Kod bipolarnog poremećaja (ranije zvanog manično-depresivna bolest), epizode depresije izmjenjuju se s epizodama manije ili manje teškim oblikom manije koji se naziva hipomanija. Maniju karakterizira prekomjerna aktivnost i osjećaj ushićenja koji su uvelike neproporcionalni situaciji u kojoj se pojedinac nalazi.
-
Genetsko nasljeđe vjerojatno igra ulogu u bipolarnom poremećaju.
-
Epizode depresije i manije mogu se pojaviti zasebno ili zajedno.
-
Javlja se jedno ili više razdoblja pretjerane tuge i gubitka interesa za život i jedno ili više razdoblja ushićenja, ekstremne energije, a često i razdražljivosti, s razdobljima relativno normalnog raspoloženja između.
-
Dijagnoza se bazira na prezentiranim simptomima.
-
Lijekovi koji stabiliziraju raspoloženje, kao što su litij i određeni antiepileptici (lijekovi koji koriste u liječenju epileptičkih napadaja), a ponekad i psihoterapija se mogu koristiti u liječenju bipolarnog poremećaja.
Bipolarni poremećaj je tako nazvan jer uključuje dvije krajnosti odnosno dva pola poremećaja raspoloženja—depresiju i maniju. Oko 4% stanovništva SAD-a je u određenoj mjeri zahvaćeno ovim poremećajem. Jednako pogađa muškarce i žene i obično počinje u tinejdžerskoj dobi, 20-ima ili 30-ima. Bipolarni poremećaj u djece je rijetka pojava.
Bipolarni poremećaji djele se na:
-
Bipolarni I poremećaj: Uključuje barem jednu pravu maničnu epizodu (koja ometa normalno funkcioniranje ili koja uključuje deluzije) i obično depresivne epizode.
-
Bipolarni II poremećaj: Uključuje velike depresivne epizode i barem jednu manju maničnu (hipomaničnu) epizodu, ali bez pravih maničnih epizoda.
Neke osobe imaju epizode koje nalikuju bipolarnom poremećaju, ali su blaže i ne zadovoljavaju kriterije za bipolarni poremećaj I ili II. Takve epizode mogu se klasificirati kao nespecificirani bipolarni poremećaj ili ciklotimni poremećaj.
Uzroci
Točan uzrok bipolarnog poremećaja nije poznat. Smatra se da genetsko nasljeđivanje ima važnu ulogu u razvoju bipolarnog poremećaja. Također, regulacija određenih tvari koje se proizvode u tijelu, kao što su neurotransmiteri noradrenalin ili serotonin, može biti poremećena. (Neurotransmiteri su tvari koje živčane stanice koriste za komunikaciju.)
Prva epizoda bipolarnog poremećaja se ponekad javalja nakon stresnog događaja ili takav događaj izaziva novu epizodu poremećaja nakon remisije bolesti. Ipak, nije dokazana direktna uzročno-posljedična veza.
Simptomi bipolarnog poremećaja - depresija i manija - mogu se pojaviti kod određenih somatskih stanja, kao što su visoke razine hormona štitnjače (hipertireoza). Također, pojavu prve epizode bolesti može izazvati konzumacija droge, kao što su kokain i amfetamini.
Simptomi
Kod bipolarnog poremećaja, epizode simptoma izmjenjuju se s razdobljima bez simptoma (remisija). Epizode traju od nekoliko tjedana pa sve do 3 do 6 mjeseci. Ciklusi - vrijeme od početka jedne epizode do početka sljedeće - razlikuju se po dužini. Kod nekih osoba epizode su rijetke, samo nekoliko tijekom života, dok drugi imaju četiri ili više epizoda godišnje (naziva se brzo izmjenjujći bipolarni poremećaj). Unatoč toj velikoj varijaciji, vrijeme trajanja ciklusa za svaku osobu je relativno konzistentno.
Epizode se sastoje od depresije, manije ili manje teške manije (hipomanije). Samo manji broj ljudi ima izmjene između epizodaa manije i depresije tijekom svakog ciklusa. Kod većine prevlada ili depresija ili manija.
Osobe oboljele od bipolarnog poremećaja mogu pokušati ili izvršiti samoubojstvo, a vjerojatnost da će tijekom života pokušati počiniti samoubojstvo je barem 15 puta veća nego u općoj populaciji.
Depresija
Depresija u bipolarnom poremećaju nalikuje unipolarnoj depresiji. Karakterizira ju osjećaj pretjerane tuge i gubitak interesa za bilo kakve aktivnosti. Misaoni tijek je usporeniji, kao i fizičko kretanje, te često provode više vremena spavajući nego obično. Apetit može biti povećan ili smanjen, a osoba može dobiti ili izgubiti tjelesnu masu. Mogu biti preplavljeni osjećajem beznađa i krivnje te je im je često oslabljena koncentracija i mogućnost donošenja odluka.
Psihotični simptomi (kao što su halucinacije i deluzije) češći su u depresiji koja se javlja u bipolarnom poremećaju nego u unipolarnoj depresiji.
Manija
Epizode manije se imaju nagliji završetak nego one depresije i obično su kraće, traju tjedan dana ili duže.
Bolesnici u fazi manije se osjećaju energično i ushićeno ili razdražljivo. Mogu osjećati pretjerano samopouzdano, djelovati ili oblačiti se ekstravagantno, spavati izrazito malo i govoriti više nego obično. Njihove misli su ekstremno ubrzane. Lako ih je omesti u govoru i neprestano prelaze s jedne teme na drugu. Stalno su aktivni i upadaju u različite situacije (kao što su rizična poslovanja, kockanje ili rizično seksualno ponašanje), bez razmišljanja o posljedicama (kao što je gubitak novca ili ozljeda). Takve osobe osjećaju da su u najboljem mogućm mentalnom stanju.
Manjkavog su uvida u svoje stanje, što ih, u kombinaciji s pretjeranom aktivnošću može učiniti nestrpljivima, nametljivima i razdražljivim do razine agresije ako ih se pokuša prevariti. Kao rezultat, mogu imati problema u društvenim odnosima i često osjećati da se prema njima postupa nepravedno ili da ih se progoni.
Neke osobe mogu imati vidne ili slušne halucinacije.
Manična psihoza je ekstremni oblik manije. Bolesnici razvijaju psihotične simptome koji nalikuju shizofreniji. Mogu imati izuzetno grandiozne sumanute ideje, primjerice budu uvjereni da su Isus, ili se mogu osjećati progonjenima, primjerice od strane FBI-a. Pojačano su aktivni, mogu vrištati, psovati ili pjevati. Mentalna i tjelesna aktivnost može biti toliko mahnita da postoji potpuni gubitak koherentnog razmišljanja i ponašanja (delirantna manija), što uzrokuje ekstremnu iscrpljenost. Takve osobe zahtjevaju hitno liječenje.
Hipomanija
Hipomanija nije tako ozbiljna kao manija. Osobe su vesele, trebaju malo sna i mentalno su i fizički aktivne.
Za neke ljude, hipomanija predstavlja vrijeme produktivnosti. Imaju puno energije, osjećaju se kreativno i samopouzdano i često funkcioniraju jako dobro u društvenim situacijama. Pojedinci ne žele izaći iz ovog, za njih ugodnog, stanja. Ipak, pojedine osobe s hipomanijom imaju izrazito lošu koncentraciju i vrlo su iritabilne, što ponekad rezultira ispadim bijesa. Često se obvezuju učiniti nešto što ne uspijevaju ili pokreću projekte koje ne završe. Imaju brze izmjene raspoloženja, što ih može dodatno ometati, kao i njihove bližnje.
Mješovite epizode
Kada se depresija i manija ili hipomanija pojave u jednoj epizodi, osoba može u trenutku velikog zanosa postati plačljiva ili usred depresivne faze osjetiti naglo ubrzavanje tijeka misli. Često takve epizode izgledaju tako da osoba navečer legne u krevet depresivna, a rano ujutro ustane ushićena i puna energije.
Kod ovakvih epizoda je posebno visok rizik od počinjenja sucida.
Dijagnoza
Dijagnoza bipolarnog poremećaja temelji se na specifičnom popisu simptoma (kriterijima). Međutim, osobe s manijom često neće točno opisivati svoje tegobe jer ne misle da imaju ikakav problem, pa je informacije potrebno prikupiti od članova obiteji. Pacijenti i njihove obitelji mogu ispuniti kratki upitnik koji može pomoći u procjeni rizika za pojavu bipolarnog afektivnog poremećaja (vidi Mood Disorder Questionnaire).
Liječnici tijekom pregleda uvijek postavljaju pitanje o suicidalnim promišljanjima.
Također, važno je pregledati lijekove koje pacijent uzima kako bi provjerili može li neki od njih pridonijeti prezentiranim simptomima, kao i provjeriti znakove koji bi ukazivali na neki drugi poremećaj koji bi također mogao biti uzrokom simptoma. Primjerice, može se učini pretraga krvi da se provjeri je li riječ o hipertireoidizmu kao i analiza krvi i urina na prisutnost psihoaktivnih supstanci.
Liječnici određuju je li riječ o epizodi manije ili depresije kako bi mogli dati adekvatnu terapiju.
Liječenje
-
Lijekovi
-
Psihoterapija
-
Edukacija i suport
Teška manija ili depresija često zahtijeva hospitalizaciju. Čak i kad je manija manje teška može biti potrebna hospitalizacija ako je bolesnik suicidalan ili je pokušao nauditi sebi ili drugima, ne može skrbiti o sebi ili ima još neki ozbiljan prateći problem (alkoholizam ili neki drugi poremećaj zlouporabe psihoaktivnih supstanci). Većina bolesnika u hipomaničnoj fazi se može liječiti ambulantno. Osobe s brzo izmjenjujućim fazama se teže liječe. Bez adekvatnog liječenja, bipolarni poremećaj se vraća kod gotovo svih osoba.
Liječenje može uključivati
-
Lijekovi za stabilizaciju raspoloženja (stabilizatori raspoloženja), kao što su litij i neki antikonvulzivi (lijekovi koji se obično koriste za liječenje epileptičnih napadaja)
-
Antipsihotici
-
Određeni antidepresivi
-
Psihoterapija
-
Edukacija i suport
-
Elektrokonvulzivna terapija, koja se koristi kada stabilizatori raspoloženja ne uspijevaju ublažiti depresiju
-
Fototerapija, kola može biti korisna kod liječenja sezonskog bipolarnog poremećaja (koji ima neke sličnosti sa sezonskim afektivnim poremećajem)
Litij
Litij može djelovati na ublažavanje simptoma manije i depresije. Pomaže spriječiti promjene raspoloženja kod osoba s bipolarnim poremećajem. Budući da litiju treba 4 do 10 dana za postizanje učinka, lijekovi koji imaju brže djelovanje, kao što su antikonvulzivi ili noviji (druga generacija) antipsihotici, često se daju za ublažavanje simptoma kao što su ubrzani misao tijek i hiperaktivnost.
Uzimanje litija može izazvati nuspojave kao što je pospanost, zbunjenost, nenamjerno trešenje (trzajevi), trzanje mišića, mučninu, povraćanje, proljev, žeđ, prekomjerno mokrenje i povećanje težine. Može uzrokovati pogoršanje akne ili psorijaze. Ipak, sve ove nuspojave su obično privremene i često se reduciraju ili olakšavaju kada se prilagodi doza litija. Zbog nuspojava se, u nekim slučajevima, prekida uzimanje lijeka, a nuspojave se potom povlače.
Razinu litija u krvi potrebno je kontrolirati redovitim krvnim testovima, jer ako su razine previsoke, nuspojave su vjerojatnije. Dugotrajna primjena litija može uzrokovati sniženje razine hormona štitnjače (hipotireoza) i oštetiti funkciju bubrega, stoga se funkcija štitnjače i bubrega mora pratiti redovitim krvnim testovima, te je potrebno koristiti najnižu djelotvornu dozu lijeka.
Toksičnost litija nastaje kada je razina litija u krvi vrlo visoka. Javljaju se trajne glavobolje, mentalna konfuzija, pospanost, napadaji i abnormalni srčani ritmovi. Veća je vjerojatnost toksičnosti kod:
-
Starijih osoba
-
Osoba s oštećenom funkcijom bubrega
-
Osoba koje su izgubile veću količinu natrija zbog povraćanja, proljeva ili uporabe diuretika (zbog kojih bubrezi izlučuju više natrija i vode u urinu)
Žene koje pokušavaju zatrudnjeti moraju prestati uzimati litij jer u nekim slučajevima može uzrokovati oštećenje srca u fetusa.
Antikonvulzivi
Antikonvulzivi valproat i karbamazepin se koriste kao stabilizatori raspoloženja. Mogu se koristiti za liječenje prve epizode manije ili za liječenje manije i depresije kada se jave zajedno (mješovita epizoda). Za razliku od litija, ne uzrokuju oštećenje bubrega. Međutim, karbamazepin može uzrokovati značajan pad broja crvenih i bijelih krvnih stanica. U rijetkim slučajevima valproat uzrokuje oštećenje jetre (prvenstveno u djece) ili teško oštećenje gušterače. Uz redovite kontrole i praćenje liječnika, ove nuspojave mogu biti uhvaćene na vrijeme. Valproat se ne preporuča ženama reproduktivne dobi i trudnicama s bipolarnim poremećajem jer se povećava rizik od oštećenja mozga i kralježnične moždine fetusa (defekti neuralne cijevi), hiperaktivnog poremećaja/poremećaja pažnje i autizma. Valproat i karbamazepin su vrlo učinkoviti, osobito kod osoba čiji simptomi nisu zadovoljavajuće odgovorili na drugu terapiju.
Lamotrigin se koristi u kontroli promjena raspoloženja i liječenju depresije. Može uzrokovati jak i ozbiljan osip, koji, u rijetkim slučajevima prelazi u, po život opasan, Stevens-Johnsonov sindrom. Osobe koje uzimaju lamotrigin trebaju paziti na pojavu svakog novog osipa (osobito u području rektuma i genitalija), groznicu, otečene žlijezde, mjehure u ustima ili na očima, te oticanje usana ili jezika. Pojavu ovakvih simptoma treba odmah prijaviti liječniku. Kako bi se smanjio rizik od razvoja nabrojanih nuspojava, liječnici pažljivo slijede preporučeni ritam povećanja doze lijeka. Terapija se započinje s relativno niskom dozom, koja se povećava vrlo sporo (tijekom razdoblja od nekoliko tjedana) do preporučene doze održavanja. Ako se prekine uzimanje preporučene doze na 3 dana ili dulje, raspored za postupno povećanje doze mora početi ispočetka.
Antipsihotici
Iznenadne manične epizode sve se više liječe drugom generacijom antipsihotika jer djeluju brzo i rizik od ozbiljnijih nuspojava je manji nego kod drugih lijekova koji se koriste za liječenje bipolarnog poremećaja. Najčešće se za ovu indikaciju koriste aripiprazol, lurasidon, olanzapin, kvetiapin, risperidon i ziprasidon.
Za bipolarnu depresiju, najbolji izbor su pojedini antipsihotici, koji se često daju s antidepresivom.
Dugoročne nuspojave antipsihotika mogu uključivati povećanje tjelesne mase i metabolični sindrom. Metabolički sindrom je višak abdominalne masti uz smanjenu osjetljivost na inzulin (inzulinska rezistencija), visoku razinu šećera u krvi, abnormalne razine kolesterola i visok krvni tlak. Rizik od metaboličkog sindroma je manji kod aripiprazola i ziprasidona.
Antidepresivi
Pojedini antidepresivi se koriste za liječenje teške depresije kod osoba s bipolarnim poremećajem, no njihova je upotreba kontroverzna, stoga se koriste samo kratko vrijeme i obično zajedno s lijekom koji stabilizira raspoloženje ili atipičnim antipsihotikom.
Psihoterapija
Psihoterapija se često preporučuje osobama koje uzimaju lijekove za stabilizaciju raspoloženja, uglavnom kako bi ih usmjerila pravilnom uzimanju propisane terapije.
Grupna terapija često pomaže pacijentima i njihovim partnerima ili rodbini da bolje razumiju bipolarni poremećaj i njegove manifestacije.
Individualna psihoterapija može pomoći pacijentima da se što bolje nauče nositi s izazovima svakodnevnog života.
Edukacija i suport
Edukacija o učincima lijekova koji se koriste za liječenje bipolarnog poremećaja mogu pomoći pacijentima da se bolje pridržavaju uputa liječnika. Pacijenti se katkad opiru uzimanju lijekova jer misle kako ih ti lijekovi čine manje alertnima i kreativnima. Međutim, smanjena kreativnost je relativno neuobičajena jer stabilizatori raspoloženja u pravilu omogućuju bolje funkcioniranje na poslu i u školi te u međuljudskim odnosima i umjetničkim aktivnostima.
Bilo bi dobro kad bi pacijenti naučili prepoznati simptome čim počnu, kao i naučili načine kako ih možda spriječiti. Primjerice,izbjegavanje stimulansa (poput kofeina i nikotina) i alkohola može imati preventivan učinak kao i dovoljan broj sati sna.
Liječnici ili terapeuti razgovaraju s pacijentima o posljedicama njihovih djela. Primjerice, ako su skloni seksualnim ekscesima, liječnici ih informiraju o tome kako njihovi postupci mogu utjecati na njihov brak i o rizicima koje nosi promiskuitet, osobito AIDS. Ako imaju tendenciju financijske ekstravagancije, može ih se savjetovati da svoje financije povjere na brigu članu obitelji kojem vjeruju.
Važno je da članovi obitelji prihvate i pokušaju razumjeti bipolarni poremećaj, uključe se u liječenje i pružaju potporu.
Grupe za podršku mogu pomoći omogućavanjem razmjene zajedničkih iskustava i osjećaja.
Više informacija
-
Depression and Bipolar Support Alliance (DBSA), Bipolar Disorder: Opće informacije o bipolarnom poremećaju, uključujući pristup kriznim linijama i grupama podrške
-
Mental Health America (MHA), Bipolar Disorder: Opće informacije o bipolarnom poremećaju, uključujući objašnjenje dijagnoza i drugih termina povezanih s bipolarnim poremećajem
-
National Alliance on Mental Illness (NAMI), Bipolar Disorder: Opće informacije o bipolarnom poremećaju, uključujući njegove uzroke, simptome, dijagnozu i liječenje
-
National Institutes of Mental Health (NIMH), Bipolar Disorder: Opće informacije o mnogim aspektima bipolarnog poremećaja, uključujući liječenje i terapije, obrazovne materijale i informacije o istraživanjima i kliničkim ispitivanjima