Mitralna regurgitacija je propuštanje krvi natrag kroz mitralni ventil svaki put kada se lijeva klijetka kontrahira.
-
Genetska slabost tkiva mitralnog zaliska (miksomatozna degeneracija) i srčani udar najčešći su uzroci mitralne regurgitacije, osim u područjima gdje antibiotici nisu lako dostupni za liječenje streptokoknih infekcija i sprečavanje reumatske groznice.
-
Kada je regurgitacija ozbiljna, ljudi mogu imati nedostatak zraka.
-
Blaga regurgitacija možda neće trebati liječenje, ali bolesnici s ozbiljnijom regurgitacijom će možda trebati operaciju kako bi zamijenili oštećeni zalistak.
(Vidi također Pregled poremećaja srčanih zaliska.)
Mitralni zalistak nalazi se u otvoru između lijevog atrija i lijeve klijetke. Mitralni zalistak otvara se kako bi krv iz lijeve pretklijetke ispunila lijevu klijetku i zatvara se dok se lijeva klijetka kontrahira i pumpa krv u aortu. Kada se mitralni zalistak ne zatvori u potpunosti, krv se vraća natrag u lijevu pretklijetku, te se to naziva regurgitacija.
Komplikacije
Mitralna regurgitacija povećava količinu krvi (volumen krvi) i tlak u lijevoj pretklijetci. Povećani krvni tlak u lijevoj pretklijetci povećava krvni tlak u venama koje vode iz pluća do srca (plućne vene) i uzrokuje da se lijevi atrij poveća kako bi se prilagodio dodatnoj krvi koja izlazi iz ventrikula. Uvećani atrij često brzo kuca nepravilnim obrascem (poremećaj se zove fibrilacija atrija), što smanjuje učinkovitost pumpanja srca, jer tijekom fibrilacije atrija atrij treperi, a ne pumpa krv. Posljedično, krv ne teče brzo kroz atrij, a unutar komore se mogu formirati krvni ugrušci. Ako se ugrušak oslobodi (postaje embolus), on se ispumpava iz srca i može blokirati arteriju, što može uzrokovati moždani udar ili druga oštećenja.
Teška regurgitacija uzrokuje popuštanje srca, pri čemu povišeni tlak u atriju uzrokuje nakupljanje tekućine u plućima, ili u kojem smanjen protok krvi iz ventrikula u tijelo lišava organe odgovarajuće količine krvi. Lijeva klijetka se može postupno povećavati i slabiti, što dodatno pogoršava popuštanje srca.
Uzroci
Mitralna regurgitacija se može razviti naglo kao rezultat infektivnog endokarditisa, infekcije zaliska, ili zbog ozljede zaliska ili njegovih potpornih struktura. Zalistak ili njegove potporne strukture mogu se oštetiti zbog srčanog udara, koronarne bolesti, ili slabosti u tkivima tih struktura (miksomatska degeneracija).
Češće se, međutim, mitralna regurgitacija razvija polako kao posljedica postupnog propadanja zaliska (uzrokovanog prolapsom mitralnih zalistaka ili reumatske bolesti srca) ili proširenjem lijeve klijetke, što širi prsten zalistak i sprečava njegovo pravilno zatvaranje. Ovo proširenje je uzrokovano infarktom miokarda ili drugim poremećajem koji slabi srčani mišić (kao što su kardiomiopatije).
Reumatska groznica- dječja bolest koja se ponekad javlja nakon neliječene streptokokne upale grla bila je najčešći uzrok mitralne regurgitacije. Danas je reumatska groznica rijetka u Sjevernoj Americi, zapadnoj Europi i drugim regijama gdje se antibiotici često koriste za liječenje infekcija kao što je streptokokna upala grla. U tim regijama, reumatska groznica je čest uzrok mitralne regurgitacije samo kod starijih osoba koje nisu koristile antibiotike tijekom svoje mladosti i među ljudima koji su se preselili iz regija gdje antibiotici nisu široko korišteni. U takvim regijama, reumatska groznica je i dalje uobičajena i još uvijek često uzrokuje mitralnu stenozu ili regurgitaciju, ponekad 10 ili više godina nakon početne infekcije. Ponovljeni napadi reumatske groznice ubrzavaju propadanje zaliska.
Simptomi
Blaga mitralna regurgitacija ne mora uzrokovati nikakve simptome. Kada je regurgitacija značajna ili kada je prisutna fibrilacija atrija, bolesnici mogu imati palpitacije (osjećaj da srce nepravilno radi) ili nedostatak zraka. Bolesnici s popuštanjem srca mogu imati kašalj, nedostatak zraka tijek fizičkog napora ili mirovanja, te oticanje nogu.
Dijagnoza
Fizikalni pregled
Ehokardiografija
Mitralna regurgitacija se obično dijagnosticira na temelju karakterističnog šuma na srcu koji se čuje stetoskopom. Šum je prepoznatljiv zvuk koji stvara krv koja se vraća unatrag u lijevi atrij kada se lijeva klijetka kontrahira. Poremećaj se ponekad dijagnosticira kada liječnik čuje ovaj šum tijekom rutinskog fizikalnog pregleda.
Zatim je potrebno učiniti ehokardiografiju, koja koristi ultrazvučne valove za stvaranje slike srčanih struktura i protoka krvi. Ehokardiografija pruža najviše informacija o veličini atrija i ventrikula i količini propuštanja krvi, tako da se može odrediti težina regurgitacije.
Elektrokardiografija (EKG) i rendgenska snimka prsnog koša pokazuju da je lijeva klijetka uvećana. Ako je mitralna regurgitacija značajna, rendgenska snimka prsnog koša također može pokazati nakupljanje tekućine u plućima.
Ukoliko se planira operacija radi popravka ili zamjene mitralnog zaliska, prije operacije je potrebno učiniti kateterizaciju srca kako bi se identificirala eventualna bolest koronarnih arterija koja se također tada liječi operativno.
Liječenje
Ako je regurgitacija blaga, nije potrebno posebno liječenje. Međutim, regurgitacija se može postupno pogoršavati, pa se ehokardiografija periodično radi kako bi se utvrdilo kada je potrebna operacija. Operacija se mora obaviti prije nego što srčani mišić postane trajno oslabljen.
Kada ozbiljnija regurgitacija uzrokuje popuštanje srca kod bolesnika koji se ne mogu podvrgnuti operaciji, tim bolesnicima se daju određeni lijekovi za popuštanje srca, kao što su spironolakton i karvedilol. Osobama s atrijskom fibrilacijom daju se antikoagulansi kao što je varfarin.
Operacija može uključivati
Tradicionalni popravak mitralnog zalistaka vrši se tijekom operacije na otvorenom srcu tijekom koje kirurzi stavljaju prsten koji smanjuje veličinu otvora zaliska. Novija tehnika popravka nazvana perkutani popravak mitralnog zaliska (PMVR) je manje invazivna. Kod PMVR-a, zalistak se popravlja pomoću kopče koja je umetnuta pomoću katetera koji prolazi do srca iz vene u prepona (femoralna vena). Kopča smanjuje veličinu otvora zaliska.
Zamjena mitralnog zaliska bilo mehaničkim, bilo bioprostetskim zaliscima vrši se operacijom na otvorenom srcu.
Popravak zaliska eliminira regurgitaciju ili je smanjuje dovoljno da nema simptoma i da se spriječi oštećenje srčanog mišića. Kada je moguće, popravak zaliska je bolji od njegove zamjene, jer popravljeni zalistak obično funkcionira bolje od mehaničkog ili bioprostetskog ventila, a bolesnik ne treba doživotnu antikoagulacijsku terapiju. Perkutani popravak mitralnog zaliska (PMVR) nije tako učinkovit kao tradicionalni popravak ili zamjena. PMVR se preporučuje samo bolesnicima s teškom mitralnom regurgitacijom koji su previše slabi za operaciju na otvorenom srcu.
Protetski srčani zalisci osjetljivi su na ozbiljne infekcije (infektivni endokarditis). Osobe s umjetnim zaliskom trebaju uzimati antibiotike prije kirurških, stomatoloških ili medicinskih postupaka ( vidi: Primjeri postupaka koji zahtijevaju preventivne antibiotike u SAD-u *) kako bi se smanjio rizik od infekcije zaliska, iako je taj rizik mali. Fibrilacija atrija, ako postoji, može zahtijevati liječenje, uključujući upotrebu antikoagulansa kako bi se spriječili ugrušci.