Tonzile i adenoidi se mogu povećati zbog infekcije ili drugog uzroka, a mogu biti veliki od rođenja. Povećanje tonzila i adenoida je često u dječjoj dobi i obično ne treba liječenje.
-
Povećane tonzile i adenoidi mogu nastati kao posljedica infekcije.
-
Povećanje obično ne uzrokuje nikakve simptome, ali povremeno može nastati otežano disanje ili gutanje, upala grla, a ponekad ponavljajuće infekcije uha i sinusa ili opstruktivna apneja za vrijeme spavanja.
-
Dijagnoza se temelji na nazofaringoskopiji te na nalazima polisomnografije.
-
Antibiotici se koriste kod sumnje na bakterijsku infekciju, a u slučaju ponavljajućih infekcija, tonzile i adenoidi se mogu ukloniti kirurški.
Položaj tonzila i adenoida
|
Tonzile (krajnici) su nakupine limfnog tkiva smještene s obje strane grla. Adenoidi, su također nakupine limfnog tkiva, koje su smještene više straga i gore, na mjestu gdje se nosni otvori spajaju s grlom. Adenoidi se ne vide prilikom pregleda grla.
|
Tonzile i adenoidi su nakupine limfoidnog tkiva koje pomažu tijelu u borbi protiv infekcija. Oni sprječavaju dublje prodiranje bakterija i virusa i pomažu u stvaranju protutijela. Krajnici i adenoidi su najveći kod djece u dobi od 2 do 6 godina.
Tonzile se nalaze s obje strane stražnjeg dijela grla. Adenoidi se nalaze više straga i gore, gdje se nosni otvori spajaju s grlom. Tonzile su vidljivi prilikom pregleda grla, dok adenoide ne možemo vidjeti golim okom.
Uzroci
Neka predškolska djeca i adolescenti imaju prirodno veće tonzile i adenoide, bez podležeće bolesti. Međutim, tonzile i adenoidi se mogu povećati kod upale grla koju uzrokuju bakterije ili virusi. Osim toga, alergije ( sezonske ili cjelogodišnje alergije), iritansi i gastroezofagealni refluks također mogu uzrokovati povećanje tonzila i adenoida. Djeca koja pohađaju kolektiv češće obolijevaju od infekcija dišnih puteva.
Kada su proširene, tonzile mogu ometati disanje ili gutanje, a adenoidi mogu uzrokovati začepljen nos ili poremećaj eustahijeve cijevi, koja povezuje nos s uhom. Nakon preboljene infekcije, tonzile i adenoidi se obično vraćaju u svoju normalnu veličinu. Ponekad ostanu povećane, najčešće kod djece s učestalim ili kroničnim infekcijama, Iako vrlo rijetko, tumori ponekad mogu biti uzrokom povećanih tonzila ili adenoida u djece.
Simptomi
Uvećane tonzile i adenoidi često ne uzrokuju nikakve simptome. Međutim, uvećane tonzile ili adenoidi mogu utjecati na promjenu glasa pa djeca zvuče kao da su prehlađena. Također, ta djeca često dišu na usta. Djeca s uvećanim tonzilama ili adenoidima mogu imati abnormalno oblikovano nepce i nepravilan položaj zubi. Osim toga, uvećane tonzile mogu uzrokovati krvarenja iz nosa, loš zadah, i kašalj.
Komplikacije
Povećane tonzile i adenoidi se smatraju problemom kada uzrokuju ozbiljnije tegobe poput:
Kronične infekcije uha i gubitak sluha: Nastaju začepljenjem Eustahijeve cijevi i nakupljanjem tekućine u srednjem uhu.
Ponavljajuće infekcije sinusa: vidi: Sinuitis.
Opstruktivna apneja u snu: Neka djeca hrču noću te imaju poremećaj disanja tijekom spavanja. Kao posljedica, u krvi dolazi do nedostatka kisika, a djeca se često bude i tijekom dana budu pospana. Rijetko, opstruktivna apneja u spavanju, nastala zbog povećanih tonzila i adenoida, ima ozbiljne komplikacije poput povećanog tlaka u plućima (plućna hipertenzija) i promjene na srcu (cor pulmonale).
Gubitak tjelesne težine jli slabije napredovanje na težini: Kod upale grla djeca slabije jedu zbog bolova.
Dijagnoza
Nazofaringoskopija
Ponekad polisomnografija
Tonzile prirodno mogu biti vrlo velike, a kronično upaljene tonzile mogu biti normalne veličine. Kako bi utvrdili jesu li infekcije uzrok povećanih tonzila, liječnici ispituju koliko streptokoknih infekcija je dijete imalo u posljednjih 1 do 3 godine.
Kako bi pregledali stražnji dio nosa i grla, liječnici koriste fleksibilnu cijev (nazofaringoskop), koja se uvodi kroz nos. Također se ispituje postoji li crvenilo tonzila, povećani limfni čvorovi na vratu te ometaju li tonzile disanje.
Na opstruktivnu apneju u snu se može posumnjati, kada roditelji navedu da dijete ima prekide disanja tijekom spavanja. U takvim slučajevima, liječnici mogu preporučiti djetetu da učini snimanje tijekom spavanja (polisomnografiju). U polisomnografiji se dijete kontinuirano nadzire tijekom spavanja preko noći. Prate se određeni parametri, uključujući mjerenje razine kisika u krvi.
Liječenje
Liječenje drugih uzroka (alergije i infekcije)
Ponekad, adenoidektomija, tonzilektomija ili oboje
Kod djece kod koje se smatra da je alergija uzrok tegoba, mogu se primijeniti intranazalni kortikosteroidi ili peroralni antihistaminici. Ukoliko liječnik sumnja da je uzrok bakterijska infekcija, može propisati antibiotik.
Kada je konzervativno liječenje neučinkovito, liječnik može preporučiti kirurško uklanjanje adenoida (adenoidektomija) i tonzila (tonzilektomija).
Tonzilektomija i adenoidektomija su česte operacije kod djece u SAD-u. Preporučuje se učiniti operaciju u djece koja imaju sljedeće:
opstruktivnu apneju u spavanju
poteškoće disanja i govora
učestale infekcije grla ( 5 ili više epizoda grlobolje godišnje)
sumnja na malignu bolest (rijetko)
Liječnici mogu preporučiti samo adenoidektomiju kod djece koja imaju sljedeće:
česte upale uha i nakupljanje tekućine u srednjem uhu
ponavljajuća smanjena prohodnost nosa, koja uzrokuje promjenu glasa ili poremećaj sna
kronična upala sinusa
Tonzilektomija i adenoidektomija ne smanjuju učestalost niti težinu prehlade ili kašlja.
Tonzilektomija i adenoidektomija se često provode ambulantno. Operacije se izvode najmanje dva tjedna nakon preboljele infekcije.
Stopa kirurških komplikacija je niska, ali postoperativna bol i teško gutanje mogu trajati do 2 tjedna nakon operacije. Djeca se obično oporavljaju 2 do 3 dana nakon adenoidektomije.
Krvarenje koje je posljedica tonzilektomije je rjeđa komplikacija, ali se može pojaviti unutar 7 dana od operacije. U tom slučaju potrebno se javiti liječniku, budući da neka krvarenja mogu biti opasna po život djeteta.