Ultrazvuk koristi visokofrekventne (ultrazvučne) valove koji se odbijaju unutarnje strukture da bi proizveli pokretnu sliku. Ne koristi rendgenske zrake. Ultrazvuk srca (ehokardiografija) jedan je od najčešće korištenih postupaka za dijagnosticiranje srčanih poremećaja jer pruža izvrsne slike i radi se o metodi koja je:
-
neinvazivna
-
bezopasna
-
relativno jeftina
-
široko dostupna
Ultrasonografija se također koristi u dijagnostici poremećaja koji pogađaju krvne žile u drugim dijelovima tijela.
Ehokardiografija može se koristiti za otkrivanje jesu li kontrakcije miokarda uredne i koliko krvi srce ispumpava pri svakom otkucaju. Ovaj postupak također može otkriti abnormalnosti u strukturi srca, kao što su bolesti srčanih zalistaka, urođene mane (kao što su septalni defekti između srčanih šupljina) i uvećanje srčanih šupljina, kao što se događa u bolesnika s visoki krvnim tlakom, srčanim zatajivanjem ili oštećenjem mišićnih stijenki srca (kardiomiopatija).
Ehokardiografija se također može koristiti za otkrivanje perikardijalnog izljeva, u kojem se tekućina nakuplja između dva sloja vrećice koja zahvaća srce (perikard), i konstriktivnog perikarditisa, u kojem se tkivo ožiljka formira kroz perikard. Također može se otkriti disekcija aorte, rascijep između slojeva stijenke aorte.
Glavne vrste ultrazvuka su
-
Dvodimenzionalan
-
Trodimenzionalan
-
Doppler
-
Doppler u boji
-
Strain imaging
Dvodimenzionalni ultrazvuk najčešće je korištena tehnika koja proizvodi realistične dvodimenzionalne slike u kompjuterski generiranim "slojevima". "Slaganjem" slika kreira se trodimenzionalna struktura.
Doppler ultrazvuk pokazuje smjer i brzinu protoka krvi i na taj način može detektirati turbulentni protok zbog suženja ili okluzije krvnih žila.
Ultrazvučna obrada kolor doplera pokazuje različite brzine protoka krvi u različitim bojama.
Doppler ultrazvuk i ultrazvuk obojenog doplera obično se koriste za dijagnosticiranje bolesti srca i krvnih žila tijela. Budući da ovi postupci mogu pokazati smjer i brzinu protoka krvi u srčanim šupljinama i krvnim žilama, oni omogućuju liječnicima procijenu strukture i funkcije tih dijelova. Na primjer, liječnici mogu odrediti zatvaraju li se srčani zalisci pravilno, ako i koliko propuštaju kada su zatvoreni te postoji li uredan protok krvi. Također se mogu otkriti patološke komunikacije između arterije i vene ili između srčanih šupljina.
Strain imaging nova je ehokardiografska tehnika koja se sve više koristi. Mjeri promjene u pokretu srčanog mišića. Pomoću slikovnog snimanja može se dijagnosticirati bolest srca prije nego što su promjene vidljive konvencionalnom ehokardiografijom, razlikovati različite uzroke srčanih bolesti i predvidjeti prognozu raznih srčanih bolesti, uključujući zatajenje srca.
Kako se radi ehokardiografija
Ultrazvučne valove emitira sonda koja emitira i detektira ultrazvučne valove (pretvarač). Pretvarač se može postaviti
na prank koi osobe (transtorakalne)
u jednjak osobe (transezofagealni)
ponekad na kateter unutar srca (intrakardijalni)
U transtorakalnoj ehokardiografiji (najčešći tip), sonda se drži rukom te se postavlja na prsni koš osobe iznad srca. Liječnik postavlja gel na prsa ispod sonde kako bi poboljšao prijenos zvučnih valova u prsa. Sonda je spojena na računalo koje prikazuje sliku na monitoru i pohranjuje sliku digitalno. Mijenjanjem položaja i kuta sonde, liječnici mogu gledati srce i krvne žile iz različitih kutova i tako dobiti točnu sliku strukture i funkcije srca. Tijekom različitih dijelova pregleda, ljudi će morati zadržati dah oko 10 sekundi kako bi osigurali dobivanje jasnih slika. Ehokardiografija je bezbolna i traje 20 do 30 minuta.
Ponekad liječnici koriste prijenosni ultrazvučni aparat uz krevet osobe kako bi brzo odredili određene informacije. Prijenosna se tehnologija često koristi kada se ljudi pruža medicinska skrb u hitnoj službi ili odjelu intenzivne njege.
Tranzofagealna ehokardiografija može se koristiti ako liječnici moraju dobiti veću jasnoću ili analizirati aortu ili strukture na stražnjem dijelu srca (osobito lijevog atrija ili lijevog ventrikula). Za ovaj postupak, mala fleksibilna cjevčica s ultrazvučnom sondom na vrhu se postavlja niz grlo osobe u jednjak tako da sonda leži odmah iza srca. Budući da je ovaj postupak neugodan, osoba je pod sedativom i grlo je omamljeno s anestetičkim sprejom. Transezofagealna ehokardiografija se također koristi kada je transtorakalna ehokardiografija otežana zbog pretilosti, plućne bolesti ili drugih tehničkih problema ii kada liječnici traže specifičnu bolesti, kao štojeu endokarditis mitralnog ili aortnog zaliska te ugruška unutar srca.
Intrakardijalna ehokardiografija je rijetka vrsta ehokardiografije koja se radi kada osoba ima proceduru na srcu, kao što je postupak popravljanja defekt atrijskog septala (rupa u srcu). Za ovaj postupak, mala fleksibilna cjevčica s ultrazvučnom sondom na vrhu se postavlja u krvnu žilu u preponi te se direktno pozicionira u željenu srčenu šupljinu.. Osoba je tijekom ovakve procedure najčešće sedirana. Intrakardijalna ehokardiografija koristi se kada liječnici moraju dobiti detaljne slike srca koje se ne mogu dobiti transtorakalnom ili transezofagealnom ehokardiografijom.