Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Slaven Abdović, dr. med.
Vezivno tkivo je čvrsto, fibrozno tkivo koje povezuje tjelesne strukture i pruža potporu i elastičnost. Mišići, kosti, hrskavica, ligamenti, i tetive su uglavnom izgrađeni od vezivnog tkiva. Vezivno tkivo je također prisutno i u drugim dijelovima tijela, kao što su koža i unutarnji organi. Karakteristike vezivnog tkiva i vrste stanica koje ono sadrži variraju ovisno o tome gdje se vezivno tkivo nalazi u tijelu. Vezivno tkivo je snažno i može podnijeti određenu težinu i napetost.
Postoji preko 200 različiti poremećaja vezivnog tkiva u ljudi. Specifični poremećaji o kojima se ovdje raspravlja uključuju
Neki od tih poremećaja nemaju jasan uzrok, a neki se nasljeđuju. Određeni nasljedni poremećaji uzrokuju abnormalno stvaranje vezivnog tkiva u cijelom tijelu. Općenito, nasljedni poremećaji vezivnog tkiva razvijaju se u djetinjstvu, ali traju cijeli život.
Dijagnoza
-
Liječnički pregled
-
Rendgenske snimke
-
Biopsija tkiva
-
Genska analiza
Većina nasljednih poremećaja vezivnog tkiva dijagnosticira se na temelju simptoma i nalaza tijekom fizikalnog pregleda.
Rendgenske snimke mogu otkriti abnormalnosti kostiju koje mogu biti povezane s poremećajima vezivnog tkiva.
Biopsija (uzimanje uzorka tkiva za ispitivanje pod mikroskopom) također može pomoći u postavljanju dijagnoze. Uzorak tkiva se obično uzima tijekom lokalne anestezije.
Analiza gena, koja se najčešće radi iz uzorka krvi, može pomoći liječnicima u dijagnosticiranju određenih nasljednih poremećaja.