Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Filip Mustač, dr. med.
U olfaktornom referentnom sindromu ljudi su zaokupljeni uvjerenjem kako ostavljaju neugodan, smrdljiv ili težak tjelesni miris, a zapravo ga ne ostavljaju.
Osobe s olfaktornim referentnim sindromom vjeruju kako imaju neugodan tjelesni miris iako ga nemaju. Ovo uvjerenje ih dovodi do značajne uznemirenosti i obično ih čini manje sposobnima za funkcioniranje - primjerice sprečavajući ih da iziđu u javnost. Olfaktorni referentni sindrom ima sličnosti s tjelesnim dismorfnim poremećajem i klasificira se kao opsesivno-kompulzivni i srodni poremećaji.
Obično ljudi s olfaktornim referentnim sindromom ponavljaju određene radnje kao što su pretjerano tuširanje, pranje zubi ili mirisanje samoga sebe kao odgovor na ovu preokupaciju. Ti ljudi često koriste parfem, dezodorans ili vodicu za usta kako bi prikrili miris koji misle da imaju. Oni također mogu misliti da drugi sjede daleko, pokrivaju svoje nosove ili ih doživljavaju na negativan način zbog primijećenog neugodnog mirisa.
Liječenje selektivnim inhibitorom ponovne pohrane serotonina ili klomipraminom (vrsta antidepresiva) može pomoći. Ponekad se jednom od ovih lijekova dodaje neuroleptik (antipsihotik).
Kognitivno-bihevioralna terapija slična onoj koja se koristi za tjelesni dismorfni poremećaj može biti korisna.