Schistosomiasis je infekcija uzrokovana shistosomama, metiljima plošnjacima.
-
Ljudi dobivaju shistosomijazu plivanjem ili kupanjem u slatkoj vodi koja je kontaminirana s metiljima.
-
Infekcija može uzrokovati svrbež, a potom nakon nekoliko tjedana vrućicu, zimicu, bolove u mišićima, umor, mučninu, bolove u trbuhu, a kasnije i druge simptome ovisno o tome koji je organ zahvaćen.
-
Liječnici potvrđuju dijagnozu shistosomijaze identificiranjem jaja u uzorku stolice ili urina.
-
Infekcija se liječi prazikvantelom.
Metilji su paraziti plošnjaci. Postoje mnoge vrste metilja. Različite vrste imaju sklonost infekcije različitih dijelova tijela. Shistosomijaza je najčešća infekcija uzrokovana metiljima. Zahvaća više od 221 milijun ljudi u tropskim i suptropskim regijama Južne Amerike, Afrike i Azije. (Vidi također Pregled parazitskih infekcija.)
Samo pet vrsta Schistosoma se razvijaju u odrasle metilje u ljudima. Ovih pet vrsta uzrokuje većinu slučajeva shistosomijaze kod ljudi:
-
Schistosoma hematobium uzrokuje infekciju mokraćnog sustava (uključujući mokraćnog mjehura). Ova vrsta je široko rasprostranjena na afričkom kontinentu i javlja se u nekim dijelovima Bliskog istoka, Turskoj i Indiji.
-
Schistosoma mansoni, Schistosoma japonicum, Schistosoma mekongi, i Schistosoma intercalatum uzrokuju infekcije jetre i crijeva. Schistosoma mansoni je široko rasprostranjena u Africi i jedini je shistosoma u zapadnoj hemisferi (u dijelovima Južne Amerike i Kariba). Schistosoma japonicum i Schistosoma mekongi prisutni su u Aziji i jugoistočnoj Aziji. Schistosoma intercalatum prisutan je u središnjoj i zapadnoj Africi.
Nijedna odtih pet vrsta Schistosoma ne uzrokuje shistosomijazu u ljudi koji žive u Kanadi ili SAD-u (uključujući Puerto Rico) gdje je shistosomijaza nekad bila endemska.
Shistosomijaza se skvirira plivanjem, hodanjem ili kupanjem u slatkoj vodi koja je kontaminirana parazitima.
Zaražena osoba izlučuje jajašca u stolici ili urinu. U vodi jajašca oslobađaju nezrele larve (tzv. miracidije) koje ulaze u određene vrste puževa, u kojima se umnožavaju i sazrijevaju u oblik zvan cercariae koji može plivati. Cercariae se oslobađaju kako bi slobodno plivale u vodi. Ukoliko naiđu na kožu neke osobe, ulaze i prolaze kroz krvotok do jetre gdje sazrijevaju u odrasle metilje. Odrasli metilji putuju u svoj konačni dom u male vene mokraćnog mjehura ili crijeva (ovisno o vrsti) gdje mogu ostati prosječno 3 do 10 godina. Odrasli metilji polažu veliki broj jajašaca u stijenku crijeva ili mokraćnog mjehura. Jajašca uzrokuju lokalno oštećenje tkiva i upalu, koja može dovesti do stvaranja rana, krvarenja i stvaranja ožiljaka. Neka jajašca prolaze u stolicu ili urin. Ako urin ili stolica zaraženih ljudi ulaze u slatku vodu, jaja se izlijevaju, oslobađajući nezrele ličinke, koje ulaze u puževe da ponovno započnu ciklus.
Životni ciklus Schistosoma
-
1. Jajašca se iz ljudskog organizma izlučuju urinom ili stolicom u vodu.
-
2. U vodi se jajašca izlegnu i oslobađaju se nezrele ličinke shistosoma (tzv. miracidije).
-
3. Miracidije plivaju i ulaze u puža.
-
4–5. Unutar puža, miracidije se razvijaju u sporociste, a zatim u oblik (cercaria) koji ima račvasti rep i može plivati u vodi. Puž oslobađa cercariae u vodu koje onda prodiru kroz kožu osobe koja ulazi u vodu.
-
6. Kada cercariae prodru u kožu, oni izgube rep i postaju shistosomula. Shistosomula zatim putuje u jetru gdje sazrijeva u odrasle osobe.
-
7. Muški i ženski crvi se spajaju i migriraju u vene crijeva ili mjehura (ovisno o vrsti). Tamo gdje crvi ostanu ženke počnu polagati jajašca.
|
Schistosoma mansoni i Schistosoma japonicum se najčešće nalaze u malim venama crijeva. Neka jajašca teku od tamo kroz krvotok do jetre. Upala jetre dovesti do stvaranja ožiljaka i povećanog pritiska u veni koja prenosi krv između crijeva i jetre (portalne vene). Visok krvni tlak u portalnoj veni (portalna hipertenzija) dovodi do povećanja slezene i krvarenja iz vena u jednjaku.
Jajašca Schistosoma hematobium se najčešće nalaze u mjehuru, ponekad dovode do stvaranja ranica, krvarenja ili stvaranja ožiljaka. Infekcija s Schistosoma hematobium povećava rizik nastanka karcinoma mokraćnog mjehura.
Sve vrste shistosome mogu zahvatiti bilo koji drugi organski sustav poput pluća, leđne moždine i mozga. Jajašca koja dospiju do pluća mogu dovesti do upale i povećati krvni tlak u plućnim arterijama (plućna hipertenzija) što može rezultirati srčanim zatajenjem koje se naziva cor pulmonale.
Odrasle shistosome žive 3 do 7 godina. Ženke su duge oko 1/4 do 3/4 inča. Mužjaci su nešto kraći.
Plivački svrab
Određene vrste Schistosome uzrokuju infekcije u ptica i sisavaca češće nego u ljudi. Međutim, ponekad cercariae ovih vrsta prodire u kožu ljudi. Budući da se ovi shistosomi obično ne nalaze i ne razvijaju u ljudima, ne mogu putovati od kože do drugih organa i sazrijevati u odrasle fluke. Dakle, oni pogađaju samo kožu, uzrokujući intenzivan svrab (ponekad se naziva i plivački svrab). Neki od ovih Schistosoma vrste, za razliku od pet vrsta koje uzrokuju schistosomiasis, prisutne su u Sjedinjenim Državama i Kanadi.
Simptomi
Većina osoba sa shistosomijazom nema nikakvih simptoma. Kada schistosome prvi put prodru u kožu, na mjestu penetracije se može javiti osip koji svrbi.
Nakon otprilike 2 do 4 tjedna, ali sve i do 12 tjedana kasnije (kada odrasli metilji počnu polagati jaja), neki ljudi razviju akutnu shistosomijazu s vrućicom, zimicom, kašljem, bolovima u mišićima, umorom, nelagodom, mučninom i abdominalnim bolovima. Limfni čvorovi se mogu privremeno povećati, a zatim se vratiti u normalu. Ovaj sindrom se naziva Katayama groznica.
Ukoliko infekcija dugo traje (kronična shistosomijaza), tijelo razvija upalni odgovor na jajašca što uzrokuje druge simptome i stvaranje ožiljaka. Simptomi ovise o zahvaćenim organima:
-
Ukoliko su krvne žile crijeva kronično inficirane: nelagoda i bolovi u trbuhuo, krv u stolici što može dovesti do anemije.
-
Ukoliko je zahvaćena jetra, a pritisak u portalnoj veni visok (portalna hipertenzija): Povećana jetra i slezena
-
Ukoliko osoba ima kroničnu infekciju mokraćnog mjehura: Bolno, učestalo mokrenje, krv u mokraći i povećan rizik karcinoma mokraćnog mjehura
-
Ukoliko osoba ima kroničnu infekciju urinarnog trakta: Upala i eventualno ožiljkavanje mogu opstruirati lumen cjevastog organa koji povezuje bubrege i mokraćni mjehur (ureter) te ponekad uzrokovati da se urin vrća prema bubregu i oštećuje ga
-
Ukoliko su mozak i leđna moždina kronično inficirane (rijetko): Napadi, slabost mišića ili paraliza
-
Ukoliko su pluća kronično inficirana: visok krvni tlak u plućnim arterijama i kratak dah, ošamućenost i bol u prsima zbog vrste srčanog zatajenja zvanog cor pulmonale
-
Ukoliko su inficirani spolni organi (kod muškaraca i žena): Neplodnost
Dijagnoza
Liječnik sumnja na shistosomijazu kod osoba koje su putovale, imigrirale ili živjele u područjima u kojima se javlja shistosomijaza, a opisuju tipične simptome i navode da su se kupali ili hodali u slatkoj vodi.
Liječnik može potvrditi dijagnozu shistosomijaze ispitivanjem uzoraka stolice ili urina na jajašca. Najčešće je potrebno nekoliko uzoraka. Ukoliko se u stolici ili mokraći ne pronađu jajašca, a simptomi i okolnosti ukazuju na shistosomijazu, liječnik uzima uzorak tkiva iz crijeva ili mjehura za mikroskopiju. Jajašca se ne mogu vidjeti u stolici ili urinu u ranoj fazi infekcije - odnosno ubrzo nakon što paraziti prodru u kožu ili tijekom akutne shistosomijaze (Katayama groznica).
Krvne pretrage se mogu obaviti kako bi se utvrdilo je li netko zaražen s Schistosoma mansoni ili nekom drugom vrstom, ali testovi ne upućuju na težinu i trajanje infekcije te prisutnost odraslih metilja. Kod ljudi koji nisu stanovnici endemskih područja, krvne pretrage treba učiniti 6 do 8 tjedana nakon posljednjeg izlaganja slatkoj vodi u područjima gdje se javlja shistosomijaza. Bolesnici mogu također imati povećan broj eozinofila (vrsta bijelih krvnih stanica) u krvi i tkivima.
Nakon postavljanja dijagnoze shistosomijaze,, potrebno je napraviti ultrazvuk kako bi se procjenila težina infekcije urinarnog trakta i jetre. Alternativno, mogu se učiniti kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonanca (MRI).
Prevencija
Shistosomijazu je najbolje spriječiti
-
Izbjegavanjem plivanja, kupanja ili hodanja u slatkoj vodi u područjima u kojima su prisutne shistosome
-
Korištenje toaleta za mokrenje i defekaciju
-
Korištenje kemikalija koje ubijaju puževe (moluskicidi) u slatkim vodama u kojima su prisutne shistosome
Slatku vodu koja se koristi za kupanje treba prokuhati najmanje 1 minutu, a zatim prije korištenja ohladiti. Međutim, voda koja se drži u spremniku barem 1 do 2 dana trebala bi biti sigurna bez prokuhavanja.
Ljudi koji su slučajno izloženi eventualno kontaminiranoj vodi (primjerice padanjem u rijeku) trebali bi se snažno osušiti ručnikom kako bi ukloniti parazite prije nego što prodru u kožu.
Korištenje moluskicida u svježim vodama koje sadrže shistosome može biti učinkovito u sprječavanju shistosomijaze, ali također teško, skupo te podiže zabrinutost za okoliš. Masovno liječenje prazikvantelom (antiparazitnim lijekom) u zajednici ili u školi koristi se za kontrolu shistosomijaze u endemskim područjima.
Liječenje
Za liječenje shistosomijaze, 2 ili 3 doze prazikvantela uzimaju se na usta tijekom 1 dana, ovisno o vrsti Schistosome koja uzrokuje infekciju. Ukoliko su se u stolici ili urinu u početku bolesti nalazila živa jajašca, uzorci se kontroliraju za 1 do 2 mjeseca kako bi se utvrdilo je li liječenje bilo uspješno. Liječenje prazikvantelom se ponavlja ukoliko su živa jajašca još uvijek prisutna.
Prazikvantel učinkovito ubija shistosome odraslih metilja, ali ne i nezrele oblike koji su prisutni rano tijekom infekcije. Stoga, za putnike, liječenje prazikvantelom se odgađa do 6 do 8 tjedana nakon posljednje izloženosti nametniku kako bi se nezrelim oblicima metilja dozvolilo da prijeđu u odrasli oblik.
Kortikosteroidi mogu pomoći ukoliko su simptomi akutne shistosomijaze (Katayama groznica) teški. Nakon što simptomi akutne shistosomijaze iščeznu, što obično traje oko 5 dana, primjenjuje se prazikvantel za uništavanje odraslih shistosoma i ponavlja se 4 do 6 tjedana kasnije nakon što su ostali nezreli oblici postali odrasli.
Bolesnici sa svrbežom plivača ne moraju uzimati antiparazitarne lijekove. Hladni oblozi, soda za pečenje, losioni protiv svrbeža i/ili kortikosteroidne kreme ili masti mogu se koristiti za ublažavanje intenzivnog svraba.