U procjeni poremećaja bubrega i mokraćnog sustava ponekad je potrebno učiniti analizu urina koja također može pomoći u traženju poremećaja u cijelomm tijelu poput dijabetesa ili problema s jetrom. Uzorak urina se obično prikuplja metodom srednjeg čistog mlaza mokraće ili drugom sterilnom metodom. Primjerice, jedna od metoda dobivanja nekontaminiranog urina je uzimanje urina postavljanjem urinarnog katetera kroz mokraćnu cijev u mokraćni mjehur.
Analiza mokraće
Učinit će se urinokultura, u kojoj se uzgajaju bakterije iz uzorka urina u laboratoriju, kako bi se dijagnosticirala infekcija mokraćnog sustava. Urinokultura nije dio rutinske obrade. Uzorak urina mora biti uzet metodom srednjeg čistog mlaza mokraće(vidi Uzimanje čistog srednjeg uzorka urina) ili kratkotrajnim uvođenjem sterilnog katetera kroz mokraćnu cijev u mjehur.
Test bakterijske kulture
Uzimanje mokraće metodom srednjeg čistog mlazaPotrebno je očistiti glavić penisa ili kod žena otvor mokraćne cijevi vaticom natopljenom antiseptičnom tvari. Neobrezani muškarci trebaju uvući kožicu kako bi se očistio glavić penisa. Nakon toga potrebno je izmokriti prvi mlaz kako bi se isprala mokraćna cijev. Potom se nastavlja mokriti te se skuplja uzorak urina iz mlaza u sterilnu čašicu. Obično se uzima uzorak prije prestanka mokrenja (srednji mlaz urina),.
|
Analiza urina uključuje
Analizu urina za otkrivanje i mjerenje razine raznih supstanci u mokraći
Često, ispitivanje urina pod mikroskopom
Kemijska ispitivanja traže proteine, glukozu (šećer), ketone, krv i druge tvari. Ova ispitivanja koriste tanke plastične trakice (test trakice) koje su impregnirane kemikalijama koje reagiraju s tvarima u urinu te brzo mijenjaju boju. Ponekad se rezultati ispitivanja potvrđuju sofisticiranijom i točnijom laboratorijskom analizom urina.
Može se učiniti ispitivanje urina pod mikroskopom kako bi se provjerilo jesu li prisutne crvene ili bijele krvne stanice, kristali i odljevi (impresije bubrežnih tubula koje su nastale precipitiranjem urinarnih stanica, proteina ili oboje koje su prošle iz tubula u mokraću).
Test trakice urina
Pojava proteina u mokraći (proteinurija) obično se može otkriti test trakicom ukoliko su prisutni u velikim količinama. Ovisno o uzroku, proteini mogu biti prisutni u urinu samo povremeno ili kontinuirano. Proteinurija se može pojaviti i nakon napornog vježbanja, kao što je trčanje maratona, ali obično je znak poremećaja bubrega. Male količine proteina u urinu mogu biti rani znak oštećenja bubrega zbog dijabetesa. Takve male količine možda neće biti otkrivene test trakicama. U tim slučajevima, morat će se prikupiti 12-satna ili 24-satna mokraća i testirati u laboratoriju.
Glukoza u mokraći (glukozurija) može se točno detektirati test trakicama. Najčešći uzrok pojave glukoze u mokraći je dijabetes melitus, ali odsutnost glukoze ne znači da osoba nema šećernu bolest ili da je dijabetes dobro kontroliran. Isto tako prisutnost glukoze ne mora nužno upućivati da se radi o dijabetesu ili nekom drugom problemu.
Ketoni u mokraći (ketonurija) često se može detektirati test trakicama. Ketoni nastaju prilikom razgradnje masti u tijelu. Ketoni se mogu pojaviti u mokraći kao rezultat gladovanja ili nekontroliranog dijabetes melitusa, a ponekad i nakon konzumiranja značajne količine alkohola.
Krv u mokraći (hematurija) može se također detektirati test trakicama i zatim potvrditi pregledom urina mikroskopom i drugim testovima. Ponekad urin može sadržavati dovoljno krvi da postane vidljiva golim okom, mijenjajući boju urina u crvenu ili smeđu.
Pomoću test trakica također se mogu detektirati nitriti u mokraći (nitriturija). Visoke razine nitrita ukazuju na infekciju mokraćnih puteva.
Leukocitna esteraza (enzim koji se može naći u određenim bijelim krvnim stanicama) u urinu također se može detektirati test trakicama. Leukocitna esteraza znak je upale, najčešće uzrokovano infekcijom mokraćnog sustava.
Test trakicama mjeri se kiselost (pH) mokraće. Određene vrste hrane, kemijski disbalans i poremećaji metabolizma također mogu promijeniti kiselost mokraće. Ponekad promjena kiselosti može osobu predisponirati za razvoj bubrežnih kamenaca.
Test osmolalnost
Gustoća mokraće (koja se naziva i osmolalnost, grubo označena specifičnom težinom) može jako varirati ovisno o tome je li osoba dehidrirana, koliko je tekućine osoba unijela te o različitim drugim faktorima. Gustoća urina također je ponekad važna u dijagnosticiranju abnormalne funkcije bubrega. Bubrezi gube sposobnost koncentriranja mokraće u ranom stadiju poremećaja koji dovodi do zatajenja bubrega. Prilikom provođenja jednog specifičknog testa od ispitanika se traži da ne pije vodu ili druge tekućine 12 do 14 sati. U drugom testu, osoba dobije injekciju vazopresina (naziva se i antidiuretski hormon). Nakon toga se mjeri koncentracija urina. Kod normalnih bubrega oba testa bi trebala rezultirati visoko koncentiranom mokraćom. Međutim, kod nekih poremećaja bubrega (kao što su nefrogeni dijabetes insipidus), mokraća se ne može koncentrirati iako su druge funkcije bubrega normalne.
Sediment urina može se analizirati pod mikroskopom kako bi se dobile informacije o mogućem poremećaju bubrega ili urinarnog trakta. Normalni urin sadrži mali broj stanica i drugih krhotina iz unutarnjeg dijela mokraćnog sustava. Kod osobe s poremećajem bubrega ili mokraćnog sustava obično dolazi do nastanka više otpadnih stanica koji formiraju sediment ukoliko se mokraća centrifugira (laboratorijska obrada koja se koristi centrifugalnom silom kako bi razdvojila tekućine na komponente) ili prilikom taloženja.