dobra. Manje od 0,1% (jednog od tisuću) djece umire. Oko 3% djece razvije komplikacije čak i ako im crvuljak nije puknuo.
Ako se djeca ne liječe dok se ne dođe do perforacije slijepog crijeva, što se najčešće događa kod djece mlađe od 3 godine, prognoza je lošija. Oko 10 do 15% djece koja su operirana zbog perforacije slijepog crijeva razvije komplikacije.
Ako se djeca ne liječe, upala slijepog crijeva rijetko može biti samoizlječiva bolest. Obično, međutim, neliječena upala slijepog crijeva napreduje i uzrokuje peritonitis, abdominalni apsces, a ponekad i smrt.
Liječenje
Apendektomija
Intravenski antibiotik
Najbolji izbor liječenja upale slijepog crijeva je kirurško uklanjanje upaljenog slijepog crijeva (apendektomija). Kako bi se smanjio rizik razvoja komplikacija, prije operacije daju se antibiotici intravenskim putem. Nedavno su liječnici otkrili da se upala slijepog crijeva ponekad može uspješno liječiti samo antibioticima. Ako je liječenje antibioticima neuspješno, uradi se operacija. Čak i ako je liječenje antibioticima uspješno, kod djece se ponekad ponovno razvije upala slijepog crijeva. Zbog svega navednog, kirurško uklanjanje slijepog crijeva još uvijek je preporučeni izbor liječenja upale slijepog crijeva.
Apendektomija je prilično jednostavan i siguran zahvat, zahtijeva boravak u bolnici od 2 do 3 dana kod djece koja nemaju komplikacija, kao što je prsnuće slijepog crijeva. Ako je slijepo perforiralo, liječnik ga uklanja i može isprati trbuh tekućinom, dati antibiotike nekoliko dana i paziti na mogući razvoj komplikacija, kao što su infekcije i nastanak zapreke u prolasku sadržaja u crijevima. Djeca kod kojih je došlo do perforacije slijepog crijeva duže borave u bolnici.
U oko 10% slučajeva, tijekom apendektomije otkrije se da se ne radi o upali slijepog crijeva. Ovo se ne smatra medicinskom greškom jer su posljedice kašnjenja operacije pri sumnji na upalu slijepog crijeva ozbiljne. Kada se utvrdi da slijepo crijevo nije upaljeno, kirurg pregleda trbušnu šupljinu kako bi eventualno pronašao drugi uzrok boli. Liječnik obično ukloni normalan slijepo crijevo tako da dijete nikada ne razvije upalu slijepog crijeva.