Otrovanje aspirinom

Autori: Gerald F. O’Malley, DO
Rika O’Malley, MD
Urednik sekcije: Ivan Bekavac, dr. med.
Prijevod: Nikolina Benco Kordić, dr. med.
  • Otrovanje aspirinom može se razviti brzo nakon uzimanja visoke doze ili se postupno razvijati nakon uzimanja niskih doza aspirina.

  • Simptomi mogu uključivati zvonjenje u ušima, mučninu, povraćanje, pospanost, zbunjenost i brzo disanje.

  • Dijagnoza se temelji na krvnim pretragama i simptomima koje bolesnik ima.

  • Liječenje uključuje davanje aktivnog ugljena na usta ili putem cijevi u želudac, davanje tekućine i bikarbonata intravenski, a kod teškog otrovanja i hemodijalizu.

(Vidi također Pregled otrovanja.)

Akutno otrovanje aspirinom

Uzimanje velikih količina aspirina i sličnih lijekova (salicilati) može dovesti do brzog (akutnog) otrovanja. Međutim, doza potrebna za izazivanje akutnog otrovanja je prilično velika. Osoba teška oko 78 kilograma bi trebala unijeti više od trideset tableta od 325 miligrama aspirina da bi razvila blago otrovanje. Stoga je akutno predoziranje aspirinom rijetko slučajno, ali koncentrirani salicilatni proizvodi namijenjeni za nanošenje na kožu, kao što je ulje zimzelena, uzrokuju slučajna otrovanja.

Postupno otrovanje aspirinom

Postupno otrovanje aspirinom može se slučajno razviti ponavljanim uzimanjem aspirina u mnogo nižim dozama. Djeca s povišenom temperaturom kojoj se daju tek neznatno više doze aspirina od propisanih u trajanju od nekoliko dana mogu razviti otrovanje. No, djeci se rijetko daje aspirin za liječenje povišene temperature jer mogu razviti Reyev sindrom. Nijedan od proizvoda za djecu protiv kašlja i prehlade koji se prodaju bez recepta u SAD-u ne sadrže aspirin; većina sadrži ili paracetamol ili ibuprofen.

Odrasli, mnogi od njih starije životne dobi, mogu postupno razviti otrovanje aspirinom nakon nekoliko tjedana uporabe. Doza aspirina koja se preporučuje ljudima koji boluju od koronarne bolest, u cliju smanjienja rizika od srčanog udara (1/4 tablete aspirina, 1/2 tablete aspirina ili 1 tableta dnevno) premala je da bi uzrokovala postupno otrovanje.

Otrovanje drugim salicilatima osim aspirina

Najotrovniji oblik salicilata je ulje zimzelena (metil salicilat). Metil salicilat je sastojak proizvoda kao što su linimenti (pripravci za čišćenje kože) i otopine korištene u vrućim isparivačima. Malo dijete može umrijeti od gutanja manje od 1 čajne žličice čistog metil salicilata. Mnogo manje otrovni su proizvodi koji se prodaju bez recepta i koji sadrže bizmut subsalicilat (koji se koristi za liječenje infekcija probavnog trakta), što može uzrokovati otrovanje nakon nekoliko doza.

Jeste li znali...
  • Malo dijete može umrijeti od gutanja manje od 1 čajne žličice ulja zimzelena, koje se nalazi u linimentima (pripravci za čišćenje kože) i otopinama koje se koriste u vrućim isparivačima.

Simptomi

U akutnom otrovanju aspirinom, prvi simptomi su obično

  • Mučnina i povraćanje

  • Brzo ili duboko disanje

  • Zvonjenje u ušima

  • Znojenje

Kasnije, ako je trovanje teško, bolesnik može postati ošamućen, pospan, hiperaktivan, zbunjen, može imati vrućicu, napadaje, raspadanje mišićnog tkiva (rabdomioliza), zatajenje bubrega i otežano disanje.

U postupnom otrovanju aspirinom, simptomi se razvijaju tijekom nekoliko dana ili tjedana. Najčešći simptomi su

  • Pospanost

  • Blaga zbunjenost

  • Halucinacije

Može se pojaviti lagana glavobolja, brzo disanje, kratak dah, vrućica, dehidracija, nizak krvni tlak, niska razina kisika u krvi (hipoksija), nakupljanje mliječne kiseline u krvi (laktička acidoza), tekućina u plućima (plućni edem), napadaji i oticanje mozga.

Dijagnoza

  • Krvne pretrage

Uzorak krvi se uzima za mjerenje točne razine aspirina u krvi. Mjerenje pH krvi (količine kiseline u krvi) i razine ugljičnog dioksida ili bikarbonata u krvi također može pomoći liječnicima da odrede stupanj težine otrovanja. Pretrage se obično ponavljaju nekoliko puta tijekom liječenja kako bi se otkrilo oporavlja li se bolesnik.

Liječenje

  • Aktivni ugljen

  • Natrijev bikarbonat s kalijem, koji se daje u venu

  • Ponekad hemodijaliza

Aktivni ugljen se daje što je prije moguće kako bi se smanjila apsorpcija aspirina. Kod umjerenog ili teškog otrovanja u venu se daju tekućine koje sadrže natrijev bikarbonat. Ukoliko nema oštećenja bubrega, u tekućinu se dodaje kalij. Ta otopina pomaže izlučivanju aspirina iz krvotoka u urin. Ako se stanje bolesnika pogorša unatoč drugim tretmanima, hemodijaliza (koji koristi umjetni bubreg [dijalizator] za filtriranje otrova) može ukloniti aspirin, druge salicilate i kiseline iz krvi. Drugi simptomi kao što su vrućica ili napadaji liječe se prema potrebi.

Više informacija

  • American Association of Poison Control Centers; 1-800-222-1222