MSD medicinski priručnik za pacijente

Nesanica i prekomjerna dnevna pospanost (PDP)

Autor: Richard J. Schwab, MD

Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.

Prijevod: Marina Milošević, dr. med.

Najčešći poremećaji povezani sa spavanjem su nesanica i prekomjerna dnevna pospanost.

Nesanica je poteškoća usnivanja ili spavanja, rano buđenje ili poremećaj kvalitete spavanja koji čini spavanje neadekvatnim ili neosvježavajućim.
PDP odnosi se na prekomjernu pospanost ili usnivanje tijekom dana.

(Pogledajte također Pregled spavanja.)

Poteškoće usnivanja i spavanja te buđenja prije željenog su uobičajene među mladima i starima. Oko 10% odraslih osoba ima dugotrajnu (kroničnu) nesanicu, a oko 30 do 50% ponekad ima nesanicu.

Jeste li znali...

Gotovo polovica osoba ima nesanicu u jednom ili ikad.
Sredstva za spavanje na recept ili sredstva za spavanje bez recepta, koja sadrže difenhidramin nisu dobar izbor za liječenje nesanice.
Najbolji tretman za nesanicu je kognitivno-bihejvioralna terapija.

Kada je spavanje poremećeno, osobe ponekad ne mogu normalno funkcionirati tijekom dana. Osobe s nesanicom ili PDP-om su pospane, umorne i razdražljive tijekom dana i imaju problema s koncentracijom i funkcioniranjem. Osobe s PDP-om mogu zaspati tijekom rada ili vožnje.

Postoje različite vrste nesanice:

Poteškoće usnivanja (nesanica kod nastupa spavanju): Obično osobe imaju poteškoće usnivanja, kada ne mogu dopustiti da se um opusti i oni i dalje razmišljaju i brinu. Ponekad tijelo nije spremno za spavanje u vremenu koje se smatra uobičajenim vremenom za spavanje. To jest, unutarnji sat nije sinkroniziran s Zemljinim ciklusom svjetla i tame - što se može dogoditi s mnogim vrstama poremećaji cirkadijalnog ritma spavanja, kao što je poremećaj odgođene faze spavanja, poremećaj uzrokovan radom u smjeni i jet lag.
Poremećaj održavanja spavanja i buđenja prije željenog vremena (nesanica u održavanju spavanja): Osobe s ovom vrstom nesanice normalno zaspu, ali se probude nekoliko sati kasnije i ne mogu ponovno zaspati. Ponekad ulaze i izlaze iz nemirnog, nezadovoljavajućeg sna. Nesanica u održavanju spavanja češća je među starijim osobama, za koje je veća vjerojatnost da će imati poteškoća sa spavanjem nego mlađe osobe. Može se javiti u osoba koje uzimaju određene tvari (kao što su kafein, alkohol ili puše) ili koje uzimaju lijekove, kao i osobe koje imaju određeni poremećaj spavanja (poput apneje u spavanju ili poremećaj periodičkih pokreta). Ova vrsta nesanice može biti znak depresije kod osoba bilo koje dobi.

Uzroci

Nesanica i prekomjerna dnevna pospanost (PDP) mogu biti uzrokovane stanjima unutar ili izvan tijela. Neki uzroci uzrokuju nesanicu i PDP, a neki uzrokuju jedno ili drugo. Neke osobe imaju kroničnu nesanicu koja ima malo ili nimalo vidljivog odnosa prema bilo kojem određenom uzroku. Genetski čimbenici mogu biti uključeni.

Česti uzroci

Nesanice najčešće uzrokuju

Loše navike spavanja, kao što je pijenje napitka s kofeinom u poslijepodnevnim ili večernjim satima, vježbanje kasno noću ili nepravilan raspored spavanja
Poremećaji mentalnog zdravlja, osobito poremećaji raspoloženja, tjeskobe i zlouporaba droga
Drugi poremećaji kao što su poremećaji srca i pluća, poremećaji koji utječu na mišiće ili kosti ili kronična bol
Stres, kao posljedica hospitalizacije ili gubitka posla (tzv. podešavajuća nesanica)
Prekomjerna zabrinutost zbog nesanice i još jedanog dana umora (tzv. psihofiziološka nesanica)

Kasno spavanje ili drijemanje kako bi se nadoknadio izgubljeni san može još više otežati spavanje tijekom sljedeće noći.

Prekomjerna dnevna pospanost najčešće uzrokuje

Nedovoljno spavanja, iako ima dovoljno mogućnosti za spavanje (sindrom nedovoljnog sna)
Opstruktivna apneja u spavanju (ozbiljan poremećaj u kojem se disanje često zaustavlja za vrijeme spavanja)
Razni poremećaji, posebno psihički poremećaji te neurološki poremećaji mozga i živaca (poput encefalitisa, meningitisa, tumora mozga, ili narkolepsija), kao o poremećaji koji zahvaćaju mušiće i kosti.
Poremećaji koji ometaju unutarnji raspored spavanja i buđenja kod osoba (poremećaji cirkadijalnog ritma), kao što je jet lag i poremećaj rada u smjeni

Većina glavnih psihičkih poremećaja popraćena je nesanicom i PDP-om. Oko 80% osoba s velikom depresijom imaju prekomjernu dnevnu pospanost i nesanicu, oko 40% osoba s nesanicom imaju psihičku bolest obično depresiju ili anksiozni poremećaj.

Bilo koji poremećaj koji uzrokuje bol ili nelagodu, osobito ako se pogorša, može uzrokovati kratka buđenja i ometati san.

Manje česti uzroci

Lijekovi, kada se koristi dulje vrijeme ili kada se prekinu uzimati, mogu uzrokovati nesanicu i PDP.

Neki lijekovi koji ometaju spavanje

Tip	Primjeri
Kada se lijek koristi
Antiepileptik	Fenitoin
Kemoterapijski lijekovi	Svi
Lijekovi koji stimuliraju mozak	Amfetamini Kofein
Beta blokatori	Propranolol
Steroidi	Anabolički steroidi Kortikosteroidi
Preparati hormona štitnjače	—
Kada je lijek zaustavljen
Droge	Kokain Heroin Marihuana Fenilciklidin
Lijekovi koji usporavaju mozak	Barbiturati Opioidi Sedativi
Kada se lijek koristi ili zaustavlja
Alkohol	—
Antidepresivi	Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), poput fluoksetina Inhibitori ponovbe pohrane serotonina i noradrenalina, poput duloksetina Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI) Triciklički antidepresivi kao što je amitriptilin

Mnogi (psihoaktivni) lijekovi koji mijenjaju um mogu uzrokovati abnormalne pokrete tijekom spavanja i mogu poremetiti san. Sedativi koji se obično propisuju za liječenje nesanice mogu uzrokovati razdražljivost i apatiju te smanjiti mentalnu budnost. Također, ako se sedativ uzima više od nekoliko dana, zaustavljanje sedativa može iznenada pogoršati izvorni problem spavanja.

Ponekad to uzrokuje poremećaj spavanja.

Centralna apneja spavanjačesto se prvi put identificira kada se osobe žale na nesanicu ili poremećeni ili neosvježavajući san. Pojavljuje se i kod osoba koje imaju druge poremećaje (kao što je srčani poremećaj) ili koji uzimaju određene lijekove. Centralna apneja spavanja uzrokuje plitko disanje ili uzastopno zaustavljanje tijekom noći.

Narkolepsija je poremećaj spavanja karakteriziran prekomjernom dnevnom pospanošću (PDP) s nekontroliranim epizodama usnivanja tijekom normalnog vremena u budnom stanju i iznenadnih, privremenih epizoda mišićne slabosti (što se zove katapleksija).

Poremećaj periodičkih poremećaj pokreta (PLMD) prekida san jer uzrokuje opetovano trzanje ili udaranje nogu tijekom spavanja. Kao rezultat toga, osobe su pospane tijekom dana. Obično osobe s PLMD-om nisu svjesne svojih pokreta i kratkih buđenja.

Sindrom nemirnih nogu otežava usnivanje i održavanje spavanje, jer se osobe osjećaju kao da moraju pomicati noge i, rjeđe, ruke kad mirno sjednu ili leže. Osobe obično imaju i jezive, ukošene osjećaje u udovima.

Evaluacija

Obično se uzrok može utvrditi na temelju opisa trenutnog problema osobe i rezultata tjelesnog pregleda. Mnoge osobe imaju očite probleme, kao što su loše navike spavanja, stres ili suočavanje s radom u smjenama.

Znakovi upozorenja

Određeni simptomi su razlog za zabrinutost:

Zaspati tijekom vožnje ili tijekom drugih potencijalno opasnih situacija
Često zaspati bez upozorenja
Zaustavljanje disanja za vrijeme spavanja ili buđenja uzdahom ili gušenjem (izjava partnera u krevetu)
Nasilno pomicanje ili samoozljeđivanje ili ozljeđivanje drugih tijekom sna
Mjesečarenje
Poremećaj srca ili pluća koji se stalno mijenja (nestabilan)
Kontinuirani napadi mišićne slabosti (napadaji katapleksije)
Nedavni moždani udar

Kada posjetiti liječnika

Osobe bi trebale posjetiti liječnika ako imaju znakove upozorenja ili ako su njihovi simptomi povezani sa snom ometaju njihove svakodnevne aktivnosti.

Ako zdrava osoba ima simptome povezane sa spavanjem kraće vrijeme (manje od 1 ili 2 tjedna), bez upozoravajućih znakova, oni mogu pokušati s promjenama u ponašanju kako bi povoljšali spavanje. Ako te promjene ne pomognu nakon tjedan dana, osobe bi trebale posjetiti liječnika.

Što liječnik radi

Liječnik ispituje o sljedećem:

Obrascima spavanja
Navikama oko vremena za spavanje
Korištenje lijekova (uključujući i ilegalne droge)
Uporaba drugih tvari (kao što su alkohol, kofein i duhan)
Stupanj stresa
Povijest bolesti
Razina tjelesne aktivnosti

Od osoba se može tražiti da vode dnevnik spavanja. U njemu se bilježi detaljan opis svojih navika spavanja, s vremenom spavanja i budnosti (uključujući buđenje tijekom noći), drijemanju i bilo kakvih problema sa spavanjem. Pri razmatranju dijagnoze nesanice, liječnik smatra da neke osobe trebaju manje sna (spavanja) od drugih.

Ako osobe imaju prekomjernu dnevnu pospanost (PDP), liječnik može zatražiti od njih da ispune upitnik, kao što je Epworthovu ljestvicu pospanosti, koja što pokazuje koliko je vjerojatno da će osoba zaspati u različitim situacijama. Liječnik može zamoliti Vašeg partnera za spavanje da opiše sve abnormalnosti koje se javljaju tijekom spavanja, kao što su hrkanje i stanke u disanju.

Epworthova ljestvica pospanosti

Situacije
Za ovaj test, osobe koriste sljedeću ljestvicu kako bi ocijenile svoje šanse za drijemanje tijekom određenih situacija: Nijedan (0) Blago (1) Umjereno (2) Visoka (3). Rezultat od 10 ili više pokazuje nenormalnu dnevnu pospanost.
Sjedenje i čitanje
Gledanje televizije
Neaktivno sjednje na javnom mjestu
Voziti se kao putnik u automobilu neprekidno 1 sat
Leći radi odmora u popodnevnim satima
Sjediti i razgovarati s nekim
Mirno sjediti nakon ručka (bez alkohola)
Sjedenje u autu koje se zaustavilo na nekoliko minuta u prometu

Fizikalni pregled se provodi kako bi se provjerili poremećaji koji mogu uzrokovati nesanicu ili EDS.

Testiranje

Testovi nisu potrebni ako simptomi ukazuju na uzrok kao što su loše navike spavanja, stres ili poremećaj u radu u smjenama.

Liječnici ponekad upućuju ljude specijalistima za poremećaje spavanja za procjenu u laboratoriju za spavanje. Razlozi za takvo upućivanje uključuju

Nesigurnu dijagnozu
Sumnja na određene poremećaje (kao što je apneja u spavanju, epilepsija, narkolepsija, i poremećaj periodičnih pokreta udova)
Nesanica ili PDP unatoč osnovnim mjerama za njegovo ispravljanje (mijenjanje ponašanja radi poboljšanja sna i kratkog vremena uzimanja lijekova za spavanje)
Prisutnost znakova upozorenja ili drugih simptoma kao što su noćne more i trzanje nogu ili ruku tijekom spavanja
Ovisnost o lijekovima za spavanje
Neodoljiv poriv za kretanjem nogu ili ruku neposredno prije ili za vrijeme spavanja (sindrom nemirnih nogu)

Evaluacija se sastoji od polisomnografije i promatranja (a ponekad i snimanja videa) neobičnih pokreta tijekom cijelog noćnog sna. Ponekad se također provode i drugi testovi.

Polisomnografija Obično se radi preko noći u laboratoriju za spavanje, koji se može nalaziti u bolnici, klinici, hotelskoj sobi ili drugom objektu koji je opremljen krevetom, kupaonicom i opremom za praćenje. Elektrode se lijepe na vlasište i lice kako bi se zabilježila električna aktivnost mozga (elektroencefalografija, ili EEG), kao i pokreti očiju. Nanošenje tih elektroda je bezbolno. Snimke pomažu liječnicima da dobiju informacije o fazama spavanja. Elektrode se također postavljaju na druge dijelove tijela kako bi snimili srčanu frekvenciju (electrokardiografija, or EKG), mišićnu aktivnost (electromiografija), i disanje. Bezbolna kopča se pričvršćuje na prst ili na uho kako bi se zabilježile razine kisika u krvi. Polisomnografija može otkriti poremećaje disanja (kao što je opstruktivna apneja u spavanju), epilepsiju, narkolepsiju, periodičke poremećaje pokreta udova i neobične pokrete i ponašanja tijekom spavanja (parasomnije). Polisomnografija se danas obično obavlja u kući kako bi se dijagnosticirala opstruktivna apneja u spavanju, ali ne i neki drugi poremećaji spavanja.

Test višestruke latencije spavanja se radi kako bi se razlikovao fizički umor od prekomjerne dnevne pospanosti te provjere narkolepsije. Osobe provode dan u laboratoriju za spavanje, uzimajući drijemajući četiri ili pet puta u intervalima od 2 sata. Polisomnografija se koristi kao dio ovog testa kako bi se procijenilo koliko brzo osobe zaspu. Ona otkriva kada osobe zaspu i koristi se za praćenje faza spavanja tijekom drijemanja.

Test održavanja budnosti se koristi za određivanje koliko dobro osobe mogu ostati budni dok sjedi u tihoj sobi. Ovi testovi pomažu odrediti koliko je teška dnevna pospanost i mogu li osobe sigurno obavljati svoje svakodnevne aktivnosti (kao što je vožnja automobila).

Testovi za procjenu srca, pluća i jetre može se provesti kod osoba s PDP-om ako simptomi ili rezultati fizikalnog pregleda sugeriraju da je uzrok drugi poremećaj.

Liječenje

Liječenje nesanice ovisi o njenom uzroku i ozbiljnosti ali obično uključuju kombinaciju slijedećeg:

Liječenje bilo kojeg poremećaja koji doprinosi riziku od nesanice
Dobra higijena spavanja
Kognitivno-bihevioralna terapija
Lijekovi za spavanje

Ako nesanica proizlazi iz drugog poremećaja, taj se poremećaj liječi. Takav tretman može poboljšati san. Na primjer, ako osobe imaju nesanicu i depresiju, depresiju, treba liječiti depresiju što često ublažava nesanicu. Neki antidepresivi također imaju sedativne učinke koji pomažu kod spavanja kada se lijekovi daju prije spavanja. Međutim, ovi lijekovi također mogu uzrokovati dnevnu pospanost, osobito kod starijih osoba.

Dobra higijena spavanja važna je bez obzira na uzrok i često je jedini tretman koji pacijenti s blagim problemima trebaju.

Međutim, ako se razviju dnevna pospanost i umor, osobito ako utječu na svakodnevno funkcioniranje, dodatna terapija je potrebna, obično savjetovanje (kognitivno-bihevioralna terapija) i ponekad propisivanje lijekova na recept za spavanje ili bezreceptnih lijekova za spavanje. Ako osobe razmišljaju o uzimanju lijeka bez recepta, prvo bi trebali razgovarati sa svojim liječnikom jer ti lijekovi mogu imati značajne nuspojave. Alkohol nije odgovarajuće sredstvo za spavanje i može zapravo ometati san.

Higijena spavanja

Higijena spavanja usredotočena je na promjene u ponašanju koje pomažu u poboljšanju sna/spavanja. Te promjene uključuju ograničavanje vremena provedenog u krevetu, uspostavljanje redovitog rasporeda spavanja / budnosti i opuštanja prije odlaska u krevet (poput čitanja ili tople kupke). Ograničavanje vremena provedenog u krevetu ima za cilj pomoći u uklanjanju dugih razdoblja budnosti usred noći.

Promjene u ponašanju za poboljšanje sna

Što učiniti	Kako to učiniti
Slijedite redoviti raspored spavanja	Ljudi bi trebali ići u krevet u isto vrijeme svake noći i, što je još važnije, svako jutro ustajati u isto vrijeme, čak i vikendom i na godišnjem odmoru. Ljudi ne bi trebali trošiti previše vremena u krevetu.
Slijedite redovitu rutinu prije spavanja	Uobičajeni način djelovanja - kao što je slušanje tihe glazbe, četkanje zuba, pranje lica i postavljanje budilice - može postaviti raspoloženje za spavanje. Tu rutinu treba slijediti svake noći, kod kuće ili izvan nje. Kao dio ove rutine, osobe bi trebale izbjegavati jaka svjetla prije spavanja.
Učinite okruženje pogodnim za spavanje	Spavaća soba treba biti tamna, tiha i ne previše topla ili hladna. Glasni zvukovi mogu poremetiti san čak i kad ih osobe ne probude. Nosite čepove za uši, uređaj za bijeli zvuk ili ventilator ili ugradite teške zavjese u spavaću sobu (kako biste blokirali vanjske zvukove i svjetlo). Nošenje maske preko očiju može pomoći osobama koji moraju spavati tijekom dana u sobi koja se ne može potpuno zatamniti. Ako se osobe probude tijekom noći, trebali bi izbjegavati jaka svjetla.
Koristite jastuke	Jastuci između koljena ili ispod struka mogu neke osobe učiniti ugodnijima. Za osobe s problemima s leđima može vam pomoći ležanje na boku s velikim jastukom između koljena ili ležanjem na leđima s velikim jastukom ispod koljena.
Koristite krevet prvenstveno za spavanje	Krevet treba koristiti za spavanje i seks. Ne smije se koristiti za jelo, čitanje, gledanje televizije, plaćanje računa ili druge aktivnosti povezane s budnošću.
Ustani	Kada osobe ne mogu zaspati u roku od 20 minuta, ustanite i radite nešto drugo u drugoj sobi i vratiti se u krevet kada postanete pospani - što može biti učinkovitije nego ležanje u krevetu i nastojanje da se zaspe.
Redovito vježbajte	Vježba može pomoći osobama da zaspu prirodno. Međutim, vježbanje unutar 5 sati prije spavanja može stimulirati srce i mozak i održati osobe budnima.
Opustite se	Stres i zabrinutost ometaju spavanje. Osobe koje ne spavaju prije spavanja mogu se opustiti čitajući ili koristiti toplu kupku. Mogu se koristiti tehnike opuštanja, kao što su vidno zamišljanje, progresivno opuštanje mišića i vježbe disanja. Osobe mogu nastojati ostaviti svoje probleme na vratima spavaće sobe. Zakazivanje vremena zabrinutosti tijekom dana za razmišljanje o problemima može umanjiti potrebu za brigom prije spavanja.
Izbjegavajte stimulirajuće aktivnosti prije spavanja	Gledanje uzbudljivih televizijskih emisija, igranje uzbudljivih računalnih igara ili bavljenje kompliciranim pitanjima vezanim uz posao tijekom sat vremena prije spavanja može otežati spavanje.
Izbjegavajte tvari koje ometaju spavanje	Hrana i pića koja sadrže alkohol i kofein (kao što su kava, čaj, kola i čokolada) mogu utjecati na spavanje, kao i sredstva za smanjenje apetita, diuretici i nikotin (u cigaretama i nikotinskim flasterima). Tvari s kofeinom ne bi trebalo konzumirati u roku od 12 sati prije spavanja. Pijenje velike količine alkohola u večernjim satima uzrokuje rano jutarnje buđenje. Prestanak pušenja može pomoći.
Jedite lagani obrok, ako ste gladni	Glad može ometati spavanje. Povremeno konzumiranje laganog obroka, pogotovo ako je toplo, može pomoći, osim ako osoba ima gastroezofagealni refluks. Međutim, osobe trebaju nastojati prestati jesti barem nekoliko sati prije spavanja i ne jesti obroke, osobito teška jela, prije spavanja. Teški obroci mogu uzrokovati žgaravicu koja može ometati san.
Uklonite ponašanja koja izazivaju tjeskobu	Osobe mogu skrenuti sat tako da vrijeme nije fokus. Ne bi trebali gledati sat dok su u krevetu.
Provedite vrijeme u jakom svjetlu tijekom dana	Izlaganje svjetlu tijekom dana može pomoći osobama da ponovo namjeste raspored sna i budnosti kako bi bili u skladu sa Zemljinim ciklusom svjetla i tame.
Izbjegavajte dnevno drijemanje, osim ako radite u smjenama ili ste osoba s narkolepsijom	Dnevno drijemanje može ometati spavanje noću kod osoba s nesanicom. Međutim, spavanje smanjuje potrebu za lijekovima kod ljudi s narkolepsijom i poboljšava performanse radnicima u smjenama. Ako je potrebno, drijemanje treba koristiti u isto vrijeme svaki dan i ograničiti ga na 30 minuta.

Kognitivno-bihevioralna terapija

Kognitivno-bihevioralna terapija, koju izvodi treniran psihoterapeut za spavanje, može pomoći osobama kada nesanica ometa svakodnevne aktivnosti i kada su promjene u ponašanju koje pomažu poboljšati san nedjelotvorne. Kognitivno-bihejvioralna terapija se obično provodi u četiri do osam pojedinačnih ili grupnih sesija, ali može se izvoditi i na daljinu putem interneta ili telefonom.

Terapeut pomaže osobama da promijene svoje ponašanje kako bi poboljšali san. Terapeut traži od osoba da vode dnevnik spavanja. U dnevniku se bilježi koliko dobro i koliko dugo spavaju, kao i svako ponašanje koje bi moglo ometati san (kao što je jelo ili vježbanje kasno noću, konzumiranje alkohola ili kofeina, osjećaj tjeskobe ili nesposobnost da prestanu razmišljati kada pokušavaju spavati).

Kognitivno-bihevioralna terapija može pomoći osobama da shvate njihov problem, odustati od loših navika spavanja i eliminirati besmislene misli, kao što je zabrinutost zbog gubitka sna ili aktivnosti sljedećeg dana. Mogu se koristiti tehnike opuštanja, kao što su vizualno zamišljanje, progresivno opuštanje mišića i vježbe disanja.

Propisivanje lijekova za spavanje

Kada poremećaj spavanja ometa normalne aktivnosti i osjećaj dobrobiti, povremeno uzimanje receptnih lijekova za spavanje (koji se nazivaju i hipnotici ili tablete za spavanje) mogu pomoći i do nekoliko tjedana.

Među najčešće korištenim lijekovima za spavanje su sedativi, blaga sredstva za smirenje i anksiolitici.

Većina lijekova za spavanje zahtijeva liječnički recept, jer oni mogu uzrokovati probleme.

Gubitak učinkovitosti: Kada se osobe naviknu na pomoć lijekova za spavanje, to može postati nedjelotvorno. Taj se učinak naziva tolerancijom.
Simptomi sustezanja: Ako se lijekovi za za spavanje uzimaju više od nekoliko dana, zaustavljanje može iznenada pogoršati izvorni problem spavanja (uzrokujući povratnu nesanicu) i povećati tjeskobu. Stoga liječnici preporučuju smanjenje doze polako tijekom razdoblja od nekoliko tjedana dok se lijek ne zaustavi.
Mogućnost stvaranja navika ili ovisnosti: Ako osobe koriste određena pomagala za spavanje više od nekoliko dana, mogu osjećati da ne mogu spavati bez njih. Zaustavljanje lijeka čini ih tjeskobnim, nervoznim i razdražljivim ili uzrokovati uznemirujuće snove.
Potencijal za predoziranje: Ako se uzimaju u dozama većim od preporučenih, neke od starijih lijekova za spavanje mogu izazvati zbunjenost, delirij, opasno usporeno disanje, oslabljen puls, plave nokte i usne, pa čak i smrt.
Ozbiljne nuspojave: Većina lijekova za spavanje, čak i kada se uzimaju u preporučenim dozama, posebno su rizična za starije osobe i za osobe sa smetnjama disanja, jer lijekovi za spavanje obično potiskuju područja mozga koja kontroliraju disanje. Neki mogu smanjiti dnevnu budnost, što čini vožnju ili rukovanje strojevima opasnim. Pomoćna sredstva za spavanje posebno su opasna kada se uzimaju s drugim lijekovima koji mogu uzrokovati pospanost tijekom dana i suprimirati disanje, kao što su alkohol, opioidi (narkotici), antihistaminici ili antidepresivi. Kombinirani učinci su opasniji. Rijetko, osobito ako se uzimaju u dozama većim od preporučenih doza ili s alkoholom, poznato je da lijekovi za spavanje uzrokuju da osobe hodaju ili čak voze tijekom spavanja i izazivaju teške alergijske reakcije. Opioidi povećavaju rizik od pada kod starijih osoba.

Novija sredstva za spavanje mogu se koristiti duže vrijeme bez gubitka učinka, stvaranja navika ili izazivanja sustezanja. Također su manje opasna, kod predoziranja.

Benzodiazepini su najčešće korištena sredstva za spavanje. Neki benzodiazepini (kao što je flurazepam) djeluju dulje od drugih (kao što su temazepam i triazolam). Liječnici pokušavaju izbjegavati propisivanje dugodjelujućih benzodiazepina za starije osobe. Starije osobe ne mogu metabolizirati i izlučiti lijekove, kao i mlađe ljude. Stoga je za njih uzimanje tih lijekova vjerojatnije da će izazvati dnevnu pospanost, nerazgovjetan govor i pad.

Ostala korisna sredstva za spavanje nisu benzodiazepini, nego utječu na ista područja mozga kao i benzodiazepini. Ti lijekovi (eszopiklon, zaleplon i zolpidem) djeluju kraće od većine benzodiazepina i manje su vjerojatno da će dovesti do dnevne pospanosti. Čini se da starije osobe dobro podnose te lijekove. Zolpidem također dolazi u obliku duljeg djelovanja (produženo oslobađanje ili ER) i vrlo kratkog djelovanja (niska doza).

Ramelteon, noviji lijek za spavanje, ima iste prednosti kao i ovi lijekovi s kraćim djelovanjem. Osim toga, može se koristiti duže od benzodiazepina bez gubitka učinkovitosti ili izazivanja simptoma sustezanja. Ne stvara naviku i izgleda da nema potencijal za predoziranje. Međutim, kod mnogih ljudi nije učinkovit. Ramelteon utječe na isto područje mozga kao melatonin (hormon koji pomaže u promicanju sna) i naziva se agonist receptora melatonina.

Suvoreksant, nova vrsta lijeka za spavanje, može se koristiti i za liječenje nesanice.

Bezreceptni lijekovi za spavanje

Neka sredtsva za spavanje su dostupna bez recepta (bez recepta ili OTC), ali OTC pomoć u snu ne može biti sigurnija od receptnog lijeka za spavanje, posebno za starije osobe. OTC lijekovi za spavanje sadrži difenhidramin ili doksilamin antihistaminike, što može imati nuspojave, kao što je pospanost tijekom dana ili ponekad nervoza, uznemirenost, poteškoće s mokrenjem, padovi i zbunjenost, osobito kod starijih osoba.

OTC lijekovi za spavanje ne smiju se uzimati dulje od 7 do 10 dana. Namjenjeni su da povremeno riješe neprospavanu noć, a ne kroničnu nesanicu, što bi mogao biti znak ozbiljnog problema. Ako se ovi lijekovi koriste dugo ili se naglo zaustavljaju, mogu uzrokovati probleme.

Melatonin je hormon koji pomaže u promicanju sna i koji regulira ciklus spavanja i budnosti. Ponekad se koristi za liječenje nesanice. Može biti djelotvoran kada su smetnje sa spavanjem uzrokovani kasnim odlaskom na spavanje i kasnim buđenjem (na primjer, odlazak na spavanje u 3 sata i buđenje u 10 sati ili kasnije) - naziva se poremećaj faze spavanja. Da bi bio učinkovit, melatonin se mora uzeti kada tijelo normalno proizvodi melatonin (rana večer za većinu ljudi). Upotreba melatonina kod nesanice je kontroverzna, ali s obzirom na to da ima malo nuspojava, sigurno je koristiti. Čini se da je siguran za kratkotrajnu uporabu (do nekoliko tjedana), ali učinci korištenja kroz dulje vrijeme nisu poznati. Također, proizvodi melatonina su neregulirani, te se stoga ne može potvrditi čistoća i sadržaj. Liječnik treba nadzirati uporabu melatonina.

Mnoga druga ljekovita bilja i dodaci prehrani, kao što su kapica i valerijana, dostupni su u trgovinama zdrave hrane, ali njihovi učinci na spavanje i njihove nuspojave nisu dobro shvaćeni.

Antidepresivi

Neki antidepresivi (poput paroksetina, trazodona, i trimipramina) mogu smanjiti nesanicu i spriječiti ranojutarnje buđenje kada se uzimaju u nižim dozama naspram doza koje se koriste za liječenje depresije. Ovi se lijekovi mogu koristiti u rijetkim slučajevima kada osobe nisu depresivne i ne mogu tolerirati druge lijekove za spavanje. Međutim, nuspojave, kao što je dnevna pospanost, mogu biti problem, osobito za starije osobe.

Doksepin se koristi kao antidepresiv u visokim dozama, može biti djelotvorna pomoć za spavanje kada se daje u vrlo malim dozama.

Osnove za starije osobe: Nesanica i prekomjerna dnevna pospanost

Budući da se obrasci spavanja pogoršavaju kako osobe stare, starije osobe češće prijavljuju nesanicu nego mlađe osobe. Kako osobe stare, imaju tendenciju manje spavati i češće se probuditi tijekom noći, te se osjećati uspavano i drijemati tijekom dana. Razdoblja dubokog sna koja su najviše osvježavajuća postaju kraća i na kraju nestaju. Ove promjene same po sebi ne ukazuju na poremećaj spavanja kod starijih osoba.

Starije osobe koje imaju poremećen san mogu imati koristi od sljedećeg:

Redoviti raspored spavanja
Izlaganje svjetlu tijekom dana
Redovita tjelovježba
Manje drijemanja tijekom dana (jer drijemanje može otežati noćno spavanje)

Mnoge starije osobe s nesanicom ne moraju uzimati lijekove za spavanje. Ali ako to učine, trebali bi imati na umu da ti lijekovi mogu uzrokovati probleme. Na primjer, sredstva za spavanje mogu uzrokovati zbunjenost i smanjiti dnevnu budnost, što čini vožnju opasnom. Stoga je potreban oprez.

Ključne točke

Loše navike spavanja, stres i stanja koja ometaju unutarnji raspored spavanja (kao što je smjenski rad) uzrokuju mnoge slučajeve nesanice i prekomjerne dnevne pospanosti.
Međutim, ponekad je uzrok poremećaj, kao što je opstruktivna apneja u spavanju ili psihički poremećaj.
Polisomnografija u laboratoriju za spavanje ili kod kuće obično se preporučuje kada liječnici sumnjaju da je uzrok opstruktivna apneja u spavanju ili drugi poremećaj spavanja, kada je dijagnoza upitna ili kada opće mjere ne pomažu.
Ako je nesanica blaga, opće mjere, kao što je redoviti raspored spavanja, mogu biti sve što je potrebno.
Ako su promjene u ponašanju neučinkovite, kognitivno-bihevioralna terapija je obično sljedeći korak, a po potrebi može se razmotriti i kratkotrajno korištenje lijekova za spavanje (do nekoliko tjedana).
Lijekovi za spavanje češće uzrokuju probleme kod starijih osoba.