Sifilis je infekcija koju uzrokuje bakterija Treponema pallidum. Uzrokuje ozbiljne probleme u novorođenčadi zaražene prije rođenja.
-
Sifilis uzrokuju bakterije.
-
Tijekom trudnoće mogu se razviti ozbiljne komplikacije.
-
Novorođenčad može biti asimptomatska ili razviti ozbiljne simptome i komplikacije.
-
Dijagnoza se obično temelji na krvnim pretragama novorođenčeta i majke.
-
Penicilin se koristi za liječenje infekcije
(Vidi također Pregled infekcija u novorođenčadi i Sifilis u odraslih.)
Sifilis se širi seksualnim kontaktom. Međutim, ako je trudnica zaražena, njezin fetus može biti zaražen prije rođenja ako bakterije koje uzrokuju sifilis prijeđu posteljicu (organ koji osigurava hranjenje fetusu). Kada se dijete rodi sa sifilisom, infekcija se naziva kongenitalni sifilis.
Simptomi
Može nastupiti mrtvorođenje, prijevremeni porod ili smrt novorođenčeta.
Novorođenčad ne mora imati simptome sifilisa i neka inficirana novorođenčad nikada ne razviju probleme tijekom života. Za novorođenčad koja imaju simptome, manifestacije kongenitalnog sifilisa klasificiraju se kao rane ili kasne.
Rani kongenitalni sifilis počinje tijekom prva 3 mjeseca života. Na dlanovima i tabanima mogu se pojaviti veliki mjehurići ili ravni osip bakrene boje. Mogu se razviti kvrge oko nosa i usta te u području pelena. Novorođenčad možda neće dobro rasti. Mogu imati pukotine oko usta ili sluzavu, gnojnu ili krvavu sekreciju iz nosa. Obično su povećani limfni čvorovi, jetra i slezena. Rijetko dolazi do upale očiju ili mozga, napadaja, meningitisa ili intelektualnog invaliditeta. Unutar prvih 8 mjeseci života, upala kostiju i hrskavice, osobito dugih kostiju i rebara, može otežati kretanje djece i može uzrokovati nepravilno razvijanje kostiju.
Kasni kongenitalni sifilis počinje nakon 2. godine života. U nosu i ustima mogu se pojaviti čirevi, a kosti mogu rasti abnormalno. Problemi s očima mogu uzrokovati sljepoću i ožiljke rožnice (bistar sloj ispred šarenice i zjenice). Pojavljuju se i problemi s razvojem zuba i kostiju licu. Gluhoća se može pojaviti u bilo kojoj dobi.
Dijagnoza
-
Rani kongenitalni sifilis: Ispitivanje uzoraka kože, posteljice i / ili pupkovine; krvne pretrage majke i novorođenčeta i eventualno lumbalna punkcija, drugi krvni testovi i rendgenske snimke kostiju
-
Kasni kongenitalni sifilis: Krvne pretrage majke i djeteta
Rani kongenitalni sifilis
Dijagnoza ranog kongenitalnog sifilisa obično se temelji na rezultatima krvnih pretraga trudnice koji se rutinski provode rano u trudnoći i često ponavljaju u trećem tromjesečju i nakon poroda. Ako trudnica ima sifilis, liječnici sumnjaju da ima i njezino novorođenče. Da bi se utvrdilo ima li novorođenče zaražene žene sifilis, liječnici obavljaju temeljiti fizički pregled i traže ulceracije ili osip. Ako su ulceracije ili osip prisutni, liječnici uzimaju uzorke i pregledavaju ih pod mikroskopom kako bi pronašli bakterije. Također se na sifilis testiraju posteljica, pupkovina i krv novorođenčeta.
Dojenčadi i maloj djeci koja imaju simptome sifilisa ili pozitivan krvni test također bi se trebala napraviti lumbalna punkcija kako bi se vidjeli da li je infekcija zahvatila mozak. Liječnici također rade rendgenske snimke kostiju kako bi pronašli promjene u kostima karakteristične za kongenitalni sifilis.
Kasni kongenitalni sifilis
Liječnici sumnjaju na kasni kongenitalni sifilis na temelju fizičkog pregleda i rezultata krvnih testova majke i djeteta.
Liječnici pregledavaju djecu i traže specifične probleme uzrokovane infekcijom. Specifični problemi uključuju upalu očiju, deformitete zuba i gluhoću. Dijagnoza kasnog kongenitalnog sifilisa potvrđena je kod djece koja imaju te specifične probleme.
Prevencija
Trudnice treba rutinski testirati na sifilis tijekom prvog tromjesečja i ponovno testirati po potrebi. U 99% slučajeva liječenje penicilinom tijekom trudnoće liječi i majku i fetus. Međutim, liječenje majke manje od 4 tjedna prije porođaja ne može iskorijeniti infekciju fetusa.
Liječenje
Svi ljudi koji imaju sifilis liječe se antibiotikom penicilinom. Dok su trudne, zaražene žene primaju injekciju (ili niz injekcija) lijeka u mišić (intramuskularno) ili rijetko u venu (intravenski). Novorođenčad, dojenčad i djeca koja su zaražena dobivaju lijek intravenski ili intramuskularno.
Za upalu očiju mogu se dati kortikosteroidne i atropinske kapi. Djeca koja imaju gubitak sluha mogu imati koristi od penicilina i kortikosteroida uzetog na usta.