Tonzile i adenoidi mogu se povećati zbog infekcije ili nekog drugog uzroka, a mogu biti veliki i od rođenja. Povećanje tonzila i adenoida često je u dječjoj dobi i obično ne zahtijeva liječenje.
-
Povećane tonzile i adenoidi mogu nastati kao posljedica infekcije.
-
Povećanje obično ne uzrokuje nikakve simptome, ali se povremeno mogu javiti otežano disanje ili gutanje, grlobolja, ponavljajuće infekcije uha i sinusa ili opstruktivna apneja u snu.
-
Dijagnoza se temelji na nazofaringoskopiji, a ponekad i na nalazima polisomnografije.
-
Antibiotici se primjenjuju kod sumnje na bakterijsku infekciju, a u slučaju ponavljajućih infekcija tonzile i adenoidi mogu se kirurški ukloniti.
Položaj tonzila i adenoida
|
Tonzile (krajnici) nakupine su limfnog tkiva smještene s obje strane grla. Adenoidi su također nakupine limfnog tkiva, ali se nalaze više straga i gore, na mjestu gdje se nosni otvori spajaju s grlom. Adenoidi se ne vide prilikom pregleda grla.
 |
Tonzile i adenoidi nakupine su limfnog tkiva koje pomažu tijelu u borbi protiv infekcija. Pomažu spriječiti dublje prodiranje bakterija i virusa te sudjeluju u stvaranju protutijela. Tonzile i adenoidi najveći su u djece u dobi od 2 do 6 godina.
Tonzile se nalaze s obje strane stražnjeg dijela grla. Adenoidi se nalaze više straga i gore, na mjestu gdje se nosni otvori spajaju s grlom. Tonzile su vidljive prilikom pregleda grla, dok se adenoidi ne mogu vidjeti golim okom.
Uzroci
Povećane tonzile i adenoidi
Neka predškolska djeca i adolescenti prirodno imaju veće tonzile i adenoide, bez osnovne bolesti. Međutim, tonzile i adenoidi mogu se povećati kod upale grla uzrokovane bakterijama ili virusima. Osim toga, alergije (sezonske ili cjelogodišnje alergije), nadražujuće tvari i gastroezofagealni refluks također mogu uzrokovati povećanje tonzila i adenoida. Djeca koja borave u kolektivu češće obolijevaju od infekcija dišnih putova.
Kada su povećane, tonzile mogu ometati disanje ili gutanje, a adenoidi mogu uzrokovati začepljenost nosa ili poremećaj funkcije Eustahijeve cijevi, koja povezuje srednje uho sa stražnjim dijelom nosa. Nakon preboljele infekcije tonzile i adenoidi obično se vraćaju na svoju uobičajenu veličinu. Ponekad ostaju povećani, najčešće u djece s učestalim ili kroničnim infekcijama.
Simptomi
Povećane tonzile i adenoidi
Povećane tonzile i adenoidi često ne uzrokuju nikakve simptome. Međutim, mogu utjecati na promjenu glasa pa djeca zvuče kao da su prehlađena. Takva djeca često dišu na usta. Djeca s povećanim tonzilama ili adenoidima mogu imati nepravilno oblikovano nepce i nepravilan položaj zuba. Osim toga, povećane tonzile i adenoidi mogu biti povezani s krvarenjem iz nosa, lošim zadahom i kašljem.
Komplikacije
Povećane tonzile i adenoidi smatraju se problemom kada uzrokuju ozbiljnije tegobe kao što su:
-
Kronične infekcije uha i gubitak sluha: nastaju zbog začepljenja Eustahijeve cijevi i nakupljanja tekućine u srednjem uhu.
-
Ponavljajuće infekcije sinusa: vidi Sinusitis.
-
Opstruktivna apneja u snu: neka djeca noću hrču i imaju poremećaje disanja tijekom spavanja. Posljedično se može smanjiti razina kisika u krvi, a djeca se često bude i tijekom dana mogu biti pospana. Rijetko opstruktivna apneja u snu uzrokovana povećanim tonzilama i adenoidima dovodi do ozbiljnih komplikacija, kao što su povišeni tlak u plućima (plućna hipertenzija) i promjene na srcu (plućno srce).
-
Gubitak tjelesne težine ili slabije napredovanje na težini: zbog grlobolje djeca mogu slabije jesti.
Dijagnoza
Povećane tonzile i adenoidi
-
Nazofaringoskopija
-
Ponekad polisomnografija
Tonzile prirodno mogu biti vrlo velike, dok kronično upaljene tonzile mogu biti normalne veličine. Kako bi utvrdili jesu li infekcije uzrok povećanja tonzila, liječnici ispituju koliko je streptokoknih infekcija dijete imalo tijekom posljednje 1 do 3 godine.
Kako bi pregledali stražnji dio nosa i grla, liječnici upotrebljavaju tanku savitljivu cijev (nazofaringoskop) koja se uvodi kroz nos. Također provjeravaju jesu li tonzile crvene, jesu li limfni čvorovi na vratu povećani te ometaju li tonzile disanje.
Na opstruktivnu apneju u snu sumnja se kada roditelji navode da dijete tijekom spavanja prestaje disati. U takvim slučajevima liječnici mogu preporučiti snimanje djeteta tijekom spavanja (polisomnografiju). Tijekom polisomnografije dijete se neprekidno nadzire tijekom noćnog spavanja. Prate se različiti parametri, uključujući razinu kisika u krvi. Ponekad se može učiniti i rendgensko snimanje.
Liječenje
Povećane tonzile i adenoidi
-
Liječenje drugih uzroka, kao što su alergije i infekcije
-
Ponekad adenoidektomija, tonzilektomija ili oba zahvata
Djeci u koje se smatra da je alergija uzrok tegoba mogu se primijeniti intranazalni kortikosteroidi ili peroralni antihistaminici. Ako liječnik posumnja na bakterijsku infekciju, može propisati antibiotik.
Kada konzervativno liječenje nije učinkovito, liječnik može preporučiti kirurško uklanjanje adenoida (adenoidektomiju), tonzila (tonzilektomiju) ili oboje.
Tonzilektomija i adenoidektomija česti su kirurški zahvati u djece u Sjedinjenim Američkim Državama. Operacija se preporučuje djeci koja imaju:
-
opstruktivnu apneju u snu
-
poteškoće s disanjem i govorom
-
učestale infekcije grla, odnosno 5 ili više epizoda grlobolje godišnje
Liječnici mogu preporučiti samo adenoidektomiju djeci koja imaju:
Tonzilektomija i adenoidektomija ne smanjuju učestalost ni težinu prehlade ili kašlja.
Tonzilektomija i adenoidektomija često se izvode ambulantno. Zahvati se izvode najmanje dva tjedna nakon oporavka od infekcije.
Stopa kirurških komplikacija niska je, ali postoperativna bol i otežano gutanje mogu trajati do 2 tjedna nakon operacije. Djeca se nakon adenoidektomije obično oporave za 2 do 3 dana.
Krvarenje nakon tonzilektomije rijetka je komplikacija, ali se može pojaviti unutar 7 dana nakon operacije. U tom slučaju potrebno je odmah se javiti liječniku jer neka krvarenja mogu biti opasna za život djeteta.