Sepsa je ozbiljna reakcija cijelog tijela na infekciju koja se širi krvlju.
-
Novorođenčad sa sepsom obično su bolesna - bezvoljna su, ne hrane se dobro, često imaju sivu boju kože i mogu imati povišenu ili sniženu tjelesnu temperaturu.
-
Dijagnoza se temelji na simptomima i prisutnosti bakterija, virusa ili gljivica u krvi, mokraći ili cerebrospinalnoj tekućini.
-
Liječenje uključuje antibiotike i potporne mjere poput intravenskih tekućina, transfuzija krvi i plazme, pomoć pri disanju (ponekad uz pomoć mehaničkog ventilatora) te lijekove za potporu krvnom tlaku.
-
Infekcija u krvotoku može se proširiti na tkiva koja pokrivaju mozak i sam mozak (meningitis).
(Vidi također Pregled infekcija u novorođenčadi i Sepsa, teška sepsa i septički šok.)
Vjerojatnije je da će se sepsa pojaviti kod
-
Dojenčadi s niskom porođajnom težinom
-
Dojenčadi koja imaju nizak APGAR zbroj
-
Dojenčadi čija majka ima određene faktore rizika (kao što je nizak socioekonomski status ili preuranjena ruptura plodovih ovoja)
-
Muškog spola
Ostali čimbenici rizika i uzroci sepse razlikuju se ovisno o tome kada se sepsa razvila. Početak (start) je kategoriziran kao
Određene virusne infekcije, kao što su široko rasprostranjeni herpes simplex, enterovirus, adenovirus ili respiratorni sincicijski virus, mogu uzrokovati ranu ili kasnu sepsu.
Nedonoščad ima mnogo veći rizik od razvoja rane i kasne sepse nego novorođenčad rođena u terminu zbog nezrelog imunološkog sustava. Nedonoščad nema određena zaštitna antitijela protiv specifičnih bakterija jer su rođeni prije nego što su ih mogli primiti od majke.
Rana sepsa
Novorođenčad može razviti ranu sepsu ako su tijekom poroda izložena određenim vrstama bakterija.
Čimbenici rizika za ranu sepsu uključuju sljedeće:
Preuranjeno produljeno pucanje plodovih ovoja koje okružuju plod
Infekcije u majci (na primjer korioamnionitis)
Prisutnost streptokoka B grupe (BHSB) u majci
Prijevremeni porod ploda
Rizik od razvoja sepse je veći ako plodovi ovoji, koji obavijaju plod puknu više od 18 sati prije rođenja ili ako majka ima infekciju (osobito mokraćnog sustava ili sluznice maternice).
Najčešće vrste bakterija koje uzrokuju sepsu u novorođenčadi u razdoblju oko rođenja su Escherichia coli i BHSB koji se obično stječu tijekom prolaza kroz porodni kanal. Sepsa uzrokovana BHSB-om bila je vodeći uzrok rane sepse do prije deset godina kada je probir svih trudnica za BHSB postao rutinski dio prenatalne skrbi. Ako probir otkrije BHSB ili je majka ranije rodila novorođenče koje je imalo BHSB infekciju, majka dobiva antibiotike pri porodu. Iako novorođenče može zahtijevati dodatno praćenje u bolnici i možda krvne pretrage radi provjere infekcije, novorođenčad dobivaju antibiotike samo ako imaju simptome ili znakove infekcije.
Kasna sepsa
Novorođenčad može razviti kasnu sepsu ako su izloženi određenim vrstama bakterija u bolnici.
Važni faktori rizika za kasnu pojavu sepse uključuju sljedeće:
Prijevremeni porod
Produžena uporaba katetera u arterijama, venama i/ili mjehuru
Uporaba antibiotika u novorođenčadi
Upotreba tubusa umetnutog kroz nos ili usta novorođenčeta (endotrahealni tubus) i spajanje na stroj koji pomaže ulasku i izlasku zraka iz pluća (ventiilator) za pomoć pri disanju
Dugotrajna hospitalizacija
Sepsa koja se javlja kasnije vjerojatnije se prenosi s organizama iz okoline novorođenčeta, uključujući ulazak kroz ili oko katetera (cijevi koje liječnici koriste za unošenje tekućina ili lijekova u krvotok novorođenčeta, poput IV-a, ili cijevi koja se koristi za ispuštanje urina iz mjehura novorođenčeta) i drugu medicinsku opremu, nego organizmima stečenima iz rodnog kanala. Korištenje određenih antibiotika može omogućiti određenim organizmima kao što je gljivica Candida da uzrokuje infekciju u novorođenčadi.
Simptomi
Simptomi sepse kod novorođenčadi
Novorođenčad sa sepsom obično su bezvoljna, slabo sisaju i često imaju nestabilnu tjelesnu temperaturu. Vrućica koja traje duže od jednog sata nije česta pojava, ali obično ukazuje na infekciju novorođenčeta kada je prisutna.
Drugi simptomi mogu uključivati poteškoće u disanju (respiratorni distres), stanke u disanju (apneja), blijedu boju kože, lošu cirkulaciju kože s hladnim udovima, oticanje abdomena, povraćanje, proljevom, napadaje, razdražljivost i žuticu. Infekcija streptokokom grupe B može uzrokovati upalu pluća. Drugi se simptomi javljaju ovisno o tome koji organizam uzrokuje infekciju.
Komplikacije
Jedna od najtežih komplikacija sepse je infekcija membrana koje okružuju mozak (meningitis). Novorođenčad s meningitisom može imati ekstremnu tromost (letargiju), komu, napadaje ili izbočenje mekog dijela između kostiju lubanje (fontanele) i često umiru ako se ne liječe odmah.
Dijagnoza
Dijagnoza sepse kod novorođenčadi
Liječnici dijagnosticiraju sepsu na temelju simptoma novorođenčadi i rezultata pretraga. Liječnici provode nekoliko pretraga, uključujući krvne pretrage, kako bi odredili specifičnu bakteriju, virus ili gljivicu koja uzrokuje infekciju.
Test bakterijske kulture
Učine se hemokultura, lumbalna punkcija i ponekad urinokultura. Za kulture, liječnici uzimaju uzorke krvi, spinalne tekućine i mokraće te pokušavaju uzgojiti (kultivirati) bakterije u laboratoriju kako bi se mogle identificirati. Novorođenčad s poremećajima disanja podvrgnuta su rendgenskom snimanju prsnog koša.
Prognoza
Prognoza sepse kod novorođenčadi
Sepsa je glavni uzrok smrti nedonoščadi nakon prvog tjedna. Novorođenčad s niskom porođajnom masom ima povećan rizik od smrti. Novorođenčad ekstremno male rodne mase koja imaju sepsu uzrokovanu gljivicama Candida ili bakterijama imaju puno veći rizik od smrtnog ishoda.
Novorođenčad koja se oporave od sepse obično nemaju dugoročne probleme. Međutim, novorođenčad koja prežive meningitis može imati kašnjenje u razvoju, cerebralnu paralizu, napadaje ili gubitak sluha.
Liječenje
Liječenje sepse kod novorođenčadi
Novorođenčadi sa sumnjom na sepsu liječnici daju snažne antibiotike intravenskim putem dok se čekaju nalazi hemokulture. Antibiotici se mogu prilagoditi nakon identifikacije specifičnog uzročnika.
Osim antibiotske terapije, mogu biti potrebne i druge mjere liječenja, poput korištenja aparata za potporu disanja (mehanički ventilator), intravenskih tekućina, transfuzija krvi i plazme te lijekovi koji podržavaju krvni tlak i cirkulaciju.