Hospicij je koncept i program skrbi koji je posebno osmišljen kako bi se smanjila patnja umirućih ljudi i članova njihovih obitelji. U Sjedinjenim Američkim Državama hospicij je jedini široko dostupan i sveobuhvatni program koji pomaže vrlo bolesnim ljudima u njihovom domu. Hospicijski programi odustaju od većine dijagnostičkih testova i tretmana za produljenjem života, a u korist ublažavanja simptoma. Oni također educiraju umiruće ljude i članove njihovih obitelji o odgovarajućoj skrbi. Iako hospicijski programi ne stavljaju fokus na produljenje života dobra hospicijska skrb može malo produžiti život, vjerojatno izbjegavanjem ozbiljnih nuspojava kirurgije i agresivnog liječenja lijekovima koje bi ljudi inače primali.
-
Hospicijski programi usredotočeni su na olakšanje simptoma, udobnost i emocionalnu podršku pacijentu i obitelji.
-
Hospicijski programi ne stavljaju fokus na dijagnostičko testiranje, pronalaženje lijeka ili produljenje života.
U tipičnoj hospicijskoj skrbi član obitelji i/ili bliski prijatelj pomažu u donošenju odluka za ozbiljno bolesnu osobu kada on ili ona to više nisu u mogućnosti. Osoblje hospicija obično posjećuje pacijenta koliko je potrebno. Ako je potrebno i svakodnevno, a netko je uvijek dostupan na telefonu u slučaju potrebe. Osoblje u hospicijima je obučeno za pomoć u rješavanju simptoma te pružanju emocionalne i duhovne podrške kao i zdravstvene zaštite.
U hospiciju uvijek sudjeluju različiti tipovi profesionalaca kao što su liječnici, medicinske sestre, socijalni radnici, različiti djelatnici (na primjer pomoćnici u kućnom zdravstvu) i ako je potrebno logopedi, fizioterapeuti i radni terapeuti. Farmaceuti, nutricionisti te druge struke mogu također biti uključene.
Osoblje hospicijskog programa skrbi za ljude kod kuće ili u staračkim domovima. Iako osoblje hospicijskog programa obično ne skrbi za ljude u bolnicama i centrima za rehabilitaciju mnoge bolnice razvijaju programe skrbi koji u potpunosti liječe simptome i pomažu pri donošenju odluka (službe palijativne skrbi) u rješavanju istih problema.
Hospicijski programi razlikuju se jedni od drugih u uslugama koje pružaju te u tretmanima i uređajima koje koriste. Hoće li hospicijska skrb najbolje služiti određenoj osobi i obitelji ovisi o njihovim potrebama i željama, o financijama te o vještinama i kapacitetima lokalnih programa.
Zbrinjavanje u hospicijima može pružiti najnužnije medicinske tretmane, a liječnici ostaju uključeni. Medicinske sestre obično nadziru opći plan skrbi uključujući uporabu lijekova, terapiju kisikom i intravenske puteve ili drugu posebnu opremu. Socijalni radnici, duhovnici i obučeni volonteri pomažu u rješavanju međuljudskih, duhovnih i financijskih pitanja. Savjetnici za žalovanje pružaju podršku tijekom procesa žalovanja i uvid u sam proces. Hospiciji imaju razrađene postupnike za pomoć članovima obitelji da se pripreme za izazove suočavanja sa smrću voljene osobe i da se bave situacijom u trenutku smrti uključujući njihove uloge i kako dobiti potrebnu pomoć.
Većina osoba koje su dovoljno bolesne da zahtijevaju palijativnu skrb također imaju potrebu za pomoć u svakodnevnim aktivnostima (npr. odijevanje, kupanje i priprema hrane), a neke mogu biti potpuno ovisne o tuđoj pomoći. Članovi obitelji i prijatelji često pružaju ovu skrb, a hospiciji ili obitelj mogu pružiti dodatnu pomoć kućnih zdravstvenih pomoćnika.
Osiguranje obično pokriva troškove palijativne skrbi, ali samo nakon što liječnik potvrdi da osoba ima smrtonosno stanje i očekuje se da će živjeti manje od 6 mjeseci. Ljudi su i dalje pokriveni redovnim zdravstvenim osiguranjem za situacije koje nisu povezane s dijagnozom palijativne skrbi. Liječenje u hospiciju može se prekinuti u bilo kojem trenutku, na primjer ako se zdravlje osobe poboljša ili se osoba želi pokušati liječiti od osnovne bolesti.
Više informacija